Svima je poznato značenje Velikog petka. Ali što je s Velikom subotom? Veliki petak je dan kada se prisjećamo da je Isus umro na križu za naše grijehe. Isto vrijedi i za Uskrsnu nedjelju, kada svi znaju da slavimo da je uskrsnuo od mrtvih u trijumfu nad smrću.
Iako je to možda bio dan čekanja za njegove učenike, Isus je na Veliku subotu bio angažiran u nekim od najdramatičnijih i najvažnijih djela svoje mesijanske misije – i to ga je odvelo nad pakao.
Točno tako stoji u drevnom Apostolskom vjerovanju : “…[on] je bio razapet, umro je i bio pokopan; sišao nad pakao; trećeg je dana ponovno uskrsnuo od mrtvih…” (Također stoji i u je u Atanazijevom vjerovanju).
Evo kako dobiti potpuni oprost tijekom Velikog tjedna: Milost čini dušu čistom kao da je tek krštena
Nije oslobodio vječno proklete
Da biste ispravno razumjeli što se ovdje događa, morate znati dvije stvari: Prvo, kada većina ljudi čuje riječ “pakao”, pomisle na pakao prokletih, mjesto vječne kazne za ljude koji ne umru u Kristu. Međutim, izraz “pakao” ponekad može imati šire značenje “carstvo mrtvih”.
Ovo šire značenje svakako uključuje pakao prokletih, ali može uključivati i druga mjesta. Na primjer, čistilište je dio šireg carstva mrtvih, ali je odvojeno od pakla prokletih.
Drugo, prije Kristova dolaska, postojao je barem još jedan dio carstva mrtvih koji danas više ne postoji, mjesto koje se naziva “limb patrijaraha”.
Ako je prije Krista netko umro u prijateljstvu s Bogom, ne bi išao u pakao prokletih da bude kažnjen, ali također ne bi mogao u raj jer to Krist još nije omogućio. Umjesto toga, otišli su u dio carstva mrtvih bez kazne prokletih.
Ljude ovog mjesta Krist je posjetio kada je “sišao u pakao”. Kao što Katekizam objašnjava: „Isus nije sišao u pakao da oslobodi proklete, niti da uništi pakao prokletstva, nego da oslobodi pravednike koji su bili prije njega. ” (CCC 633)
Oslobođenje praroditelja
Dakle, nakon što je umro na križu, Krist je sišao u carstvo mrtvih da im objavi da je izvojevao njihovo spasenje i da ih povede kao prve u nebo. Tradicionalno, to je uključivalo ljude poput Adama i Eve, svetog Ivana Krstitelja i njegovog udomitelja, svetog Josipa.
Ovaj životno važan, ali često zaboravljen dio Kristove misije najljepše je opisan u drevnoj propovijedi za Veliku subotu :
“Otišao je tražiti našeg praroditelja, kao izgubljenu ovcu. Silno želeći posjetiti one koji žive u tami i sjeni smrti, otišao je osloboditi od tuge zarobljenike Adama i Evu, on koji je i Bog i Evin sin.
“Gospodin im se približio noseći križ, oružje koje mu je izvojevalo pobjedu. Ugledavši ga, Adam, prvi čovjek kojeg je stvorio, užasnuto se udari u prsa i povika svima: ‘Gospodar moj sa svima vama.’ Krist mu je odgovorio: ‘I duhom tvojim.’
“Uzeo ga je za ruku i podigao govoreći: ‘Probudi se i ustani od mrtvih, i Krist će te obasjati! Nisam te stvorio da budeš zatvorenik u paklu. Ustani od mrtvih, jer ja sam život mrtvima!’”
Zato ne dopustite da Velika subota bude samo dan između Velikog petka i Uskrsne nedjelje. Radije razmišljajte o Kristovoj dramatičnoj misiji spašavanja u carstvu mrtvih i slavite Boga!
Ni kršćani ne znaju za moć Uskrsnog bdijenja, događaja koji ih izdvaja od svih drugih ljudi svijeta
