U Crkvi kroz cijelu njezinu povijest levitacija je jedan od najupečatljivijih vanjskih znakova djelovanja Duha Svetog. Nije bilo tako vrlo česta, ali je pripisana velikim i zapravo mnogim svecima: sveti Martin de Porres, bl. Marija Agredska, Bl. Maria Teresa della Croce, Bl. Eusebia, sveta Gemma Galgani i mnogi drugi.
Levitacija je vrlo konkretna i vidljiva činjenica, budući da je lebdjeti u zraku nešto doista nesvakidašnje. Ali za razliku od netruležnosti, njezini su učinci vremenski vrlo ograničeni, pa su u ovom slučaju iskazi očevidaca od vitalne važnosti. Iako riječ je o duboko mističnoj i osobnoj milosti duše koja u molitvi uzleti prema Bogu stoga je dokazivanje u većini slučajeva nepotrebno.
Adam Blai istražuje levitaciju upravo u svojoj knjizi The Catholic Guide to Miracles : Separating the Authentic from the Counterfeit iz 2021. godine. Autor je laik, stručnjak biskupije Pittsburgh, stručnjak za demonologiju i egzorcizme,član Međunarodne udruge egzorcista. Blai objašnjava da je u svemu što se tiče čudesnog i izvanrednog, kao što je levitacija, Crkva bila na oprezu od pretjerivanja ili izmišljanja.
1. Je li sveti Franjo Asiški levitirao?
Sveti Bonaventura rođen je 1221. godine, pet godina prije Franjine smrti. Ušao je u Red manje braće (franjevci) i postao sedmi poglavar reda. Iako poznat prije svega kao filozof, Bonaventura je pisao i o utemeljitelju svoga reda, uključujući tvrdnju da su svetog Franju često nalazili kako levitira u zraku tijekom duhovnih ekstaza.
Izvješća kasnijih pisaca ponovila su i proširila te tvrdnje, govoreći da se sveti Franjo uzdizao do krošnji, a ponekad i do neba, gdje ga se jedva moglo vidjeti.
No, godine 1245. (devetnaest godina nakon njegove smrti) Crkva provela detaljnu istragu Franjina života. Vlasti su razgovarale s mnogim ljudima koji su ga poznavali, i tada nitko nije spomenuo levitaciju. Zbog toga se postavlja pitanje je li to zaista izmišljeno, ili je ova posebna milost kod sv. Fanje skrivena Duhom, kako ne bi zamaglila druge velike milosti Franjina života.
Proroštvo sv. Franje o velikom događaju koji će zatresti svijet: ‘Spasit će se oni koji …’
2. Sveta Terezija Avilska
Autor također objašnjava da postoje dobri razlozi za vjerovanje da je sveta Terezija Avilska levitirala u nekoliko navrata. Mnogi su ljudi više puta svjedočili njezinim levitacijama. Tu su i priče same svetice: to iskustvo opisala je u svojoj autobiografiji. Iako nije voljela govoriti o takvim stvarima, knjigu je napisala u poslušnosti svom nadređenom. Ovdje opisuje kako se odupirala tim iskustvima koje su je ponekad dovele do levitacije:
“Zapravo, priznajem da je to u meni izazvalo veliki strah, isprva užasan strah. Vidim se kako se tijelo diže sa zemlje; i iako vas duh vuče prema sebi, i ako se ne pruži otpor, čini to vrlo nježno, čovjek ne gubi svijest; Ja sam barem imala dovoljno da si dopustim shvatiti da sam bila uzdignuta.”
Biskup Diego de Yepes dobro ju je poznavao i napisao je jednu od njezinih brojnih biografija. Jednom, nakon što je od njega primila pričest kroz samostanska vrata, počela se dizati. Biskup je izrazio svoje molbe da siđe dok se grčevito držala za rešetke kako bi zaustavila svoj uspon: “Gospodine, zbog tako male važne stvari kao što je to što si me lišio ove svoje naklonosti, nemoj dopustiti da stvorenje tako odvratno poput mene bude uzeto za svetu ženu.”
Postoje slične anegdote koje su ispričale časne sestre koje su vidjele svetu Terezu kako spontano levitira. Nakon događaja naredila im je da o tome nikada ne govore, ali su kasnije, pod poslušnošću viših vlasti tijekom istrage Crkve o njezinom životu, te događaje opisali. Sa svoje strane, sveta Terezija je bila jako posramljena svojim levitacijama i molila se da one prestanu, a po svemu sudeći, uvelike su se smanjile u njezinom kasnijem životu.
Terezija Avilska: ‘Ova je vizija uzdrmala moj život i postalo je lako služiti Bogu’
3. Sveti Josip Kupertinski
Zasigurno je svetac najpoznatiji po svojim levitacijama Josip iz Kupertina (1603.-1663.). Josip je imao vrlo teško djetinjstvo. Danas bi ga vjerojatno optužili da pati od neke vrste psihijatrijskog poremećaja. Očigledno, nije bio nešto pretjerano inteligentan jer je često zurio u prazno otvorenih usta, njegov je otac umro kad je Josip bio vrlo mlad.
