Svećenik je govorio o ženi koja je bila redovita na večernjem euharistijskom slavlju. Jednog dana prišla mu je nakon mise i pokunjeno mu rekla:
Oče, ispunjavam sve svoje obveze kao kršćanin. Svaki dan idem na misu, molim svetu krunicu, pomažem kome god mogu, ali i tako mi se događaju loše stvari. Imam nekih problema koje ne znam kako ću riješiti. Navodno bih trebala živjeti u miru i spokoju, a ne s ovim tjeskobama koje mi kradu život.
Svećenik je prepričao svoj odgovor: „Isus nikada nije rekao da će dolazak na misu spriječiti da vam se te stvari dogode, već da će vam dati snagu koja vam je potrebna da ih prevladate.”
Poteškoće i mir
“Nikada se nećemo riješiti svih poteškoća, barem ne na ovom svijetu”, rekao je. “One su dio života.”
“Mir, onaj mir koji nam Krist daje, unutarnji je. Možemo ga posjedovati usprkos svim našim problemima. Ako ljubimo i vjerujemo u njegovu Riječ, imat ćemo mir ”, objasnio je.
“Možda”, dodao je, “naši problemi ne nestaju jer nam pomažu da budemo ponizniji, povećavaju našu vjeru i pomažu nam da budemo bolja osoba. Postoji biblijski stih koji to vrlo jasno objašnjava.”
Svećenik nas je sve pogledao krajičkom oka i nastavio:
“Zna li netko od prisutnih na ovoj misi o kojem sam stihu govorio ovoj ženi?”
Netko je podigao ruku i odgovorio: ” Sirah 2, 1-7.”
Svećeniku se to svidjelo i on je rekao: “Upravo tako. Pogledajmo to u našoj Bibliji. Vrijedi da to znaju svi prisutni na ovoj misi.“
Otvorio je Bibliju i pročitao:
Sine moj, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju.
Učvrsti svoje srce i budi jak
i ne nagli kad napast dođe.
Prioni uz Boga i ne odmeći se,
da bi bio slavljen na svoj posljednji dan.
Primi sve što te stigne
i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede.
Jer kao što se u vatri kuša zlato,
tako i odabranici u peći poniženja.
Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći,
kroči pravom stazom i uzdaj se u njega.
Vi što se bojite Gospoda, očekujte njegovu milost
i ne skrećite s pravoga puta, da ne propadnete.
Plodovi patnje
“Biblija”, nastavio je svećenik, “ima nekoliko stihova koji nam objašnjavaju zašto patiti i imati teškoće nije uvijek tako loše kao što se čini.”
“Iako je patnja neizbježna, možemo je shvatiti. I ne govorimo o patnji radi patnje, nego o nevolji koja se nudi, prihvaća, koja donosi plodove za vječnost. Pogledajmo što nam sveti Pavao govori u Rimljanima 5,3-5:
“I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, 4 postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!”
Sada znaš. Patnja je dio života. Nitko ne voli patiti – to je prirodno – ali ako patite, dajte joj barem smisao, ponudite je. Molite za obraćenje jadnih grješnika, svetost naših svećenika, obitelji, mladih… Toliko je stvari za koje možete prinijeti svoju patnju!
Jedan je svetac govorio: “Bolje je biti na križu s Isusom nego gledati ga odozdo.”
Dopustite mi da s vama podijelim jednu tajnu: u vremenima kušnje volim otići u Svetohranište i posjetiti Isusa.
Uvijek je tu, spreman pomoći nam, okrijepiti naše duše, utješiti nas.
Hrabrost! Budite strpljivi i molite s vjerom. Bog te blagoslovio.
