Crkva 20. veljače slavi svetog Francisca i Jacintu koji su svetima proglašeni 2017. godine na stotu obljetnicu ukazanja Gospe u Fatimi.
Ova djeca, fatimski pastirići ubrojeni među najmlađe svetce u povijesti Katoličke crkve. Mala sveta Jacinta nije imala niti deset godina kad je pozvana u Božji zagrljaj.
Po njihovu zagovoru ozdravljen urođeni dijabetes
Čudo koje je priznato da se dogodilo po zagovoru svetih Francisa i Jacinte, događaj je koji se dogodio 2000. godine i to u trenutku kada je papa Ivan Pavao II proglasio blaženim pastiriće. Kanonski proces za čuda otvorio je ispitivanje ovog čuda 2004. godine, a uključuje slučaj djeteta po imenu Felipe Moura Marques koji je, kad je proces započeo imao svega 5 godina.
Naime, Felipe je rođen s dijabetesom tipa 1 i bolest se smatra neizlječivom. Njegova majka i baka njegovale su veliku pobožnost prema Franciscu i Jacinti, te su uzele dijete i vodile ga u marijansko svetište blizu groba malih pastirića.
Dana 13. svibnja 2000. godine dok su gledale prijenos preko televizije, proglašenja pastirića blaženima koje je predvodio papa Ivan Pavao II, molile su se pastirićima da im udjeli zdravlje za malenog Filipea. Od tog dana Felipe više nikada nije morao primiti inzulin i posve je ozdravio od dijabetesa.
Ukazanje pastirićima
Naime, dana 13. svibnja, 1917. godine, Djevica Marija ukazala se pastirićima Luciji Santos (10) te Franciscu (9) i Jacinti (7) Marto u dolini Cova da Iria, u Fatimi u Portugalu.
Gospa je tada upozorila na bol u svijetu rastrganom ratovima i revolucijama, te pozvala na molitvu, pokoru i otkupljenje kako bi se spriječio rat i spasile duše od vječnog prokletstva.
Marija je djeci rekla i da često mole krunicu jer: ‘Po krunici možete zaustaviti ratove’.
Blažena Djevica Marija ukazivala se pastirićima svakog 13. u mjesecu narednih 6 mjeseci. Zatim je u nedjelju 13. listopada na tom mjestu Čudo Sunca koje se okretalo vidjelo od 70 do 100 tisuća ljudi.
U roku od dvije godine mladi Francisco je umro u dobi od 11 godina, a Jacinta je preminula godinu dana kasnije, u dobi od 10 godina.
Oboje su bili žrtve španjolske pandemije gripe koja se proširila diljem svijeta nakon Prvog svjetskog rata.
Iako mladi, Francisco i Jacinta do kraja su svog života bili posvećeni u intenzivnoj molitvi u zajedništvu s Kristom, a svoje patnje ponudili su Isusu kao naknadu za grijehe i spasenje duša… a na takvu pokoru u toj mladoj dobi navela ih je vizija pakla koju im je Gospa pokazala!
Vizija Pakla
U Istinitoj priči iz Fatime, otac John de Marchi ispričao je kako je Jacintin otac Ti Marto svjedočio radnjama djece u Cova da Iria toga dana.
Sjećao se “da je Lucija dahnula od iznenadnog užasa, da joj je lice bilo bijelo kao smrt, i da su svi koji su bili tamo čuli kako je prestravljeno vikala Djevici Majci, koju je zazvala po imenu”, napisao je otac de Marchi. “Djeca su užasnuto gledala svoju Gospu, bez riječi i nesposobna moliti za olakšanje od scene kojoj su svjedočila.”
Kasnije, na zahtjev biskupa Leirije, Lucija je ovako opisala viziju :
Dok je Gospa izgovarala ove posljednje riječi, ponovno je otvorila ruke, kao što je činila tijekom prethodna dva mjeseca. Činilo se da zrake svjetlosti prodiru kroz zemlju i vidjeli smo kao more vatre. U ovu su vatru uronili demoni i duše u ljudskom obliku, poput prozirne goruće žeravice, sve pocrnjele ili uglačane bronce, plutajući uokolo u požaru, sada uzdignuti u zrak plamenovima koji su izlazili iz njih samih zajedno s velikim oblacima dima koji su sada padali natrag sa svih strana poput iskri u ogromnim vatrama, bez težine i ravnoteže, usred krikova i jecaja boli i očaja, koji su nas užasnuli i natjerali nas da drhtimo od straha.
