Sveta Mariam Baouardy poznata je i kao Sveta Mariam od Isusa raspetog, rođena je u Ibillinu, smještenom u brdovitom području gornje Galileje, Palestina. Njezina obitelj potječe iz Damaska u Siriji. Bili su to katolici melkitskog grkokatoličkog obreda, potomci Antiohijske nadbiskupije, mjesta gdje su Isusovi sljedbenici prvi put nazvani kršćanima.
Njeno čudesno rođenje
Rođenje Mariam 1846. došlo je nakon mnogo suza i mnogo molitvi njezinih roditelja Giriesa i Mariam Baouardy. Prije Mariam rodilo im se dvanaest sinova i nažalost svi su umrli u djetinjstvu. Njihova je tuga bila ogromna zbog gubitka svih dvanaestero djece. Slomljena srca, ali puna nade, majka je imala nadahnuće koje je povjerila svom mužu: “Pođimo u Betlehem pješice, i zamolimo Presvetu Djevicu za kćer. Obećajmo joj da ako naše molitve budu uslišane, nazvat ćemo je Mariam i prinijet ćemo za službu Božju količinu voska jednaku njezinoj težini kad navrši tri godine.”
Puni povjerenja, muž i žena krenuli su u Betlehem, tada vrlo dug put od 170 kilometara, koji su prošli pješice. Možemo naslutiti njihovu nadu i žar dok su molili u mjestu rođenja Isusova. Roditelji su bili presretni kada su njihove molitve bile uslišane odmah nakon toga i Mariam im se rodila uoči Sveta tri kralja, 5. siječnja 1846. godine, i kako su obećali tada su je nazvali po Djevici Mariji, koju su jako štovali.
Deset dana kasnije u lokalnoj Melkitskoj katoličkoj crkvi u svom rodnom gradu Ibillinu primila je krštenje, potvrdu i euharistiju. Nekoliko godina kasnije Mariam će se pridružiti mlađi brat po imenu Boulos (Paul), ali ta je radost bila kratkog vijeka jer su oba roditelja malene Mariam umrla.
Tragična smrt njezinih roditelja – Mariam ostaje siroče u dobi od dvije godine.
Kada je Mariam imala samo dvije godine, i njezina majka i otac umrli su u roku od nekoliko dana jedno od drugog od neodređene bolesti. Tetka je kasnije prenijela Mariam posljednje riječi njenog oca. Gledajući sliku svetog Josipa, promrmljao je: “Veliki sveče, evo mog djeteta; Blažena Djevica je njezina majka; udostoj se također brinuti o njoj; budi joj Otac.”
Tetka po majci, koja je živjela u Taršišu, uzela je mlađeg brata Boulosa u svoj dom; što se tiče Mariam, nju je posvojio ujak s očeve strane u njezinom rodnom gradu Ibillinu. Brat i sestra se više nikad nisu vidjeli.
Mariam je primala svu brigu i pažnju u kući svog ujaka, gdje je situacija bila ugodna.
Prosvijetljena od Boga -Njezine prve duhovne slutnje
Mariam je živjela u udobnom domu svog ujaka koji se ljubazno brinuo za nju kao za svoju. Jedan događaj iz vremena njezina djetinjstva otkrio je značajan uvid u njezin karakter koji se formirao. To je jasno naznačilo smjer njezina budućeg života. To se dogodilo u voćnjaku njezina strica usred stabala marelica, breskvi i pekana. Držala je maleni kavez pun malih ptica, dar koji je dobila. Jednog je dana odlučila da njezine male voljene ptičice treba okupati. Međutim, ona ih je nenamjerno utopila unatoč svojim dobronamjernim naporima. Njihova smrt slomila je njezino malo srce. Ožalošćena odlučila ih je pokopati kad je duboko u sebi začula
jasan glas: “Ovako sve prolazi. Ako mi daš svoje srce, uvijek ću ostati s tobom.” Ove su riječi prodrle i ukorijenile se u mlado Mariamino srce.
