Ruka Marije Magdalene sačuvana je netaknuta. Svetogorski monasi tvrde da ispušta prekrasan miris, ne gubi boju još je živog mesa i – što je najčudnije – još uvijek ima temperaturu od 36,6 stupnjeva Celzijusa…
Zvuči nevjerojatno, ali danas ćemo vam pričati o relikviji svetice koje su stare dvije tisuće godina.
Njezine su relikvije jedinstvene. I ne samo zato što svetica doista pomaže onima koji vjeruju u njezino zajedništvo i zagovor. Njihova posebnost je u tome što potječu iz vremena kada Crkva još nije bila podijeljena.
Marija Magdalena
Osoba Marije Magdalene već stoljećima izaziva emocije.
Suvremeni bibličari slažu se da tri različite žene nose ime Marija u Novom zavjetu. Ona koja nakon Isusove smrti nije mogla spavati, otrčala je noću u vrt i vidjela Ga nakon uskrsnuća, bila je Marija iz Magdale.
I upravo je iz nje Isus istjerao sedam zlih duhova, a zatim joj je dopustio da se pridruži skupini svojih slušatelja i zajedno s drugim ženama brinula se za učenike koji su ga slijedili.
Ne znamo sudbinu Marije Magdalene nakon Isusova uskrsnuća. Neki zapisi govore da nije napustila svoju misiju propovijedanja Radosne vijesti i otišla je čak do Rima. Drugi kažu da je umrla u Efezu i tamo je pokopana, a na mjestu njezine grobnice podignuta je bazilika.
Godine 886. bizantski car Lav VI. , bojeći se Turaka, dao je njezino tijelo prenijeti u Carigrad. Nekoliko stoljeća kasnije relikvije svetice trebale su biti predane francuskom kralju. Odlučeno je da će procesija s njima posjetiti Rim, a navodno je tada njena lijeva noga poklonjena gradu.
Postavljena je u maloj kapelici na ulazu u most Sant’ Angelo na način da hodočasnici koji su krenuli prema bazilici sv. Petra prvo posjete nju prije nego što stignu do groba apostola.
Još jedna jedinstvena elikvija nalazi se na vrlo nepristupačnom mjestu. Tamo je nemoguće otići na hodočašće, niti posjetiti mjesto da se pomolite pred relikvijarom.
Lijeva ruka sv. Marije Magdalene – zatvorena u skupocjenom relikvijaru, ugrađena u škrinju – čuva se na planini Atos, u samostanu Simonopetra (tj. Simonovim stijenama) na 2033 m nadmorske visine.
Kaže se da ako netko pokuša uništiti planinu Atos i monasi prestanu moliti tamo, doći će kraj svijeta.
Sveta Gora Atos je nevjerojatno mjesto. Iako leži u Grčkoj, to je svojevrsna republika redovnika odvojena od države. Neki je čak nazivaju “pravoslavnim Vatikanom”, ukazujući na njegovu posebnu ulogu u Istočnoj crkvi.
Zanimljivo, na planinu smiju samo muškarci. Tradicija zabrane ulaska ženama u grad datira iz 1060. godine. Plovila i čamci sa ženama na plovilu, čak ni turistička plovila, ne smiju se približiti obali na manje od pola kilometra.
Samostan Simonopetra u kojem se čuvaju relikvije sv. Marije Magdalene nalazi se na jugozapadnom dijelu poluotoka i sagrađen je u 13. st. na stijeni koja se uzdiže 330 m nad morem. U njoj već stoljećima žive redovnici koji se mole i čuvaju ikone i relikvije. Danas ih u samostanu živi pedesetak.
Topla ruka Marije Magdalene
Ruka žene – koja je stajala pod Isusovim križem i vjerojatno mu više puta dnevno davala kruh ili vodu – ostala je netaknuta. Redovnici kažu da ima prekrasan miris, ne gubi boju živog je mesa i – što je najiznenađujuće – još uvijek ima temperaturu od 36,6 stupnjeva Celzijusa! Definirana je kao nepodložna raspadanju..
Tijekom boravka u Poljskoj 2014. godine redovnici s Atosa ispričali su kako su u njihov samostan dolazili svjetski poznati znanstvenici kako bi provjerili održava li ruka Marije Magdalene doista temperaturu tijela zdrave osobe. Provjerili su da nije trik i da se kutija ne grije. Jedan od monaha iznio je kovčeg izvan samostana, gdje je bio snijeg, i odjednom su svi okupljeni svjedočili kako se snijeg počeo topiti.
Samostanske kronike sadrže i zapise o izvanrednim zahvatima sv. Marije Magdalene. Navodno je svetica najčešće dolazila u pomoć prilikom iznenadnih požara, čija se vatra teško gasila, a zahvatila je ogromne površine.
“Godine 1945. izbio je veliki požar u šumama svetog manastira Iveron. Vjetar je bio tako jak da je u roku od nekoliko sati vatra dosegla greben koji graniči s drugim samostanima. Svi su vjerovali da će šume biti uništene.
Monasi iz Simonopetre potrčali su u šumu u kojoj je gorjela vatra. Dva pobožna monaha po imenu Neofit i Pantelejmon ponijeli su sa sobom svetu relikviju sv. Marije Magdalene. Nitko se od redovnika nije usudio približiti vatri da ne bi bili okruženi i ne bi mogli pobjeći.
Međutim, kada su dva brata prišla vatri sa svetom relikvijom, vatra je obuzdana . Svećenici su započeli misu, a zatim su otpjevali molitvu sv. Mariji Magdaleni. Prije samog bogoslužja vatra je potpuno ugašena, na veliko zaprepaštenje otaca koji su svi bili prisutni kao svjedoci”, možemo pročitati u arhivi. Slično se čudo dogodilo 1947. godine.
Svjedočanstva o preživljavanju
Među stanovnicima svetogorskog kraja također je živo vjerovanje da je relikvija lijeve ruke štitila stanovništvo od pošasti skakavaca i buba. Možete pročitati svjedočanstva da su se u oblasti Galatista u Solunu 1911. godine pojavili crvi koji su uništavali biljke.
Stanovnici su tražili svetu relikviju sv. Marije Magdalene i slavlje službe, odmah nakon toga crvi su nestali. Godinu dana kasnije pojavila se pošast skakavaca u okolici Soluna. Stanovnici su opet tražili relikviju sv. Marije Magdalene – skakavci su nestali.
Relikvija rijetko napušta samostan na Atosu.
