Bretanja je oduvijek posebno štovala svetu Anu, svoju zaštitnicu, koju Bretonci tradicionalno nazivaju “svojom bakom”. Pobožnost prema svetoj Ani još uvijek je vrlo živa u ovoj sjeverozapadnoj regiji Francuske, što potvrđuju tisuće hodočasnika koji hrle u svetište Svete Ane na njezin blagdan svakog 26. srpnja. Ovo svetište je sagrađeno na mjestu njezina jedinog od Crkve priznatog ukazanja, koje se dogodilo u 17. stoljeću.
Ovaj godišnji blagdan pokreće dvodnevno hodočašće poznato kao “Veliko oproštenje” (tipično bretonski oblik hodočašća), tijekom kojeg vjernici dolaze i okupljaju se u molitvi kako bi izmolili božansko milosrđe.
Prvi izrazi pobožnosti prema baki Isusa Krista na ovim prostorima sežu u sedmo stoljeće kršćanske ere, kada je njoj u čast u selu Keranna (blizu grada Auraya) podigao kapelicu biskup sv. Meriadec, koji je naručio i unutra postavio dragocjeni drveni kip. Svetište su, međutim, ubrzo uništili lokalni pljačkaši koji su sijali paniku u regiji.
Pobožnost prema Svetoj Ani kroz stoljeća je postupno padala u zaborav – sve do 1623. godine, kada se ukazala Yvesu Nicolazicu, seljaku čija se zemlja protezala do mjesta gdje je stoljećima ranije sagrađena njoj posvećena kapela.
Kao što francuska povjesničarka i akademkinja Edmée Vesco de Kereven prenosi u svojoj knjizi o svetim zaštitnicima Francuske, sveta se Ana ukazala Nicolazicu nekoliko puta u obliku “lijepe Gospe u bijelom” i rekla mu: “Ja sam Ana, majka Marijina. Recite svom rektoru da je na komadu zemlje koji zovete Bocenno nekoć bila kapelica posvećena mom imenu.
Nastavila je: “Prošlo je 984 godine i šest mjeseci otkako je srušena. Želim da se smjesta ponovno izgradi i da ti preuzmeš brigu. Bog želi da me tamo poštuju. Uskoro ćete vidjeti čuda u izobilju i priljev ljudi koji će doći na ovo mjesto bit će najveće od svih čuda.”
Kako bi pomogla Nicolazicu da uvjeri crkvene vlasti, koje su isprva bile oprezne, sveta mu je Ana naznačila točno mjesto gdje je drveni kip njezina lika, koji je prije bio smješten u kapelici, pokopan nakon što je prvo svetište uništeno.
Kako su se hodočasnici počeli okupljati kako bi se divili kipu svetice, koji je još uvijek jasno prepoznatljiv unatoč prošlosti od devet stoljeća, brzo su se počela pojavljivati nebrojena čuda.
To je potaknulo tadašnjeg biskupa Sébastiena de Rosmadeca da uputi crkvene vlasti da ispitaju valjanost ovih ukazanja i ove brzo rastuće pučke pobožnosti. Istraga, koja je završila prepoznavanjem dobronamjernosti Nicolazica i vjerodostojnosti ukazanja, dovela je do podizanja kapelice na mjestu gdje je kip otkriven. Dovršena je nekoliko godina kasnije, 1628. godine.
Godine 1864., dok je skromna kapelica iz 17. stoljeća propadala, papa Pio IX dao je na njenom mjestu podići veličanstveniji spomenik i uzdigao je na dostojanstvo manje bazilike. Do danas se Sainte-Anne d’Auray smatra trećim velikim svetištem u Francuskoj, nakon Lourdesa i Lisieuxa.