Njezina djetinja pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji
Blažena Djevica trebala je s puno nježnosti okružiti ovu mladu djevojku čiji su je roditelji tražili u betlehemskoj pećini. Mariam je trebala biti privilegirano dijete Naše Gospe. Njoj u čast, od svoje pete godine, postila je svake subote, uzimajući samo večeru na veliko divljenje svoje tete i ujaka, koji su neprestano bili zadivljeni odanošću tako malog djeteta. U proljeće bi skupljala cvijeće birajući najljepše i najmirisnije iz vrta ili na brdima Ibillina da bi ga stavila pred ikonu Blažene Djevice. I nije bila iznenađena kad se jednog dana rezano cvijeće ukorijenilo u vazi. Pokazala je stricu koji je pak obavijestio mjesnog župnika. U nastojanju da je zadrži poniznom, prekorio ju je kao da su njeni grijesi odgovorni za ovaj fenomen. “Što misliš da će biti s ovim djetetom?” Čudili su se župnik, rodbina i susjedi gledajući takvu duhovnu pobožnost i odanost petogodišnjeg djeteta.
Prislilne Zaruke
S osam godina njezin ujak preselio je obitelj u Aleksandriju, a s dvanaest godina po ondašnjim običajima ujak ju je zaručio za brata od svoje tetke.
Mariam je noć prije vjenčanja provela u molitvi pred ikonom Blažene Djevice Marije. Nakon što je na trenutak zadrijemala, čula je isti glas kako mrmlja: “Mariam, ja sam s tobom: slijedi nadahnuće koje ću ti dati; Ja ću ti pomoći.”
Nakon što se od radosti probudila, odrezala je svoje duge pletenice i isplela ih draguljima koje je dobila od zaručnika te izjavila da želi ostati djevica posvećena Isusu Kristu. Njezin ju je stric u bijesu isprebijao i postavio za sluškinju u svojoj kući.
Mučeništvo
Tri mjeseca kasnije, u želji da vidi svog brata, napušta ujaka i putuje s bivšim kućnim slugom muslimanom u Nazaret kako bi ga pronašla.
Musliman je, nakon što je čuo kako njezina obitelj postupa prema njoj, rekao Mariam da bi trebala prijeći na islam. Njezin vjerom ispunjen odgovor ga je razbjesnio i nije se mogao kontrolirati, bacio ju je na pod udario i sabljom prerezao grkljan. Vjerujući da je mrtva, umotao ju je u ogrtač i uz pomoć svoje žene i majke ostavio u jednoj uličici.
Čudo od Gospe
Bio je to blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna 1858. godine. Ono što je uslijedilo bila je čudna i prekrasno dirljiva priča koju je godinama kasnije Mariam ispričala svojoj gospodarici novakinja u Marseilleu, Francuska:
“Časna sestra obučena u plavo me podigla i zašila mi ranu na grlu. To se dogodilo negdje u pećini. Tada sam se našla u nebu s Blaženom Djevicom, anđelima i svecima. Ponašali su se prema meni s velikom ljubaznošću. U njihovom društvu bili su moji roditelji. Vidjela sam sjajno prijestolje Presvetog Trojstva i Isusa Krista u Njegovoj ljudskosti. Nije bilo sunca, ni svjetiljke, ali sve je bilo obasjano svjetlom. Netko mi se obratio. Rekli su da sam djevica, ali da moja knjiga nije dovršena.”
Zatim se ponovno našla u špilji s “opaticom odjevenom u plavo”. Koliko dugo je Mariam ostala u ovom tajnom skloništu? Kasnije je govorila o mjesec dana, ali nije bila sigurna.
Pred kraj njezina boravka u špilji, medicinska sestra u plavom rekla je Mariam njezin životni program, “Nikad više nećeš vidjeti svoju obitelj, otići ćeš u Francusku, gdje ćeš postati redovnica. Bit ćeš dijete svetog Josipa prije nego postaneš kći svete Terezije. Primit ćeš karmelski habit u jednoj kući, zavjetovat ćeš se u sekundi, a umrijet ćeš u trećoj, u Betlehemu.”
Ožiljak na vratu ostao joj je do kraja života. To su tijekom Mariaminih bolesti potvrdili liječnici i medicinske sestre u Marseilleu, kao i u Pauu, Mangaloreu i konačno u Betlehemu. Taj je ožiljak bio dugačak 10 cm i širok 1 cm, a obilježavao je cijeli prednji dio vrata, koža je tamo bila finija i bjelja. Nedostajalo je nekoliko hrskavičnih prstenova trahealne arterije, kako su potvrdili liječnici u Pauu 24. lipnja 1875. Gospodarica novakinja trebala je napisati:
Svibanj 1893. – lipanj 1867. Postulantica – sestre sv. Josipa
Nakon raznih položaja sluškinje u Aleksandriji i Jeruzalemu, nastanila se u Marseilleu. U osamnaestoj godini njezin ju je ispovjednik uputio k sestrama svetog Josipa od ukazanja u Capelettu.
