Slavimo blagdan Cvjetnice ,Nedjelje Muke Gospodnje. Ona nas uvodi u Veliki tjedan, vrhunac korizmene priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs.
Misa Cvjetnice koja se danas slavi po našim crkvama zato ima i dva posebna obreda: prvi je povorka s blagoslovljenim palminim i maslinovim granama, koja spominje Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, a drugi je cjeloviti izvještaj o Isusovoj muci. Ovi obredi izražavaju glavne oblike vazmenog otajstva: Isusovo bolno umiranje i uskrsnu pobjedu.
U nastavku donosimo 9 ključnih točaka o ovom liturgijskom danu.
Cvjetnica se također naziva i “Nedjelja muke”
Izraz “cvjetna nedjelja” potječe iz događaja koji obilježava trijumfalni Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je mnoštvo dočekalo mašući palminim grančicama (Ivan 12,13). Drugi naziv, “Nedjelja muke” pripisuje se priči o muci koja se čita na ovaj dan. Da nije, ovaj evanđeoski odlomak ne bi se čitao nedjeljom, budući da će iduća nedjelja biti usredotočena na uskrsnuće.
Prema “Pismu o uskrsnim blagdanima”, Cvjetnica “obuhvaća i vjesnika Kristove kraljevske pobjede i najavu njegove muke”. Nadalje, dodaje da “odnos između oba vida pashalnog otajstva mora biti očit kako u slavlju tako i u katehezi dana”.
Vizije svete Faustine na Cvjetnicu: Ono što je počelo cvijećem završilo je strašnim raspećem!
Na Cvjetnicu se odvija procesija prije mise
Procesija se odvija jednom, obično prije najposjećenije mise, bilo u subotu ili nedjelju.
“Tijekom procesije vjernici oponašaju klicanje i geste hebrejske djece koja su izašla pozdraviti Gospodina, pjevajući žarki ‘Hosana!’”, opisuje Pismo uskrsne svečanosti.
Palme ili druge biljke mogu se nositi tijekom procesije na Cvjetnicu
U procesiji nije potrebno koristiti isključivo palmino lišće. Mogu se koristiti i druge lokalne biljke kao što su maslina, vrba, jela i drugo drveće.
Vjernici moraju razumjeti značenje slavlja i primiti pouku
Prema istom Direktoriju o pučkoj pobožnosti i liturgiji, “vjernici moraju biti poučeni o značenju ovoga slavlja kako bi mogli shvatiti njegovo značenje”.
“Treba pravodobno zapamtiti da je važno sudjelovanje u procesiji, a ne samo dobivanje palminog ili maslinovog lišća”.
Isus prisvaja pravo kraljeva prilikom trijumfalnog ulaska u Jeruzalem
U svojoj knjizi Jesus of Nazareth: From the Entry into Jerusalem to the Resurrection , papa Benedikt XVI. objasnio je da je Isus Krist tvrdio da kraljevi imaju pravo zahtijevati određene načine prijevoza. Upotreba životinje (magarca) na koju još nitko nije sjedio označava ovo kraljevsko pravo.
Isus je želio da se njegov put i djelovanje shvati u smislu starozavjetnih obećanja koja su se ispunila u njegovoj osobi.
Hodočasnici su prepoznali Isusa kao svog mesijanskog kralja
Benedikt XVI. ističe da čin hodočasnika koji polažu svoje ogrtače na tlo kako bi Isus mogao hodati po njima “pripada tradiciji izraelske kraljevske obitelji (2. Kraljevima 9,13)”. Gest učenika predstavlja ustoličenje u tradiciji Davidove monarhije, ukazujući na mesijansku nadu koja je iz nje proizašla, navodi se u tekstu.
Hodočasnici, nastavlja, “uzimaju grane s drveća i pjevaju stihove iz Psalma 118, riječi blagoslova iz liturgije izraelskih hodočasnika koje se na njihovim usnama pretvaraju u mesijanski navještaj: ‘Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno nadolazeće kraljevstvo oca našega Davida! Hosana na visini!’ (Mc 11,9-10, vidi Ps 118,26)”.
Cvjetnica: “Hosana” je poklik radosti i proročka molitva
U Isusovo vrijeme ova je riječ imala mesijanski prizvuk. U aklamaciji su izraženi osjećaji hodočasnika koji prate Isusa i njegove učenike: radosno slavljenje Boga u trenutku ulaska procesije, nada da je došao čas Mesije.
U isto vrijeme to je bila molitva koja je ukazivala da će Davidova vladavina, a time i Božja vladavina nad Izraelom, biti ponovno uspostavljena.
Gomila koja je pljeskala Isusovom dolasku nije ista ona koja je zahtijevala njegovo razapinjanje
U svojoj knjizi Benedikt XVI. tvrdi da u tri sinoptička evanđelja, kao i u onom svetog Ivana, jasno stoji da oni koji su pljeskali Isusu pri njegovom ulasku u Jeruzalem nisu bili njegovi stanovnici, već mnoštvo koje ga je pratilo i ulazilo u Sveti Grad s Njim.
Ova točka je jasnija u Matejevom izvještaju. “Kad je ušao u Jeruzalem, sav se grad uskomešao govoreći: Tko je ovo? A mnoštvo je govorilo: Ovo je prorok. Isus iz Nazareta Galilejski” (Mt 21,10-11).
Ljudi su čuli za proroka iz Nazareta, ali se činilo da on nije imao nikakvu važnost za Jeruzalem, a tamošnji ljudi ga nisu poznavali.
Priča o Muci uživa posebnu svečanost u liturgiji
U Pismu o uskrsnim svetkovinama u paragrafu 33 stoji: “Preporučljivo je da se tradicija održi u načinu pjevanja ili čitanja, to jest da budu tri osobe koje djeluju kao Krist, pripovjedač i narod. Muku moraju naviještati ili đakoni ili svećenici, ili ako to nije moguće, čitači, u kojem slučaju, dio koji odgovara Kristu rezerviran je za svećenika.
U navještaj Muke ne donose se svjetla ni tamjan, niti se na početku pozdravlja narod kao što je uobičajeno za Evanđelje, niti se potpisuje knjiga. Samo đakoni traže od svećenika blagoslov.
Za duhovno dobro vjernika preporučljivo je da se pripovijetka o muci čita u cijelosti i da se čitanja koja joj prethode ne izostave”, prenosi Aci prensa.