(Mora da je taj prizor bio ono zbog čega sam zavapila, jer ljudi kažu da su me čuli). Demoni su se mogli razlikovati po svojoj zastrašujućoj i odbojnoj sličnosti sa strašnim i nepoznatim životinjama, crne i prozirne poput gorućeg ugljena. Prestravljeni i kao da mole za pomoć, podigli smo pogled prema Gospi, koja nam je tako milo i tako tužno rekla: Vidjeli ste pakao gdje idu duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi u svijetu uspostaviti pobožnost prema mom Bezgrješnom Srcu. Ako se učini ono što vam govorim, mnoge će duše biti spašene i bit će mir.
Rješenje za spasenje
Bitno je zapamtiti da im je Gospa prije ove vizije dane maloj djeci predstavila onu vrlo kratku, vrlo snažnu molitvu za pomoć grešnicima.
Zatim je u srpnju, nakon vizije, dala njima – i nama – još jednu bitnu molitvu za pomoć grešnicima:
Kada molite krunicu, recite nakon svakog otajstva: O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, spasi nas od paklenog ognja i vodi u raj sve duše, osobito one najpotrebnije.
Djeca odgovaraju na Gospine zahtjeve
Djeca su k srcu primila Gospine objave i molbe.
Lucija je ispričala kako ubrzo nakon toga Jacinta se jedan dan nije htjela igrati. Rekla je Luciji: „Ta nam je Gospa rekla da molimo krunicu i da se žrtvujemo za obraćenje grješnika. Dakle, od sada, kada molimo krunicu, moramo izmoliti cijelu Zdravomariju i cijeli Oče naš! A žrtve, kako ćemo ih podnijeti?”
Francisco je rekao da bi dobra žrtva bila biti bez ručka. Zatim je Jacinta pitala koliko dugo traje pakao i raj. Lucia je rekla da je ideja vječnosti ostavila najveći dojam na Jacintu. Razmišljajući o grešnicima i paklu, Jacinta reče: “Jadni grešnici! Moramo moliti i mnogo se žrtvovati za njih!” Zatim je nastavila: “Kako je dobra ta Gospa! Već je obećala da će nas odvesti u raj!”
Lucija je opisala kako je Jacinta tako ozbiljno shvatila pitanje žrtvovanja za obraćenje grješnika “da nikada nije dopustila da joj promakne nijedna prilika”. Na primjer, u okolici su bile dvije vrlo siromašne obitelji s malom djecom. Jacinta je rekla svom bratu Franciscu i Luciji: “Dajmo svoj ručak toj jadnoj djeci, za obraćenje grešnika.”
Djeca su pristala. Ovo je bio samo vrh molitava i žrtava za grešnike koje su nastavili.
Otac de Marchi opisao je kako “Jacintina bezgranična revnost nije dopuštala odmor. Gledajući taktično svoju sestričnu i svog brata, činilo se da osjeća da bi svojim žestokim i srceparajućim molbama mogli probiti veo neba i, sasvim sami, isprazniti jame pakla.”
Grijeh koji nosi duše u pakao
Jacinta bi svom bratu i rođaku rekla: „Ne smijemo prestati moliti da spasimo jadne duše! Mnogi idu k vragu!’ Srce joj je tuklo u beskrajnom sažaljenju prema prokletima, ali njezina je inteligencija zahtijevala razumno razumijevanje zašto su ljudi otišli na tako strašno i odvratno mjesto kakvo su vidjeli.”
Jacinta je upitala: “Lucia – sjećaš li se kako je Gospino srce, kad nam ga je pokazala, bilo probodeno trnjem?”
„Sigurno da“, odgovorila je Lucia. „To jednostavno znači da je njezino srce ranjeno grijesima ljudi i traži od njih da im bude žao i da iskupe svoje grijehe, kako ih Bog ne bi morao kazniti previše. Ona ne može natjerati ljude da budu dobri. Oni sami moraju željeti biti dobri.”
Kasnije, jako bolesna, Jacinta će podijeliti mnoge uvide, među njima, “Grijesi zbog kojih većina duša ide u pakao su grijesi tijela.”
Otac di Marchi primijetio je da su djeca shvatila zašto je Gospa tražila molitvu i žrtvovanje za grešnike.
„Svojom slobodnom voljom postali su Kristovi suotkupitelji. Vizija pakla koju su vidjeli u srpnju nije bila izbrisana iz njihovih umova. Neprestano su molili. Tražili su novu žrtvu. Moleći krunicu, nikada nisu zaboravili uključiti molitvu koju ih je Gospa naučila izgovarati, nakon svake desetice.
