Život Rodriguea Tandua daleko je od običnog. Podrijetlom iz Demokratske Republike Kongo, Rodrigue Tandu stigao je u Francusku sa šest godina. Nakon prerane smrti svoje majke, nastanio se s ocem u Bondyju, kriminalom prožetom predgrađu Pariza.
Tijekom djetinjstva Rodrigue je u miru išao u osnovnu školu. No, u srednjoj i srednjoj školi situacija se zakomplicirala i on je upao u spiralu nasilja.
Česte i žestoke tučnjave s mladićima iz stanova nasuprot škole odbijale su njega i njegove prijatelje od pohađanja nastave. Više nisu pohađali školu, dane su provodili na ulicama Bondyja. Ubrzo su postali delikventi, organizirali su provale, počeli koristiti kanabis i, vrbovani od strane narkodilera, počeli dilati. Rodrigue je tako živio do svoje 21. godine, piše Aleteia.
Iznenađujući susret
Jedne večeri, oko 22 sata, Rodrigue se spremao otići u klub nakon što je sakupio dnevni novac od dilanja. Odjednom su on i njegovi prijatelji vidjeli kako dolaze tri redovnice.
“Kad smo vidjeli tri bjelkinje kako dolaze, mislili smo da su to prikriveni policajci”, kaže Rodrigue Tandu za Aleteiju.
“Mislili smo da nam spremaju zamku, pa smo ih pretražili!” No, mladi kod njih nisu pronašli ni oružje ni mikrofone. “Kada smo spoznali da su one doista redovnice, osjetio sam u srcu da ih moram zaštititi, jer sam bio jedini katolk među svojim prijateljia. Rekao sam im: ‘Molite se za mene, ali odmah odlazite odavde’. Tako su oni otišle, a ja sam nastavio svojim putem.”
Ove časne sestre pripadale su zajednici Emmanuel i nastanile su se u susjedstvu, u Bondyju. Rodrigue je činio sve što je mogao da ih izbjegne, sve dok jednog dana, nakon glazbenog festivala, nije zamolio jednu sestru da moli s njim.
Došlo je do žestoke tučnjave i Rodrigue se bojao da će netko umrijeti i da će on otići u zatvor. Kad je naišao na sestru, odlučio je ući u crkvu i pomoliti se s njom, i tamo je osjetio veliki mir i našao pravu utjehu.
Nešto kasnije, u znak zahvale, Rodrigue je prihvatio sestrin poziv da ode u svetište Paray-le-Moniala. “Htio sam joj zahvaliti što je taj dan molila sa mnom, ali i zato što, zahvaljujući njezinim molitvama, nisam otišao u zatvor”, kaže sa smiješkom.
Hodočašće pred Presveto
Na put je krenuo sa skupinom hodočasnika, sa sestrama, a prije svega s nešto potrepština. “Bio sam ovisan o kanabisu, pa sam morao ponijeti dovoljno da izdržim pet dana”, kaže. “U autobusu su sve sestre bile sretne, ali ja sam već bio napušen. Kad sam stigao u Paray-le-Monial, primijetio sam da su ljudi drugačiji. Svi su se smiješili. Nisam navikao na to. Mislio sam da mi se zapravo smiju.”
Rodriguea je odmah privukao Presveti Sakrament, izložen hodočasnicima dobrodošlice. “Nisam znao za Presveti Sakrament. Vidio sam jednu okruglu stvar i kroz tu okruglu stvar sam osjetio veliku silu kako me zove, blagost i ljubav koja me je obuzela. Kad sam se približio, počeo sam plakati. Kleknuo sam i zamolio za oprost. Pred takvom ljubavlju i nježnošću nisam se osjećao dostojnim”, priča.
Nakon toga, Rodrigue je čuo unutarnji glas koji ga je ohrabrivao da baci sve što je donio sa sobom. “Pa sam bacio kanabis. Prvo sam mislio da bih ga mogao prodati dečkima koji su bili tamo, ali sam ga na kraju bacio. I od tog dana više nikad nisam zapalio”, prepričava.
Ta milost koja mu je omogućila da napravi radikalan izbor. Od tog trenutka Rodrigue je išao od ispovjedaonice do ispovjedaonice, molio duge sate pred Presvetim, pohađao misu i bio ispunjen neizmjernom radošću.
Natrag na kriminalni kvart
“Vratio sam se u Bondy zapaljen vatrom ljubavi. Pjevao sam aleluja po cijelom susjedstvu. Rekao sam sebi da više nikada neću griješiti i da ću od tada postati svetac. Htio sam prijateljima reći svoju tajnu, ali su mislili da je počinjem gubiti.” Rodrigue se počeo osjećati neujednačeno s njima. Stoga se odlučio distancirati, podmiriti dugove i pobjeći iz svijeta kriminala, nasilja i droge.
Zahvaljujući jednoj od sestara, započeo je Školu milosrđa i misije zajednice Emmanuel. U dobi od 24 godine postao je specijalizirani pedagog u Apprentis d’Auteuil , zatim u udruzi Le Rocher .
Danas, s 43 godine, Rodrigue je oženjen i ima troje djece. Zahvaljujući svom životnom putu i profesionalnom iskustvu, suosnivač je udruge pod nazivom “Mreža dvaju gradova”. Cilj je okupiti ljude različitih sredina – velike poduzetnike i ljude iz siromašnih četvrti – kako bi uz Božju pomoć pomogli stotinama mladih iz predgrađa da radikalno promijene svoje živote, kao što je on učinio.
Svećenik iz Singapura doživio mistično iskustvo: Gospa mi je pokazala budućnost i istinu o Međugorju
