Poznati grafit XA(IRE) MARIA, Ave Maria, pronađen u Bogorodičinoj kući u Nazaretu i očitovanje je vjere koje je jedan hodočasnik, oko 3. stoljeća, ostavio uklesan na osovini stupa u svetištu Navještenja u Nazaretu: ” u svetom mjestu M(aria) napisao sam” , čine dvije manifestacije od velike važnosti koje dokazuju pobožnost koju su kršćani prvih stoljeća iskazivali Mariji. Ali bizantska era je ta koja nam je sačuvala brojne dokumente o pobožnosti Isusovoj Majci od strane kršćanskog naroda.
MEDALJONI, PRSTENJE, JAZE I NAUŠNICE S MARIJINIM LIKOM
Evanđelje u prizoru Navještenja uvodi Djevicu iz Nazareta u ekonomiju spasenja. Ovaj evanđeoski prizor prikazan je u raznim predmetima za privatnu uporabu proizvedenim u bizantsko doba, na primjer, u enkolpionu ili biskupskom medaljonu, iz Jordanske doline, koji se danas čuva u Rockefellerovom muzeju (Jeruzalem). Navještenje je također predstavljeno u zlatnom prstenu, iz Sirije, koji se čuva u Muzeju franjevačkog biblijskog studija bičevanja. Na prstenu je scena Navještenja s pozdravom, na grčkom, anđela: “Ave Maria, milosti puna “.
Muzej u Monzi, Italija, posjeduje disk od terakote na kojem je reproducirano Navještenje s anđeoskim pozdravom. Ovaj predmet, koji je u Monzu najvjerojatnije donio hodočasnik, potječe iz svetišta svetog Gabrijela iz Nazareta, smještenog uz fontanu, gdje se, prema Protoevanđelju svetog Jakova, dogodilo Navještenje.
Istu scenu možemo pronaći na posudi od terakote, koja se čuva u Izraelskom muzeju, te na drugim metalnim posudama, palestinskog podrijetla, koje se čuvaju u Monzi i Bobbiu (Italija). Ove posude ili eulogije (blagoslov za sjećanje) prodavale su se hodočasnicima koji su posjećivali Sveta mjesta. U njima se čuvalo blagoslovljeno ulje sakupljeno iz svjetiljki koje su gorjele u svetištima Svete zemlje. Osim Navještenja, reproducirani su i drugi evanđeoski prizori: Pohođenje, Rođenje, Poklonstvo mudraca i pastira, Raspeće, Uzašašće Djevice na nebo i Pedesetnica, epizode iz Isusova života u kojima Marija zauzima vrlo važno ikonografsko mjesto.
Prizori iz evanđelja kao što su ovi također su prikazani u raznim minijaturama na narukvicama, izrađenim u isto vrijeme u Siriji i Palestini, a trenutno se čuvaju u Muzeju u Kairu i u zbirci Béarn u Parizu.
Zlatni prsten, iz Irbeda (Jordan), koji se čuva u muzeju u Ammanu, nosi ime svog vlasnika i sljedeći natpis-zaziv Majci Isusovoj: “Majko Božja, zaštiti slugu svoga”.
Na pravokutnom metalnom privjesku pronađenom u Beit Sheanu u dolini Jordana, Marija je prikazana riječima “Sveta Marija”.
Arheolozi tijekom iskapanja često pronalaze ovakve predmete vezane uz marijansku pobožnost.
MOZAICI I IKONE S MARIJINIM LIKOM
Samostan Svete Katarine na Sinaju jedna je od rijetkih kršćanskih građevina na Istoku koja nije pretrpjela ikonoklastičku krizu 8. i 9. stoljeća i kasnija razaranja. U njemu nalazimo dvije potvrde pobožnosti i štovanja prema Majci Božjoj.
U mozaiku Justinijanove apside iz 6. stoljeća predstavljen je deizis ili zagovor koji čine poprsje Marije i svetog Ivana Krstitelja sa svake strane križa te mističnog Jaganjca. Iz tog istog razdoblja datira ikona Bogorodice, koja sjedi na prijestolju usred anđela i svetaca.
