Tijekom 10. stoljeća živio je sveti redovnik, naučitelj Katoličke Crkve kojeg se danas spominjemo, sv. Petar Damjan čiji je život obilježen askezom i pustinjaštvom. Redovnik, benediktinac kamaldoljanin, zagovornik stroge pokore, sastavio je pravila pustinjačkog života i postao 1043. prior pustinjačkog samostana. Osnovao je slične pustinjačke nastambe u mnogim krajevima.
Ugledni teoretičar i obnovitelj ćudorednog života, u svojim djelima borio se protiv simonije (trgovanje crkvenim dobrima, službama i častima) i neodržavanja svećeničkog celibata.
Vidjevši da se oko njega svijet raspada napušta pustinjaštvo kako bi reformirao crkvu. U burnim vremenima pomagao je rimskim biskupima u obnovi Crkve i često putovao kao papinski izaslanik u raznim misijama, mirotvorac i uspješni posrednik u mnogim sukobima vladarskih kuća i svećenstva.
Petar Damjan prepoznavao je prisutnost živog Boga u Euharistiji ali i prisutnost zla čak i u nekim članovima klera te je činio sve što je mogao da zlo izbaci s Kristovog posjeda. Prilikom pisanja svome nećaku, Petar Damiani otkrio mu je kako se boriti protiv đavla.
Napisao je sljedeće:
“Ako mogu govoriti figurativno, ovako ćeš istjerati riku zvijeri i sve demone. Ne prestaj sebe štititi svakodnevnim primanjem Tijela i Krvi Kristove. Neka tvoj tajni neprijatelj vidi na tvojim usnama crvenilo Krvi Kristove. Proći će ga jeza, pobjeći će u svoju tamu. Ovo se odnosi na dostojno pričešćivanje svete pričesti na misi, to je moćno oružje koje satire glavu zmiji – baš svaki put.
I svi egzorcisti napominju da je sveta pričest primarni način za protjerivanje demona iz naših srca i života. Ako je potrebno iskorijeniti neki grijeh i prisutnost đavla u životu, odi na ispovijed i primi Svetu Pričest. Vrag neće imati izbora nego vratiti se u svoju prljavu, tamnu i vlažnu jamu!”
