“Kraljice neba, raduj se, Aleluja!” počinje uskrsna pjevana molitva pod nazivom ‘Kraljice neba, koju Crkva moli ili pjeva umjesto Angelusa tijekom uskrsnog vremena na kraju svake svete mise. Majke ovu molitvu pjevaju kao uspavanku ili je uče svoju djecu. I obitelji je rado mole zajedno.
No, kako priča kaže, ovu marijanska molitva nije sa zemlje anđeli su naučili papu Grgura ovu pjesmu.
Naime, kada je Sveti Grgur Veliki bio Papa imao je viziju. U to vrijeme 25. travnja 590., u Rimu je bjesnila kuga koja je uzrokovala nebrojene smrti.
Prijevod knjige Zlatna legenda iz 13. stoljeća Jacobusa De Voraginea iz 1914. govori o Grguru koji predvodi procesiju oko Rima na uskrsno jutro kako bi od Blažene Djevice Marije zatražio pomoć da zaustavi kugu.
Grgur je nosio “sliku Gospinu, koju je, kako se kaže, načinio sveti evanđelist Luka. … I odmah je smrtnost prestala, a zrak je postao čist i bistar, a oko kipa je čuo glas anđela” koji su pjevali prva tri retka ove himne: “Kraljice neba, raduj se, aleluja. Jer koga si dostojna bila nositi, aleluja. Uskrsnu kako je rekao, aleluja.”
A Papa Grgur nastavio je pjevati četvrti redak: “Moli za nas Boga, aleluja”.
U isto vrijeme sveti Grgur je vidio anđela na dvorcu koji je očistio mač sav krvav i stavio ga u korice; i time je Sveti Grgur shvatio da je pošast ove smrtnosti prošla, i nakon toga je dvorac nazvan Dvorac Anđela,” ili kako je sada poznat, Castel Sant’Angelo.
