Kao mladom svećeniku, dr. Tomislavu Ivančiću, godine 1969. liječnici su rekli da boluje od neizlječivog oblika raka gušterače, koji se ne može liječiti niti operirati. Šef bolnice jednostavno mu je rekao da će za dva mjeseca umrijeti i da ga neće stavljati na baš nikakvu terapiju. Tomislav Ivančić kao što svi znamo, nije preminuo 1969. kako mu je bilo rečeno, nego tek 2017. godine. Rak je jednostavno nestao. Kako?
Kao svećenik tri je dana, nakon vijesti da ima dva mjeseca života, samo ležao i razmišljao što učiniti. Prvo je obećao Bogu sve što je mogao, da će moliti, postiti, hodočastiti, ako ga ozdravi, ali ništa. Tad je otvorio Božju riječ i tamo je pisalo: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.”
Ni to mu na prvu nije bilo jasno jer je on želio živjeti na zemlji. Razmišljao je do dugo u noć o tom Božjim riječima i njihovu značenju. A tada je shvatio da Bog želi da mu preda svoj život i da će tada ozdraviti.
Kako svjedoči, u tri sata ujutro sjeo je na krevet i rekao: “Bože ja sam spreman umrijeti.”
Kako dalje kaže u tom trenu zemlja je nestala, a vidio je nebo; Isusa, Gospu i znao je da će ga Bog ozdraviti.
Tako je i bilo. Prošla su ta dva mjeseca, pa tri, pa pet i konačno idućih 48 godina koliko je poživio od strašne dijagnoze, te u ovom svjedočanstvu rekao: “Božja riječ je ona koja spašava.”
Poslušajte, jer ovo svjedočanstvo može promijeniti naše poimanje Boga i naših života:
