Otac Gabriel Vila Verde objavio je dirljivu priču o Brazilcu kojeg je nazvao “svecem bez lica” – priča je to o Paulu Robertu, pacijentu s malignim karcinomom kože, koji je prije smrti sažeo svoj život u ovom način: “Božje lice unakaženo bolom, preobraženo je ljubavlju”.
“Svetac bez lica”
Evo objave oca Gabriela:
“Kao što sam vam obećao tijekom emitiranja prošlog utorka, danas predstavljam priču Paula Roberta, rođenog u Carapicuíbi. Punih 18 godina, sve do smrti, bolovao je od malignog raka kože. Tijelo mu je smrdjelo na leševe, a malo tko mu se usudio prići. Veo mu je pokrivao lice kako bi spriječio komarce.
Očevi Henrique i Antonello, utemeljitelji zajednice Saveza milosrđa, upoznali su Paula Roberta, sprijateljili se s njim i učlanili ga u zajednicu. Paulo je naime bio samozatajni mistik! Priznao je da ga je u djetinjstvu Isus sam pitao je li spreman trpjeti, a on je pristao zagrliti križ.
Paulo Roberto je mnogo puta sudjelovao na sastancima zajednice, svjedočeći svoju vjeru. Mnogi zaglibljeni u drogama i seksualnom nemoralu napustili su svoj grijeh zbog Pavlovog svjedočanstva. Njegova je radost bila zarazna!
Ponekad su muhe slijetale na njegovo lice ostavljajući crve koji su se izlegli na živom mesu. Bila je to velika patnja, mnogima neshvatljiva ali on se nije slomio do smrti.”
Unakažena bolom, transformiran ljubavlju
Otac Gabrijel dalje piše:
“Paulo Roberto umro je 10. siječnja 2002. Prije smrti zamolio je majku da mu pokrije lice u lijesu i na veo stavi sljedeći tekst: Lice Božje unakaženo bolom, preobraženo ljubavlju.
Kada je lijes otvoren, umjesto mirisa kojim je za života išao oko sebe, iz njegovog tijela je izbijao siloviti miris ruže.
U oporuci je napisao lijepe stvari. Evo nekoliko izvadaka:
„Shvatio sam da moja patnja nije veća od patnje drugih ljudi, jer uvijek postoji netko tko pati više od mene … Shvatio sam da je krunica ključ pobjede, ona je preslika ključa velikih vrata naše kuće … Shvatio sam da postoje samo dvije velike riječi: prva je ljubav, druga je tišina.
Braćo moja, neka nas ovo svjedočanstvo doista obrati! Možemo li vidjeti Isusovo lice u licu Paula Roberta? Ovo je pravo Kristovo lice! Tko ne vidi Krista u patnji, nikada neće vidjeti Krista u slavi.”
Priča o Paulu Robertu
Prema web stranici Covenant of Mercy, Paulo Roberto rođen je u siromašnoj obitelji u São Paulu. Unatoč kožnoj bolesti s kojom se borio od rođenja i unatoč tome što je cijelo vrijeme bio u bolnici, bio je sretno dijete koje se “volilo igrati”.
Kada je imao 7 godina, potvrđena je dijagnoza raka kože. Njegov život, već obilježen boli, “postao je Kalvarija”. Rak je Paula polako unakazio, dječak je izgubio vid i u 19. godini otišao u život vječni.
Njegov primjer postao je živ i značajan za povijest zajednice. Nakon Pavlove smrti, svjedočanstva njegove svetosti i dalje pljušte. Kako je sam rekao, “Ja sam najsretniji čovjek na svijetu”, prenosi Aleteia.