Crkva Santa María de Mádaba (Jordan), najvjerojatnije je imala fresku ili mozaik koji je predstavljao Bogorodicu u apsidalnoj školjci. Čini se da se to može zaključiti iz natpisa pronađenog na središnjem pločniku iste crkve: “Ako hoćeš gledati Mariju, djevičansku Majku Božju, i Krista koji je od nje rođen, Kralja sveopćeg, Jedinog Sina Boga jedinoga, očisti svoj duh, svoje tijelo i svoja djela. Neka i ti (svojim) molitvama očistiš narod Božji” .
Ovaj natpis odražava teološku doktrinu o prisutnosti božanskog svijeta u ikonama, a njegovo čitanje duhovno je pripremalo kršćanina koji želi pristupiti viziji i štovanju Marije.
DJEVICA SE UKAZUJE S CARSKIM TITULOM “GOSPOĐE”
Ikone svojim bogatstvom kolorita navode kršćanski narod na razmišljanje o kraljevskom veličanstvu Marije, Majke Božje. Stoga je u bizantsko doba Djevica dobila carski naslov Despoina ili Gospa (Kraljica), uz druge naslove koje je davala pučka pobožnost i kasnije konkretizirala i opravdala tijekom teoloških rasprava vezanih uz arijansku i monofizitsku krizu kroz četvrto i peto stoljeće.
Tako u natpisu iz crkve u Madabi, čitamo: U vrijeme molitve Gospodnje, biskupa Teofana, ovaj prekrasni mozaički rad bio je obavljen u slavnoj i časnoj kući svete i bezgrešne Kraljice… Majko Božja, hvala Nebu i oduševljenju naroda, prijatelja Božjeg, ovog grada Madabe, za spasenje i pomoć i oproštenje grijeha onih koji su prinijeli i koji prinose svoje žrtve ovom svetom mjestu. Amen,
Zbog svog poetskog nadahnuća i teološke preciznosti upotrijebljenih izraza, ovaj natpis iz Madabe ima sličnosti s grčkim natpisom crkve Bogorodice u Bosri (Sirija), u kojem se spominje biskup Antipater, briljantni polemičar iz 5. stoljeća. ., autor propovijedi u povodu svetkovine Uznesenja Marijina.
Natpis glasi: “Slavni čuvar i pobornik pravoslavne doktrine, papa nadahnut Bogom sagradio je (ovu zgradu) neusporedive ljepote. To je Antipater, poznat po svojoj mudrosti, da nakon pobjedonosnih borbi veličanstveno časti Majku Božju, čistu Djevicu, Mariju, slavljenu pjesmama, neokaljanu i punu darova nebeskih”. Posljednja tri naslova primijenjena na Mariju preslika su rječnika klasične antike kada se obraćala bogovima.
Treći natpis, ugraviran na cipu pored crkve Santa María de Calcis (Libanon), podsjeća na pravo azila, dodijeljeno carskim dekretom, koje je marijansko svetište uživalo: „Cipos azila, dodijeljen oratoriju Naše Gospe, sveta i slavna Bogorodica, Marija, vječna djevica, za naše careve pune pobožnosti i ljubavi prema Kristu”.
Jedna stela iz Hame, Sirija, nosi isti natpis: “Cypos od Utočišta Naše Gospe, Majke Božje i svetih Kuzme i Damjana…”
DJEVICA I NASLOV “TEOTOKOS”
Najčešći naslov koji nalazimo u natpisima tog vremena je Theotocos, odnosno Majka Božja, često popraćen drugim naslovima poput sinonima “Theometora ” ili svete Marije . Neki su povjesničari htjeli vidjeti u naslovu Santa María, kada ide sam, naznaku monofizitske hereze. Ovo tumačenje je pogrešno, barem u našim krajevima.