U siječnju 1866., postulantica koji je sada imala 20 godina, zvana ‘mala Arapkinja’, počela je imati ekstaze koje su trajale od srijede navečer do petka ujutro svakog tjedna. Uskoro je dobila i stigme koje su krvarile u ekstazama.
Stigme
U memoarima sestre Majke Veronike piše: “Prvog četvrtka, 2. svibnja 1867., kad sam otišla vidjeti Mariju, našla sam je kako sjedi kraj svog kreveta u velikim bolovima. Pokazala mi je svoj bok, svoja stopala i ruke. Na ovim posljednjima, na mjestu gdje su bili utisnuti… bila je neka vrsta žulja… Na mjestu sa strane, malo iznad srca, bio je oblik križa, sav crven i natečen; a u sredini tri mala mjehurića… Provela sam noć kraj nje i u pet ujutro potekla je krv iz rana… Oko devet je potekla krv iz trnove krune, svuda po njenoj glavi. Nakon tri sata ponovno je bila potpuno svoja.”
Mariam je molila za to vrijeme: “Bože moj, ne dopusti da se ovo vidi. Sve trnje u srcu prihvaćam; ali reci Gospodaru ružinog grma da sakrije ruže.”
Karmel iz Paua
Zbog ovih čudnih pojava Marian nije primljen kao novakinja u djelatnu zajednicu svetog Josipa. Vrhovna poglavarica piše priorici Karmela iz Paua.
“Naši crkveni poglavari nisu vjerovali da je trebamo držati u svojoj sredini govoreći da klaustar ima privilegiju skrivati takve duše. Naše su sestre poslušale. Sada imate ovu privilegiranu dušu. Neka je Bogu hvala na tome! ”
Novakinja u Pauu – Sr. Marija od Isusa raspetoga
Majka Marie Therese Veronica piše: “Da je vidi, čovjek ne bi pomislio da ima više od dvanaest godina. Njezin mali stas, njezino iskreno lice, njezine poteškoće u izražavanju na našem jeziku, njezino duboko neznanje o svemu, jer nije znala čitati arapski ili francuski; sve je to pridonijelo njenom djetinjastom karakteru… Međutim, iznenađujuće, udružila je s tom jednostavnošću najveću mudrost, čestit duh, delikatno rasuđivanje, mnogo pronicljivosti i iskustvo starije osobe. Iako nije posjedovala stečene talente, nismo dugo morali čekati da se uvjerimo da su njezino srce i njezin duh bili bogati darovima koji proizvode samo velike duše.
Levitacije
U životima mnogih mističnih svetaca vidimo da se osoba, dok je u ekstazi, može izvući malo iznad zemlje pomoću nadnaravne i tajanstvene milosti. No, sestra Marija od Isusa Raspetoga bila je jedina, uz svetog Josipa Cupertina, koja je napravila prave letove. Fenomen je prvi put potvrđen 22. lipnja 1873. u vrtu Karmela u Pauu. Opazivši njezinu odsutnost na večeri, gospođica novakinja ju je uzalud tražila po samostanu i voćnjaku, a onda je druga časna sestra začula pjesmu: “Ljubavi! Ljubavi!” Podigla je pogled i otkrila Mariam kako se bez oslonca drži na vrhu goleme lipe.
Obaviještena o tome, došla je poglavarica i suočena s ovom pojavom isprva nije znala što učiniti. Nakon molitve obratila se malenoj: “Sestro Marijo od Isusa Raspetoga, ako Isus želi, siđi kroz poslušnost bez pada i ozljeđivanja.”
Na jednostavnu riječ poslušnost, odmah se spustila. Čak osam je zabilježenih, dokazanih i viđenih levitacija opisanih od šokiranih svjedoka. U levitacijama je Mariam uvijek išla visoko i pjevala Bogu.
Vizije:
Ljubav prema Duhu Svetom
Mariam je poznata po izvanrednoj ljubavi prema Duhu Svetom. Njezina poglavarica piše: „Ovo drago dijete ima izuzetnu pobožnost prema Duhu Svetome. Kada govori o Njemu, to je gorućih izraza lica i time je obasjana cijela njezina vanjština. U jednom zanosu čula je ovu molitvu koja je obišla svijet.”
