José i Rocco Nasiatka iz Connecticuta u Sjedinjenim Američkim Državama imaju dar iscjeljivanja i često svojim ljekovitim suzama natapaju krunice koje prave.
Njihove krunice su djelo ozdravljenja i evangelizacije koje dolaze s neba, ne naplaćuju ih, poklanjaju ih i daju onima na koje s neba budu upućeni.
S 12 godina izrađivali su krunice, ali kasnije, kada su otišli u mornaricu, obiteljsku su pobožnost ostavili po strani.
A onda su se ukazanja Gospe oboma dogodila u različito vrijeme.
José Nasiatka bio je narednik koji je služio na otoku Guam u Indoneziji, dok je Rocco služio u Vijetnamu u četi Delta.
Rocco je vidio Djevicu oko 18 kilometara od Da Nanga.
Jedne noći krajem lipnja 1968., Rocco je bio s M-60 zabarikadiran na brdu 41, kada je iznenada ugledao Majku kako lebdi u plavom ispred njega , iznad zemlje.
Roko je rekao da je Gospa bila apsolutna ljepota i da je bila bosa.
Vizija nije bila san, kaže Roko, u svom rovu gledao je svoje neprijatelje i odjednom je ugledao Majku širom otvorenih očiju i u pozi Djevice Milosti.
Ukazala mu se točno pred njim odjevena, po njegovim riječima, u plavo, živahna i lijepa.
A onda mu je Djevica rekla da je otišao u Vijetnam umrijeti, ali će njezinim milosrdnim zagovorom preživjeti, iako s ozbiljnom ozljedom koja će ga ostaviti invalidom lijeve ruke. Rocco priča da je prije odlaska u Vijetnam osjećao da je obilježen umrijeti.
I to zato što je to bila njegova dužnost kao marinca. Ali spasila ga je majčina molitva. A u zamjenu za smrt Bog mu je poslao invaliditet. Kaže da mu je Djevica rekla: “Bit će teško.”
A Roko je pak priznao da bi mogao podnijeti što god dođe samo da mu mozak ostane netaknut.
Ono što je Djevica upozorila ispunilo se u noći 4. srpnja, tjedan dana kasnije nakon posjeta.
Neprijateljska salva od četiri metka otkinula mu je lijevu ruku, a koji su se odbili od glave. Dok su drugi prolazili kroz prst desne ruke ne dodirujući kost.
Ukazanje Marije bratu Josipu bilo mnogo kasnije. U rujnu 1995. bio je u svojoj spavaćoj sobi i sve je nestalo, a na njegovom mjestu pojavila se Djevica, stara oko 25 godina.
Niska rasta, vrlo lijepa, također je bila bosa, imala je plavi ogrtač i ruže razasute po nogama.
José ju je upitao zašto je spasila brata u Vijetnamu prije 27 godina, a Djevica je odgovorila: “Suze tvoje majke i njezine molitve privukle su moju pažnju.” “Molio je Oca za milost i milost mi je uslišana.”
Zatim je raširila ruke i rekla: “Ja imam veliku ljubav prema cijelom čovječanstvu”. A onda su valovi ljubavi zapljusnuli Joséa. Nešto neopisivo.
Zatim je u listopadu te godine njihova majka doživjela niz srčanih udara. I braća su se na samrtnoj postelji vratila vjeri.
Braća su se posvetila Bezgrešnom Srcu Marijinu, kada je Djevica u drugom ukazanju rekla Roku da će biti vrlo sretna ako se posveti.
A onda im se javio poziv za izradu krunica kao kad su imali 12 godina.
Nakon povlačenja s posla preuzeli su svoju misiju izrađivati krunice koje odišu ljekovitom milošću i dostavljaju ih potrebitima.
Jer im je Naša Majka potvrdila da će obavljati mnoge poslove za nju kao njezine sluge, voditi mnoge ljude Isusu. I tako se dogodilo.
Prestali su brojati otkad su napravili tisućitu krunicu.