Bogorodičina crkva u Shaqqi (Sirija) u natpisu se naziva “Kuća Svete Bogorodice, Marije”. U gradu Mariamínu, također u Siriji, “u mjesecu srpnju 493. podignut je oratorij Majke Božje Marije na slavu Krista Gospodina našega”.
Car Justinijan dao je sagraditi grandioznu baziliku u Jeruzalemu, nasuprot ruševinama Hrama, “u čast slavne Djevice Marije, majke Božje “. Bazilika je bila poznata pod imenom Nea Ecclesia ili Nova crkva. Ovu baziliku, koja je također imala susjedni samostan i hostel za hodočasnike, otkrio je i proučavao profesor Avigad s Hebrejskog sveučilišta.
Sam car Justinijan utvrdio je prekrasnu osmerokutnu baziliku na brdu Garizím u Samariji, koju je podigao njegov prethodnik car Justin u čast Bogorodice. Nalazio se nasuprot ruševinama poganskog hrama i samaritanske sinagoge.
SLJEDE ZAZIVI MARIJI
Isto tako, česti su jednostavni zazivi Mariji, tražeći od nje zaštitu klasičnom formulom: “Sveta Marijo ili Majko Božja, zaštiti slugu svoga, službenicu svoju, narod svoj itd.” . Također nalazimo marijanske zazive s razrađenijom teologijom, poput ovoga u sirijskom gradu Refade: “Isus iz Nazareta rođen od Marije, Sin Božji”.
Također u Rash el-Hajalu, u Siriji, kršćanin se obraća “Majci Božjoj, uvijek Djevici, Mariji” , a u Deir Seta, sirijskom gradu, natpis nam pokazuje zagovor Mariji povezan s formulom vjere u Sveto Trojstva: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga» .
Tu istu formulu nalazimo u dva papirusa iz Netzane, u Negevu, u kojima vidimo ispisanu potvrdu koja počinje riječima: „U ime svetog i preslavnog i životvornog Trojstva, Oca i Sina i Duha Svetoga, i slavne Gospe (Kraljice) naše Majke Božje uvijek djevice Marije i zborova svetih mučenika…”
Nakon što je nabrojio niz troškova, završava ovom molitvom: “Po zagovoru naše Gospe, majke Božje i uvijek djevice, Marije i Ivana Preteče i Krstitelja i svih svetih mučenika«.
Bliska veza između Marije i Isusa očituje se u drugim formulama, kao što je grčki akronim XMI; što se obično prevodi kao “Krist rođen od Marije” , ili u natpisu na mozaiku Bogorodičine crkve u selu Rihab, Jordan: “Gospodine, Bože svete Marije i svih svetih, smiluj se svima u svijetu i štiti dobročinitelje.
Pučka pobožnost Mariji povezuje se s vjerom u Isusovu spasenjsku moć, primjerice u ovom natpisu: “Gospodine Isuse i Sveta Marijo Majko Božja, smiluj se…”
Ukratko, najuvjerljiviji dokaz porasta marijanske pobožnosti među kršćanima u prvim stoljećima je česta prisutnost imena Marije, imena koje je brojčano daleko nadmoćnije od imena bilo koje druge žene.
Najstarija molitva Mariji
Pod obranu se tvoju lat. (Sub tuum) je najstarija kršćanska molitva Mariji. Stoljećima se smatralo da je ova molitva nastala u srednjem vijeku. No, nakon što je 1938. objavljen dio papirusa što ga je 1917. kupila John Ryland Library u Manchesteru, stručnjaci su utvrdili da ova molitva zaštite Mariji potječe iz 3. stoljeća poslije Krista. To je prva poznata molitva Mariji u kojoj se iskazuje vjerovanje u njezin zagovor pred Sinom Isusom!
Pod tvoju se obranu utječemo
Sub tuum sveta Bogorodice!
Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena.
Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči!
Izvor: Michele Picirillo za časopis TIERRA HOLY [svibanj-lipanj 1990.]