Josip se htio pridružiti franjevcima, ali ga zbog neobrazovanosti nisu primili. Tada su ga prihvatili kapucini, ali su ga nakon osam mjeseci izbacili. Njegova majka nije htjela da se vrati kući, pa je zamolila svog brata, redovnika franjevca, da ga primi za slugu u svom samostanu. Njegov brat je pristao i dodijelio Josipu da čuva stoku.
S vremenom je Josipov temperament omekšao i počeo je bolje obavljati svoj posao, dovoljno dobro da su mu franjevci dopustili da studira za svećenika . Za svećenika je zaređen 1628. godine.
Nakon zaređenja, Josip je vršio mnoge pokore, uključujući strogi post, i obično je jeo čvrstu hranu samo dva puta tjedno. Tada je počeo osjećati duhovni zanos kada je služio misu ili gledao pobožne slike.
Tijekom tih ekstaza često je levitirao nekoliko centimetara od tla. Njegove levitacije bile su toliko česte da su ljudi počeli dolaziti da ga vide. Tijekom istrage o njegovom uzroku proglašenja svetim, vlasti su potvrdile najmanje sedamdeset prilika u kojima je levitirao u prisutnosti svjedoka.
Značajan primjer dogodio se tijekom posjeta španjolskog veleposlanika Italiji. Veleposlanik je posjetio Josipa u njegovoj samostanskoj ćeliji i bio je toliko impresioniran da se želio vratio po svoju ženu da ga upozna. Josip je ušao u crkvu gdje ga je par očekivao dočekati i, ugledavši Marijin kip, podignuo se tri metra u zrak, preletio je gomilu prema kipu, pomolio se, odletio natrag do vrata i vratio se kući. Crkva je kasnije uzela izjave od nekoliko ljudi koji su bili tamo toga dana, a njihove su priče bile dosljedne.
Bilo je mnogo drugih slučajeva koji su bili slično istraženi, uključujući i jedan pred papom Urbanom VIII. U to je vrijeme bio običaj ljubiti papine noge, u znak poštovanja prema Svetom Ocu. Kada je Josip to učinio, podigao se u zrak i mogao se vratiti tek kada mu je njegov nadređeni to naredio. Papa Urban VIII rekao je da će Josip, ako umre dok je živ, svjedočiti o levitaciji koja se dogodila u njegovoj prisutnosti.
Nakon nekog vremena, Josipove levitacije postale su problem za samostan. Neki su mislili da su te epizode demonske, pa su ga optužili za vještičarstvo.
Poslan je u samostan u Asizu na promatranje. Naređeno mu je da ne drži javne mise i da potpuno prestane s javnim nastupima. Ali njegove levitacije nastavile su se u samostanu, te je ubrzo bio delegiran u ćeliju i nije mu bilo dopušteno čak ni jesti s ostalom braćom. Josip je iskoristio ovu izolaciju da se približi Bogu u molitvi.
Na kraju je inkvizicija utvrdila da se nije bavio vještičenjem i dopustila mu da se vrati normalnom monaškom životu. Josip iz Cupertina umro je 1663. u dobi od šezdeset godina, a svetim ga je 1767. proglasio papa Klement XIII.
4. Sveta Marija od Isusa raspetoga (Mariam Baouardy)
Noviji primjer levitacije je Sveta Marija od Raspetog Isusa (1846.-1878.), koju je 17. svibnja 2015. papa Franjo proglasio svetom. Dana 22. lipnja 1873. svetica nije bila na večeri i njezine su je časne sestre otišle potražiti. Našli su je kako lebdi na velikoj lipi i kako pjeva. Gospodarica novakinja joj je naredila da siđe a da se ne ozlijedi, a ona je odmah poslušala.
Redovnice su dokumentirale još sedam prilika u kojima je levitirala. Kako to obično biva u takvim slučajevima, neki su je posumnjali na prijevaru, pa su je špijunirali i promatrali, ali prirodno objašnjenje se nije moglo pronaći.
Čudesna je nevinost, čak djetinjasta, – navodi autor – u pričama o levitacijama sestre Marije. Prelazila je s grane na granu stabla pjevajući o ljubavi Božjoj. Na kraju njegova života svjedoci su posvjedočili osam takvih epizoda, sve u dvorištu njihova samostana.
U ovom primjeru možemo vidjeti kako nas jednostavna i vjerna ljubav prema Bogu ponekad može natjerati da prevladamo sva ograničenja. Obično se to događa iznutra kroz obraćenje duše milošću, ali ponekad, u izvanrednim okolnostima, može se dogoditi izvana kroz tijelo.