Čuda obraćenja, ozdravljenja, izbavljenja i spasenja od nesreća ponavljaju se uvijek iznova.
Oni krunice ne napplaćuju jednostavno im je dano znati kome su potrebne.
Jednom je prilikom Joséova žena dala krunicu paru , a oni su je stavili na retrovizor svog automobila.
I on je preživjeli strašnu nesreću s vozilom koje je uništeno, samo su krunica i ogledalo ostali netaknuti.
Mnogo puta se krunice predaju prije izričitih nebeskih upozorenja, a drugi se predaju pokretom koji dolazi do njihovih srca. Na primjer, José je u snu vidio sliku ženskog lica.
Radila je u pošti u gradu u blizini gdje je živio njezin otac i rečeno mu je da joj treba krunica.
On ju je već vidio, ali joj nije znao ime i rečeno mu je da joj ode dati jednu od krunica za iscjeljenje.
Odmah je prišao i dao joj krunicu i rekao: “Ne znam koji su tvoji problemi, ali rekli su mi da ti je jako potrebna.”
I odmah su joj potekle suze i rekla mu je da je ostala bez riječi.
Stavila ju je oko vrata i kasnije ga nazvala da mu kaže da ima ozbiljnih problema s leđima.
Imala je neku vrstu operacije koja je dovela do ozbiljnih problema. Ali kad je stavila krunicu, krunica ju je trenutno ozdravila.
U drugom slučaju, u Rhode Islandu, kažu da je žena stavila jednu od krunica na podnožje kreveta.
I mjesec dana kasnije auto se zabio u njihovu kuću, ušao u dnevni boravak, ali se nekim čudom zaustavio u spavaćoj sobi.
Drugom prilikom, José se spremao otići u trgovinu katoličkim artiklima i rečeno mu je da donese krunicu za nekoga kome je bila jako potrebna. Osoba je bila samo vlasnik trgovine.
Izgubio je svoju 26-godišnju kćer i bio je vrlo emocionalno i duhovno povrijeđen.
Ispričao mu je priču i José mu je dao krunicu koju on naziva Mač Duha, a on je počeo plakati.
Izgubio je svaki entuzijazam za život.
Ali kada je primio krunicu ozdravljenja, mogao je osjetiti kako Božja ljubav liječi njegovo srce.
Iako je to bilo užasno iskustvo, nastavio je dalje i kaže da se sada osjeća predivno.
Sve ove milosti trebaju nas podsjetiti da moramo imati zajedništvo s Isusom po Mariji.
Također, prema Roccu , otišli su na klanjanje u crkvu San Miguel jednog dana i dok su bili na putu osjetili su da im je rečeno da “odmah odu u ovu crkvu.” Tamo su pronašli rođaka s prijateljem koji je imao rak.
Blizanci su mu dali krunicu, molili se za njega. U tom treenutku on se jako tresao, znojio, a kasnije je rekao tvrdile da je tada nastupilo oproštenje, ozdravljenje obraćenje.
Rak je nestao.
José objašnjava da Gospodin iscjeljuje one koji su u njegovom planu da budu izliječeni i on to u ovom slučaju čini kroz vjeru.
A krunice su udarni valovi Njegove dobrote.
A Roko komentira da su vremena sve kritičnija i da se morate zaštititi.
U 1990-ima je vidio mnogo izvanrednih događaja za razdoblje nakon 2000. godine.
Njegov je dojam da je kraj naše civilizacije mogao nastupiti devedesetih godina prošlog stoljeća.
I on potvrđuje «ono u što vjerujem je da će se vijci života još više zategnuti u kazni i da će čovječanstvo biti dovedeno do točke u kojoj ćemo shvatiti da smo svi zajedno u ovome».
I zaključuje: “Mislim da su katastrofe obuzdane, i da nam je Bog posudio još malo milosti.”
Eto , tu je kraj onoga što smo vam htjeli ispričati o neobičnoj priči o ovoj dvojici braće, krojačima krunica obdarenih nadnaravnim milostima, koji s neba dobivaju nalog da donesu krunice izabranim ljudima.
