Sveti Ivan Zlatousti jedan je od najvećih i najomiljenijih propovjednika i govornika u crkvenoj povijesti, proglašen crkvenim naučiteljem, jedan je od četiri velika istočna crkvena oca.
Zbog svojih sjajnih propovijedi i rječitosti dobio je nadimak Zlatousti. Zagovarao je pravdu, ćudoređe i dobrotvornost, prigovarao poganskim običajima i bogatašima, grmio zbog socijalnih nepravdi, štitio siromahe, sprečavao prodaju crkvenih službi, osnivao bolnice i misije, borio se protiv krivovjeraca. Proganjan je nekoliko puta.
Važne su riječi ovog sveca koje govore o psovci, onoj koja je nažalost duboko ukorijenjena u naš narod.
Kazna za Bogopsovku je smrt
Sveti Ivan Zlatousti govori o psovci kao o uzroku nesreće i manjka blagoslova. Upozorava da je psovka protiv Boga težak grijeh te da psovač može očekivati samo nazadovanje u poslu, blagoslovu na svim razinama, unatoč svim nastojanjima da bude bolje ako se ne odrekne psovke.
Sv. Ivan Zlatousti ovako govori: “Želite li da vas mine nesreća, okanite se psovke! Budite uvjereni: dok psovači ne prestanu psovati, svakim će danom nazadovati vaša polja, svi vaši poslovi i sva vaša nastojanja!” Može li hulitelj Božjeg Imena očekivati da će ga Bog blagosloviti u životu, da će mu pomoći i zaštititi? Naravno da ne može. Naprotiv, njega – prema Bibliji – čeka najteža kazna. (Lev 24,10-16) – smrt.
Sveti Ivan Zlatousti: Ovo su ljudi od kojih đavli drhte, a nebo im neprestano šalje anđele
Priča na koju se Zlatousti poziva ide ovako: Jednom je neki Židov pogrdio Ime Božje i opsovao ga. Tada su ga odveli Mojsiju. Stavili su ga u zatvor i čekali da se očituje volja Jahvina. Onda Jahve reče Mojsiju: “Izvedi psovača iz tabora. Potom svi koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda, neka ga sva zajednica kamenuje.” I taj je psovač završio strašno. Potom je Jahve naredio Mojsiju: “Reci Izraelcima. “Tko god opsuje Boga svoga, tko izgovori hulu na Ime Jahvino – neka se smakne. Bio stranac ili domorodac, ako pohuli Ime Jahvino – mora umrijeti!” (Lev 24,10-16) ž
Zašto tako strogo, pitamo se?! Zato, jer po tom čovjeku dolazi prokletstvo na čitav narod. Čitav narod trpi zbog psovača. I k tome, ako takav živi, psovka bi se mogla brzo proširiti – kao zaraza – po čitavom narodu!, upozorio je.
‘Moje ime psuju čak i djeca’
Godine 1846. Gospa se ukazala u La Salletu u suzama žaleći se pastirima da više ne može zadržati ruku Božje Pravde prema psovačima i navijestila je teške kazne ako se ne prestane posvati sveto Ime Božje, a Isus Krist je objavio službenici Božjoj Mariji od sv. Petra, karmelićanki iz Toursa slijedeću poruku:
‘Moje ime svi psuju, čak i djeca psuju. Psovka je stršan grijeh koji izravno i otvoreno ranjava moje Srca. Psovač psovkom proklinje Boga, i sam od sebe izgovara svoju osudu.’
