Čuda postoje i njihove plodove svatko tko želi može vidjeti. Međutim, mnogo puta, suočeni s čudima koja jasno krše prirodne zakone, mnogi kršćani počnu sumnjati.
Ta nevjerica je toliko uznapredovala da se čuju svećenici koji više ne vjeruju ni u biblijska čuda. Ali vjera je ta koja čini čuda i tjera nas da vjerujemo u njih. Mnoga su se dogodila kroz povijest crkve i naprosto su zaboravljena. No, u vrijeme kad su se dogodila bila su izvor nepresušnih milosti za cijele generacije ljudi. Čuda su oduvijek pratila Crkvu živih.
Ovdje ćemo prikazati dva tajanstvena slučaja ‘anđeoskih prijenosa’ svetih predmeta kroz zrak, jedne kuće i jedne slike, koje su prepoznate kao čudesni prijenosi u Katoličkoj Crkvi a istragu je pokrenuo sam Papa zadivljen neobjašnjivim.
Kuća Djevice Marije je misterija
Možda je mnogima poznat slučaj kuće u Nazaretu, gdje je Blažena Djevica živjela i primila navještenje od anđela. Ova se kuća ne nalazi više tamo, već u Loretu u Italiji, gdje je kasnije izgrađena bazilika Loreto unutar koje se nalazi. Međutim, što Marijina kuća iz Nazareta radi u Italiji, fascinantna je priča o čudu stotinama godina.
Naime, potkrijepljeno vatikanskim i privatnim istražiteljima, ova je kuća misteriozno stigla između 9. i 10. svibnja 1291. godine u hrvatski grad Trsat.
Kuća je bila u opasnosti u Nazaretu jer su to područje osvojili muslimanski mameluci. No 10. prosinca 1294. nestala je iz Trsata, a na njezinom je mjestu kasnije sagrađena crkva i svetište Majke Božje Trsatske, s natpisom koji podsjeća da je kuća doista bila ondje.
Dana 10. prosinca 1294., pastiri u regiji Loreto u Italiji izvijestili su da su vidjeli kuću kako leti iznad mora uz podršku anđela.
Anđeo obučen u crveni plašt vodio je ostale, a na kućici je sjedila Djevica Marija s djetetom Isusom.
Kuća je bila na raznim mjestima u tom području misteriozno, sve dok 1296. godine nije sletjela na javnu cestu na planini Prodo koja povezuje Recanati i Anconu, gdje ostaje do danas.
Kuća nema temelja i točno se podudara s ostacima kuće u Nazaretu. I nakon 168 godina, izložena najžešćim vjetrovima i olujnim kišama, kuća je još uvijek bila netaknuta. Papa Pavao II je 15. listopada 1464. rekao: “Nema sumnje u čuda koja dolaze iz Svete kuće, a koja smo osjetili na vlastitoj koži.”
Istraživanja su nastavljena od tog vremena do danas. I svi su potvrdili: misteriozno trenutačno pojavljivanje kuće na raznim mjestima između 1291. i 1296., njezina apsolutna kompatibilnost s ostacima kuće koji postoje u Nazaretu i priče o anđeoskom prijenosu kroz zrak koje se ne mogu potvrditi ali odgovora na pitanje, kako je stigla do Loreta – nema.
Tim je događajem nastala pobožnost Gospe od Loreta čiji se blagdan slavi 10. prosinca.
No, to nije jedini slučaj.
Gospa dobrog savjeta u Genazzanu
170 godina kasnije nalazimo sličan događaj, koji je iznjedrio zazivanje Gospe od Dobrog Savjeta iz Genazzana, također u Italiji, čiji se blagdan slavi 25. i 26. travnja.
Kada je veliki albanski monarh Skenderbeg umro, tursko-muslimanska vojska je skoro potpuno okupirala Albaniju. Jedino Skadar, na sjeverozapadu, još nije bio osvojen, ali je njegov pad bio samo pitanje vremena.
Dva mladića, Giorgio i De Sclavis, znali su da moraju ići, ali nešto ih je ipak kočilo.
Bila je to crkvica u kojoj se častila Gospina slika koja je prije dvjesto godina tajanstveno sišla s neba. Govorilo se da je došla s Istoka, a njeno je svetište postalo glavno središte hodočašća u Albaniji, zbog milosti koje su se tamo događale. Bila je to freska naslikana na zidu. Ljudi su padali ničice pred slikom kako bi im Gospa dala dobar savjet.
I jedne većeri Blažena Djevica im je rekla da pripreme sve što je potrebno da napuste tu zemlju, koju više nikada neće vidjeti. Također je rekla mladićima da će se čudesna freska povući iz Skadra kako bi izbjegla oskvrnjenje, da će otići u drugu zemlju da tamo nastavi izlijevati svoje milosti i naredila im je da slijede sliku kamo god ona ide.
