U tjednu prije Uskrsa posebno se spominjemo Marijinuh boli, s posebnim osvrtom na petak koji se naziva petak Marijinih Boli.
Taj dan katolici očituju svoj vjerski žar prema Gospinim žalostima molitvom boli Marijinih.
I također molitvom proizaše iz stare tradicije Zdravo Marijo Žalosna, koja ide ovako:
“Bog te sačuvao, Marijo, puna si boli; Isus raspeti je tobom. Dostojna si da te žale među svim ženama i vrijedno je da plačemo i žalimo Isusa, blagoslovljeni plod utrobe tvoje. Sveta Marijo, Majko Raspetoga, daj suze nama raspinjačima tvog Sina, sada i na času naše smrti. Amen”
Simeon Metafrast iz 10. stoljeća tvrdi da je Marija bila prisutna od posljednje večere do Kalvarije uz Isusa i da je kao majka proživljavala nesnosnu bol.
Doménico María Marchesse u svom “Marijinom dnevniku” poziva se na drevnu tradiciju prema kojoj je pobožnost Marijine žalosti započela još u apostolsko doba.
Piše da su Marijine žalosti i njezini česti posjeti Svetim mjestima muke nakon kalvarije, bili su stalni povod za razmišljanja evanđelista svetog Ivana, koji je petnaest godina bio sin čuvar Majke Isusove.
I nekoliko godina nakon Marijine smrti, dok je apostol još plakao, ukazao mu se naš Gospodin u pratnji njegove Majke.
I čuo je da je Blažena Djevica od svog Sina tražila posebnu milost za sve one koji vjerno obilježavaju Boli koje je pretrpjela.
Gospodin je pristao na zahtjev svoje Majke, otkrivajući da će poklonicima boli Njegove Presvete Majke udijeliti četiri posebne milosti.
1. Oni koji prije smrti zazovu Presvetu Majku u ime njene boli, zadobit će savršeno kajanje za sve svoje grijehe, što je milost koja spašava o pakla.
2. Isus će štititi sve one koji se sjećaju ove pobožnosti u njihovim nevoljama, a posebno će ih štititi u trenutku njihove smrti.
3. On će utisnuti u njihove umove sjećanje na svoju muku i imat će svoju nagradu na nebu.
4. On će te pobožne duše povjeriti Marijinim rukama, kako bi zadobili sve milosti koje im želi udijeliti.
To se isto ponovilo svetoj Elizabeti Ugarskoj i Svetoj Brigiti koja navodi da joj se u crkvi u Rimu, očitovalo neizmjerno štovanje boli Blažene Djevice.
Blaženoj Veroniki de Binasco, Gospodin je rekao da su suze prolivene zbog boli njegove Majke, njmu draže od onih prolivenih zbog njegove muke.
I sveti Petar Mučenik, dominikanski redovnik, imao je viziju;
Na vrhu visoke planine, rascvjetane i obasjane jarkom svjetlošću, ukazala mu se Majka Božja na jednom prijestolju. Bila je okružena anđelima koji su joj prinosili vijence od cvijeća i sedam ljiljana jedinstvene bjeline, koje je Blažena Djevica na trenutak stegnula na njezinim prsima, a zatim ih isplela kao krunu i opasala na glavi.
Ovih sedam ljiljana, prema tumačenju Svetog Petra Mučenika, bili su sedam utemeljitelja Reda servita, kojima je sama Blažena Djevica nadahnula ideju o stvaranju novog reda za boli koje je pretrpjela u Isusovoj muci i smrti.
No, belgijska mističarka Berta Petit, franjevačka trećoredica, dobila je posebno poslanje širenja pobožnosti Marijine žalosti. Središnja otkrića Berti potječu iz ranih 1900-ih.
Dok se 1917. godine Gospa ukazala u Fatimi, da zamoli za pobožnost njezinu Bezgrješnom Srcu i objavi da će njezino Bezgrješno Srce trijumfirati, na misi polnoćki 1909. Berta je ugledala ranjeno Srce Isusovo, a vrlo blizu njega bilo je Srce Marijino probodeno mačem.
Tada je čula ove riječi: “Srce moje majke, probodeno bolom, razdire Moje i treba ga voljeti.”
Zatim, 7. veljače 1910., vidjela je Isusovo i Marijino Srce prožeto boli, a nad Srcima lebdjela je golubica.
Isus joj je rekao: “Moraš misliti na Srce moje majke kao što misliš na moje. Živite u ovom Srcu dok tražite živjeti u Mojem, prepustite se ovom Srcu dok se predajete Mojem.
Morate širiti ljubav ovog Srca tako sjedinjenog s Mojim”.
A nekoliko dana kasnije objavljeno joj je njeno poslanje, postići posvetu svijeta Žalosnom i Bezgrješnom Srcu Marijinu.
Molitva po suzama Marijinim
Blažena Djevica Marija ukazala se i časnoj sestri Amaliji od Bičevanog Isusa, iz Družbe Misinarki Raspetog Spasitelja, u mjestu Campinas, u Brazilu, 8. ožujka 1930.
Ova ponizna redovnica nosila je rane Gospodinove na svom tijelu te živjela i umrla na glasu svetosti.
Točno pet mjeseci prije ukazanja Majke Božje, sestra Amalija bila je pogođena jednom obiteljskom tragedijom, u kojoj je supruga njezinog rođaka teško obolila i mučila se u svojoj agoniji. Moleći u kapelici samostana 8.studenog 1929., odjednom je ugleda Isusa na mjestu Svetohraništa i zamoli Ga, da uzme njezin život a ostavi na životu ovu majku malene djece.
Kako je njezina molitva bila snažna i potpuno iskrena, Gospodin joj se obratio, upućujući ju, kako zadobiti ovu milost.
Isus joj reče: „Ako želiš isprositi ovu milost, moli Me po suzama Moje Majke!“
Klečeći pred oltarom, raširenih ruku, pognute glave u razmišljanju o ovom prijedlogu Spasitelja, sestra Amalija Ga ponizno zapita: „Na koji način da molim?“ Isus joj odgovori:
„O Isuse, usliši nam molitve, po suzama svoje Majke. O Isuse, pogledaj na suze One, koja Te silno ljubila na zemlji, a koja Te sada s najvećim žarom ljubi na Nebu!“
Naučivši ju ove zazive, Isus joj je još napomenuo:
„Kćeri moja, što god Me ljudi zamole u ime suza moje Majke, s ljubavlju ću ih uslišati.“