“Duše Sveti, nadahni me. Ljubavi Božja, proždiri me. Pravim putem vodi me. Marijo, majko moja, pogledaj me. S Isusom, blagoslovi me. Od svakog zla, stvorova, sve iluzije, od svih opasnosti, čuvaj me.”
Probodeno srce
Mariam je doživjela i probadanje srca. “Blizu sebe, s lijeve strane, vidjela sam anđela u tjelesnom obliku. Nije bio velik, nego malen i lijep. Vidjela sam da u ruci drži dugačku zlatnu strelicu, čiji je željezni vrh, vjerujem, držao malo vatre. Činilo mi se da mi je nekoliko puta probio kroz moje srce… Kad bi ga izvadila, čovjek bi rekao da me to željezo… potpuno zapalilo neizmjernom ljubavlju prema Bogu.“
Karmel iz Mangalorea
Dana 21. kolovoza 1870. mala skupina časnih sestara karmelićanki otplovila je u Indiju kako bi osnovala samostan u Mangaloreu. Sestra Marija od Isusa Raspetoga zatražila je da bude dio ove grupe.
Od njih šest koji su otišli, samo je troje preživjelo putovanje. Poslana su pojačanja i Karmel je uspostavljen. Novakinja je dobila jednoglasne glasove i zavjetovala se 21. studenoga. Tamo je ostala samo dvije godine.
Povratak u Karmel Pau
Od svog povratka iz Mangalorea, sestra Marija od Isusa Raspetoga sanjala je o Karmelu u Betlehemu, što se uskoro i dogodilo. Zakladu je sponzorirala dobročiniteljica Berthe Dartigaux.
A sestra Marija od Isusa Raspetoga piše o osnutku: „Samostan se neće graditi u gradu, nego u niskoj gori okrenutoj prema Betlehemu. Gospodin je rekao: “gdje je rođen moj otac David.” Neću doživjeti da ga vidim dovršenog. Prije nego što bude gotovo, otići ću u raj.”
Arhitekt i predradnik
Nebeski znak bio je pokazan s. Mariji da označi mjesto samostana… skupina golubova smjestila se na pustinjsko brdo. Ovo brdo je poznato kao Davidovo brdo. Nakon stjecanja zemlje Bog je diktirao svoje planove. U pet je prilika Isus otkrio Mariam svoj naum. Uz pomoć s. Veronike dobila je plan na papiru. U svojim je vizijama vidjela Isusa kako pregledava posao. Budući da je bila jedina karmelićanka koja je govorila arapski, priorica ju je imenovala nadstojnicom radnika. Radnici su je štovali.
1877.- Karmel iz Nazareta
U mislima s. Marije, Betlehemski Karmel bio je južna utvrda za Palestinu… Sanjala je o još jednoj sjevernoj tvrđavi u Nazaretu.
Iznijela je svoj plan jeruzalemskom patrijarhu i on je 1877. dobio od Pape ovlaštenje da kupi komad zemlje. Ovaj je Karmel dovršen 1910.
Smrt
Dana 22. kolovoza, dok je radnicima nosila dvije kante vode, pala je preko kutije i slomila ruku. Odnesena u ambulantu, rekla je: “To je znak kraja. Idem Isusu.” Na blagdan Preobraženja srca svete Terezije, nešto iza pet sati ujutro, dok se pjevao Angelus, otišla je kući Bogu.
Kanonizacija
Uz Svetu Mariju od Raspetoga Isusa kanonizirane su još tri redovnice.
„Iz te vječne ljubavi između Oca i Sina, izlivene u naša srca po Duhu Svetom, naše poslanje i naše bratsko zajedništvo crpe snagu; ta je ljubav uvijek tekući izvor naše radosti u nasljedovanju Gospodina na putu njegova siromaštva, njegova djevičanstva i njegove poslušnosti; a ta nas ista ljubav poziva da njegujemo kontemplativnu molitvu. Sestra Mariam Baouardy je to doživjela na izvanredan način. Siromašna i neobrazovana, bila je sposobna savjetovati druge i pružati teološka objašnjenja s iznimnom jasnoćom. To je plod njezina stalnog razgovora s Duhom Svetim. Njezina poslušnost Duhu također ju je učinila sredstvom susreta i zajedništva s muslimanskim svijetom.”, rekao je Papa Franjo tijekom kanonizacije.