Sljedećeg jutra vidjeli su da se freska počela ljuštiti sa zida na kojem je počivala od svog tajanstvenog dolaska s Istoka.
Na trenutak je ostala lebdjeti u zraku, sve dok se nije obavio bijeli oblak. Napustila je hram i počela se udaljavati od Skadra, krećući se kroz zrak visoko iznad zemlje.
Napredovala je prema Jadranskom moru brzinom koja je omogućila dvojici prijatelja da je prate.
Na taj su način putovali dok nisu stigli do obale. Slika je napustila kopno i napredovala preko mora, noseći za sobom vjerne Giorgia i De Sclavisa. Tako su stigli do obale Italije i nastavili slijediti oblak kroz planine, rijeke i doline, sve dok danima kasnije nisu ugledali tornjeve i kupole Rima. Ali, stigavši pred vrata grada, oblak je iznenada nestao.
Tada su Giorgio i De Sclavis počeli lutati gradom tražeći gdje je sletjela slika s neba.
Istovremeno se Rimom proširila zapanjujuća vijest da se na nebu iznad Genazzana pojavila slika Gospe.
Stigli su u malu crkvu gdje je počivala čudesna slika i ustanovili da je to potpuno ista slika.
Dvojica hodočasnika našlo je svoje konačno odredište u gradu, tamo su svoje živote i svoje potomstvo stavili pod zaštitu Majke dobrog savjeta.
Kad su počele pristizati vijesti o svim tim neobičnim i divnim događajima, papa Pavao II., isti onaj kojeg smo spomenuli kad smo govorili o Gospi od Loreta, uvidio je da je potrebno pažljivo proučavanje.
Osnovano je posebno povjerenstvo čiji zapisi još uvijek postoje, a potkrijepljeni su i drugim suvremenim izvješćima u vatikanskim arhivima. Komisija je utvrdila da postoje dokazi o čudu.
Freska nije naslikana na platnu ili drvu, već na tankom sloju emajla, teksture poput porculana, usporedive s debljinom ljuske jajeta. Također je potvrdio da je cijenjena freska u Skadru nestala. Da prazan prostor zida svetišta točno odgovarao dimenzijama slike.
I da se nikakvim prirodnim sredstvima nije mogla freska u cijelosti, a da se ne ošteti, odvojiti od zida na kojem je naslikana.
Ali najviše iznenađuje dokaz da je slika Gospe tada, kao i sada, počivala bez ikakve ravnoteže. Samo je dio donjeg ruba dodirivao vijenac koji je stršio iz zida kapele.
Članovi komisije potvrdili su ovaj fenomen prolazeći tankom žicom oko i iza slike od vrha do dna.
U izvještaju se nalazi 171 čudo milosti ove slike čije je objašnjenje bilo izvan prirodnog.
Sva ova otkrića uvjerila su Papu da se dogodio prijenos sličan onome s loretskom kućom. Otkako je stigla prije više od 500 godina, slika je ostala nepomična na svom izvornom položaju, iako je crkva dva puta pregrađivana.
Za vrijeme svjetskog rata u svetištu je eksplodirala bomba. I glavni oltar je uništen, sve slike i freske pretvorene su u prah. Ali je Gospina slika ostala netaknuta i sigurna.
Istovremeno uslišana udovica
Ali postoji još jedno paralelno čudo. Petruccia de Nocera, udovica od 1436. i bez djece, posvetila je svoje vrijeme molitvi i malim službama u crkvi Madonna del Buen Consejo u Genazzanu, prije nego što je slika stigla.
Molila se da se oronuli hram obnovi, sve dok nije odlučila preuzeti inicijativu. Ali na pola puta, Petruccia, koja je već imala 80 godina, ostala je bez sredstava za nastavak radova i posao je ostao nedovršen.
Počeli su je sramotiti zbog njezine neopreznosti, a ona im je odgovorila da će prije svoje smrti Blažena Djevica dovršiti crkvu koju je započela. A 25. travnja 1467., na blagdan Majke dobrog savjeta oko 4 sata popodne, začuli su se akordi melodije koja kao da je dolazila s Neba. Vidio se i mali bijeli oblak koji je ispuštao svjetleće zrake koje su se spustile do iste crkve i ostale visjeti uz stražnji zid nedovršene kapele.
U isto vrijeme zvona su počela zvoniti i kapela je bila puna ljudi koji su se divili tom nebeskom fenomenu. Oblačić se razišao i vidjela se slika koja prikazuje Gospu kako nježno nosi svog božanskog Sina u naručju. I prije nego što je očevidna čudesna milostinja počela pljuštati i Petruccia uspjela dovršiti svoj posao, Gospa je udovoljila Petruccii.
