Svećenik Jacques Philippe, autor knjiga kao što su Unutarnji mir ili Kad bi ste poznavali darove Božje, jedan je od velikih aktualnih referenci katoličke duhovnosti trenutno i prodan je u milijunima primjeraka diljem svijeta na nekoliko jezika.
Unatoč svom uspjehu, on predlaže “kršćanski život temeljen na jednostavnosti i povjerenju u Boga”.
Jacques je desetljećima pripadao Zajednici Blaženstava. Njegovo iskustvo u pratnji i duhovnim vježbama učinilo ga je povlaštenim svjedokom duhovnih problema ljudi. Jedan je od najpoznatijih duhovnika trenutno. Donosimo intervju s njim u kojem za časopis Mision, u kojem na vrlo jednostavan način poučava ljude molitvi, vjernosti i odnosu s Bogom.
Prije svećeništva studirali ste matematiku, prošli kroz krizu vjere i prestali ići u crkvu. Što se dogodilo da ste vratili Bogu?
Započeo sam proces zvanja kod marista, ali nakon svibnja 1968. i Drugog vatikanskog sabora, zbunjenost koju sam vidio bila je tolika (čak je i moj duhovnik napustio svećeništvo) da sam se udaljio od Crkve. Nakon godinu dana bez odlaska na misu vidio sam da ako se udaljim od Boga idem prema smrti, jer nikada ne bih mogao biti istinski sretan bez Njega.
Ušli ste u zajednicu Blaženstava, zaređeni za svećenika i počeli održavati duhovne vježbe. Zašto ste počeli pisati?
U razvoju svoje službe naišao sam na ljude koji su me molili za pomoć. Tako sam otkrio svoj propovjednički poziv. Kao rezultat duhovnih vježbi koje sam podučavao, zašao sam dublje u teme koje su najviše pogađale ljude i vidio sam da su neke, poput mira ili molitve, pomogle mnogima. Napravio sam knjižicu sa svojim bilješkama s duhovnog povlačenja, a 1992. objavio sam Unutarnji mir, prvu od svojih knjiga.
Ta je, kao i ostale vaše knjige, prevedena na 25 jezika i ima milijune čitatelja. Iskušani ste ponosom?
-[Zbunjeno lice] Ne, zašto? Kad bi znali kolika je moja bijeda…
A iskušenje da pomislite: “Bolje da to učini netko drugi…”?
Istina je da bi to mogli i drugi, ali ja ujedno vjerujem da je to dar od Gospoda i talent koji ne mogu zakopati. Talenti koje nam Gospodin daje nisu za nas, nego za dijeljenje.
Unutarnja sloboda, Unutarnji mir, Vrijeme za Boga, Povjerenje u Boga… To nisu baš popularne teme…
Iako nisu u modi, ljudi traže mir i jasno je da ga ne mogu naći; Puno je straha i uznemirenosti. Isto se događa s molitvom: imamo želju živjeti stvarni susret s Bogom; Ljudi se ne zadovoljavaju polovičnim kršćanskim životom, oni žele živu stvarnost.
Jesu li zato vaše knjige toliko uspješne među tako različitim ljudima?
Mislim da da. Ponekad duhovni život činimo vrlo složenim i trebamo ponovno otkriti jednostavnost u odnosu s Bogom i u načinu življenja. Kršćanski se život ne temelji na snazi, nego prije svega na milosti . Predlažem kršćanski život temeljen na jednostavnosti i povjerenju u Boga.
Omogućuje duhovna povlačenja po cijelom svijetu. Kako biste definirali duhovno zdravlje današnjih katolika?
[Tišina i grimasa].
Je li tako loše?
[Smijeh] Ne, ne. Nisam pesimist, jer duhovno zdravlje Crkve ovisi o Duhu i Bog je vjeran svojoj milosti. Iako Crkva proživljava vrlo bolne situacije – zemlje u kojima vjera nestaje, kulturološke izazove… – ne smijemo gubiti nadu, jer život koji nam je On darovao darovan nam je zauvijek.
Ali kako učiniti Boga važnim u sve više sekulariziranom svijetu?
Naša je dužnost vratiti se izvoru: pomoći ljudima u osobnom susretu s Bogom. Nakon ovog iskustva lakše je pronaći način odgovoriti na izazove, dublje proniknuti u istine vjere, ponuditi kršćansku antropologiju i osigurati obnovu Crkve.
