U predivnom marijanskom svetištu Lourdes svakodnevno se događaju što velika što mala čuda koja zahvaćaju živote ljudi, a zbog kojih milijuni svake godine obilaze ovo mjesto.
Najčešće se govori o ozdravljenjima, fizičkim kojih ima čak 70 priznatih i tisuće osvjedočenih, no nebrojeno je tamo i čuda ozdravljenja srca i duše.
U Lourdesu, 1968., Georges, starac gleda hodočasnike, sumnjičavo. U njemu se javlja unutarnji bijes. Pored njega djevojka uplakana. Kad čuje kako svećenik recitira u mikrofon dio u kojem stoji: “Oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim”, eksplodira:
– Oh! Ne!… ah! Ne onda… nikad!
Bijesan napušta prostor špilje i kada ga svećenik koji prolazi pored njega pita je li dobro, on burno odgovara:
– Ostavi me!
– Ali brate moj, između braće, možemo jedni drugima biti na usluzi…
– Usluge?! Kakvu bi mi uslugu uopće mogao učiniti?! Ništa. Izlazim nakon 15 godina zatvora za zločin koji nisam počinio. Smjestio mi je jedan od mojih najboljih prijatelja! Dakle, hvala ti živote! Žena mi je umrla i obećala je da će me odvesti ovamo, u Lurd, kad me puste. Upravo sam izašao i došao vidjeti što je htjela! Ali s onim što sam čuo ranije, kako očekuješ da oprostim svom prijatelju nakon zla koje mi je učinio?
Pogledajte, ovo je čudesni znak! Svećenik iz Lourdesa objavio fotografije Gospe viđene na nebu
Svećenik je uznemiren tim nepovjerenjem. Nakon trenutka razmišljanja, odgovorio je:
– Znate, svi smo mi grešnici. Kako očekivati da nam Bog oprosti ako mi sami sebi ne opraštamo? Ako želiš biti miran u svom srcu, onda moraš umiriti svoju savjest…
Georges tada pristaje ispovjediti se svećeniku. Nakon odrješenja oni se rukuju.
– Sve je to sada gotovo… Jeste li sretni?
– Da, jer sada znam da sam oprostio.
Nekoliko dana kasnije, na kraju svog hodočašća, Georges je kod fontane i vidi mladu djevojku koja je plakala pored njega prvog dana.
– Znaš, prepoznala sam te: vidjela sam te neki dan kod špilje, cijelog uznemirenog…, rekla mu je djevojka.
– Hvala vam gospođice. Ali sada je gotovo. Imam mir u duši…
Djevojka odgovara:
– Vidiš, i ja. Ja sam na hodočašću za svog oca. Prije nego što je umro od raka, moj je otac želio dobiti oprost od prijatelja kojeg je osudio na petnaest godina zatvora… Pa sam ovo morala podijeliti ovdje.
Georges tada uzvikuje, svladan radošću:
– Oh, to si ti, moja mala Thérèse! Sada te prepoznajem!
– TI?!! George ??
– Da! ja ! I zajedno ćemo moći oprostiti tvom ocu.
iz knjige: Fioretti de la Vierge Marie, Ephese Diffusion, 2013
Svećenik s tumorom na mozgu objavio da je ozdravio u Lourdesu: ‘Hvala Bogu, jako sam uzbuđen’