Ogromni su to zadaci koji nadilaze naše snage, štoviše, uspjesi nisu trenutni, ali imamo Božje obećanje, stoga moramo ići naprijed. Računa na našu odgovornost i vjernost.
Sada su u modi meditacija, joga, pražnjenje misli.. Po čemu je kršćanska duhovnost drugačija?
U kršćanskom životu ne tražimo sebe, niti vlastito zadovoljstvo, nego susret s Nekim stvarnim. Postoji osoban odnos pun ljubavi s Nekim tko nisam ja, jer je Sveto Trojstvo pravi Netko.
U tim tradicijama ima pozitivnih stvari, poput želje za životom u sadašnjem trenutku ili osvještavanjem sebe, ali kršćanstvo nije dovođenje sebe u sklad ili dolazak u dodir sa svemirom i brisanje granica stvarnosti. Sastoji se od održavanja odnosa prijateljstva i ljubavi s Bogom ; a ljubav se ne živi sama.
Je li za kršćanina najteže da unutarnji život ima odjek izvana?
Ne. Kada je molitva autentična, automatski postoji proces obraćenja koji mijenja naš odnos s našim bližnjima: učimo razumjeti, ne osuđivati, opraštati… Milost koju primamo u molitvi mijenja naš odnos s drugima. I isto se događa u suprotnom smjeru: ako pokušavamo prakticirati ljubav o kojoj govori Evanđelje, susret s Bogom postaje dublji.
Može li vas razmišljanje o svemilosrdnom Bogu navesti da se zapitate: „Ako mi on sve oprašta, ne moram se truditi“?
U susretu s Bogom događa se obraćenje, promjena srca, jer Bog nam iskazuje svoje milosrđe. Ali nam istovremeno jasno pokazuje što trebamo promijeniti u svom životu: oholost, tvrdoću srca, svoje grijehe… Ako je odnos s Bogom autentičan, ne padamo u lijenost.
Ali mnogi ljudi mole i njihova molitva ih ne vodi rastu. Kako moliti da bi susret s Kristom bio učinkovit?
Najvažnije je biti vjeran molitvi. Nekad je lako, nekad je teže, ali važno je ne odustati. To ne ovisi toliko o metodi (iako metoda može pomoći), koliko o stavu srca. Postoji mnogo putova, ali uvijek se radi o poniznom stavu spoznaje da nas Gospodin želi u svojoj prisutnosti. Stavljajući se u njegovu prisutnost, Duh Sveti vas uči kako moliti.
Vaše knjige navode mnogo primjera iz života svetaca, ali najčešće su to redovnici ili svećenici. Nedostaje li primjera svetosti među laicima?
Svaki svetac ima nauk koji vrijedi za sve, posvećene ili laike. Ali mislim da će svetost 21. stoljeća biti svetost laika i obitelji. Trebamo svete svećenike i posvećene osobe, ali vjerujem da Duh Sveti želi promicati svetost laika danas, jer to je ono što svijet treba.
Mnogo je mjesta gdje svećenik ne može, ali laik može. Za novu evangelizaciju temeljna je zadaća laika.
Danas se malo govori o tom pozivu na svetost. Možemo li ti, ja ili čitatelj doista biti sveci? Kao?
Da, da, možemo biti sveci. Ali prvo moramo znati da se svetost ne sastoji od apsolutnog savršenstva ili stjecanja vrhunskih sposobnosti. Svetost je sposobnost primiti svu Božju ljubav i podijeliti je. To je biti sposoban voljeti kao što Bog ljubi: vjerno, čistoćom i velikodušnošću.
Ne radi se o tome da budete jača ili savršena osoba. Tajna svetosti je ono što je rekla sveta Terezija: dopustiti da Božja milost djeluje u našem životu. To je dar koji moramo primiti, a ne postignuće koje moramo postići . Tajna je otkriti stavove koji nas čine prijemčivima za Božju ljubav i sredstva koja nam omogućuju pronaći tu milost.
A koja su to sredstva?
Molitva, sakramenti, apsolutno povjerenje u Boga, poniznost prepoznavanja svoje slabosti, život u sadašnjem trenutku, znati zahvaljivati, velikodušnost u služenju, istinska želja za nasljedovanjem Krista, prihvaćanje stvari onakvima kakve jesu, radost…
Sve to nam omogućuje da budemo sretni i u Božjoj prisutnosti. Ali ono najvažnije, na kraju, je apsolutno povjerenje u Božju ljubav … a to je upravo ono što nam često nedostaje…
Snažna molitva po kojoj je sv. Franjo Saleški trenutno oslobođen teške depresije
Jesu li sakramenti doista toliko važni?
-U sakramentima imamo susret s Kristom kao svojim liječnikom. U Euharistiji sam Krist dolazi živjeti u nama da nas očisti i dade nam svoj mir, svoju snagu, svoje svjetlo.
Ispovijed je i sakrament ozdravljenja: bole nas grijesi, a ozdravlja nas Božje oproštenje. Vrlo je važan sakrament za iskusiti Božje očinstvo, njegovu bezuvjetnu ljubav. Kad primimo sakrament i imamo istinsku želju da nam se srce preobrazi, vidimo plodove.
Neki se kršćani boje “ozbiljno” slijediti Krista, ne bi li ih to opteretilo poteškoćama i zakompliciralo im život. Ima li Bog dodatni križ za one koji ga odluče slijediti?
To je napast kojom se đavao obilato služi da nas uplaši i odvoji od Boga. Ono što Gospodin traži od nas je prihvaćanje stvarnosti života i povjerenje u Njega. Kad se susrećemo s patnjom, ako je prihvatimo, ona prestaje biti teška. Teško je kada to odbijamo prihvatiti ili ako inzistiramo da se oslanjamo samo na svoju snagu, bez pomoći Gospodina.
Ono s “nošenjem križa” ne zvuči baš privlačno, da budem iskren…
Ne kažem da je uvijek lako ići za Kristom, ali križ je dio života i kada ga prihvatimo, dobivamo milost da ga nosimo. Morate naučiti prepustiti se u Božje ruke poput djeteta. To ne znači da moramo biti pasivni: ako sam bolestan, moram uzeti sredstva da se izliječim, ali u isto vrijeme moram prihvatiti svoju situaciju.
Čineći tako, patnja je milost koja me dovodi Bogu, čini me poniznijim, pomaže mi da se prepoznam kao siromaha, približava me drugima i omogućuje mi razumijevanje onih koji pate.
Svećenik: ‘Ovo je devet sjajnih milosti česte ispovijedi, od nje možete i ozdraviti’
Biti siromašan, skroman, jednostavan… suprotno je od onoga što svijet predlaže!
[Smijeh] Misterij siromaštva je u tome što nas vodi do radosti, slobode, mira, sposobnosti davanja i primanja, lijepe i duboke ljubavi, ljubavi prema Bogu. To je put koji nas ponekad plaši, ali Bog se na njemu očituje jer želi našu sreću.
Prije ste govorili o tabu temi: đavlu. Postoji li vrag?
Da. Đavao je onaj koji nas obeshrabruje, onaj koji nas želi odvojiti od Boga, onaj koji čini da gubimo nadu. Njihovo oružje su malodušje, tuga, strah. Ima druge strategije, ali iznad svega nas tjera da sumnjamo u Božju ljubav. Đavo postoji i moramo biti na oprezu, ali ga se ne moramo bojati. I nije potrebno previše pričati o njemu da bi mu uskratimo prostor koji ne zaslužuje. Važno je usredotočiti se na Boga.
Jeste li imali neko intenzivno iskustvo s Gospodinom ili Djevicom?
-[Smijeh] Nisam imao nikakvu mističnu milost, ako to tražite. Međutim, bilo je trenutaka u kojima sam vrlo intenzivno osjećao prisutnost i ljubav Božju i naklonost Djevice. I drugi gdje sam Božju vjernost iskusio, mnogo puta, s malim stvarima. Ne morate doživjeti mistično iskustvo da biste osjetili dodir Boga.
Kako želiš završiti ovaj intervju?
Želim inzistirati na prijedlogu da naš odnos s Gospodinom uistinu bude odnos povjerenja; To je ono što nas, malo po malo, vodi do svetosti. A ako imamo želju da budemo Božji instrumenti, onda možemo učiniti mnogo dobra .
Molitva od pet sekundi koja vam može promijeniti cijeli život
