Beatifikacija pape Ivana Pavla II. nije se slučajno dogodila baš u nedjelju Božjeg milosrđa.
Naime, Ivan Pavao II. i preminuo je 2. travnja 2005. godine, u noći koja je prethodila blagdanu Božanskog milosrđa, a liturgijski na sam blagdan Božjeg milosrđa.
To ni ne bi bilo značajno da on sam nije ustanovio taj blagdan i to po objavama Isusa Krista svetoj Mariji Faustini Kowalskoj koja je bila žestoko proganjana zbog svojim mističnih zanosa. Upravo Ivan Pavao II prepoznao je svetu Faustinu i istinskog Boga Krista u njenim zapisima te odredio prvu nedjelju poslije Uskrsa za blagdan Božjeg milosrđa, a prema želji koju je Gospodin Isus Krist obznanio sv. Faustini Kowalskoj, ovim riječima:
„Kćeri moja,govori cijelome svijetu o mojem neiscrpnom milosrđu. Ja želim da blagdan Božanskoga milosrđa bude utočište svih duša, poglavito svih grješnika. Toga dana izlit će se punina mojega milosrđa. Ja ću izliti čitavo more milosti na duše koje se budu približile tom izvoru. Tko god se toga dana ispovijedi i pričesti, dobit će potpun oprost od grijeha i kazna za grijehe. Neka se nitko ne boji pristupiti k meni, makar njegovi grijesi bili najopakiji. Želim da se Blagdan mojega milosrđa svečano proslavi na prvu nedjelju nakon Uskrsa“.
Papa koji umire za ovaj svijet na sam blagdan Božjeg milosrđa zapravo je veliki znak narodima ali i potvrda da je ovaj Papa u zagrljaju Božjeg milosrđa otišao direktno u raj, zaobilazeći čistilište, što Isus obećava svakoj duši s potpunim oprostom svih vremenitih kazni na taj blagdan.
Dvije mistične duše u Božjoj providnosti
Još kao nadbiskup u Krakowu, Ivan Pavao II, 1978. godine kratko vrijeme prije dolaska na Stolicu sv. Petra – dao je i prvo službeno Crkveno odobrenje za pobožnost Božjem milosrđu. Naposljetku je on kao Papa proglasio Faustinu Kowalsku blaženom na osminu Uskrsa 1993.; potom ju je kanonizirao kao sveticu na osminu Uskrsa 2000. godine. U samoj homiliji na misi kanonizacije sv. Faustine, ustanovio je i Nedjelju Božanskog milosrđa kao blagdan za cijelu Crkvu.
Tom prigodom je rekao: „Ovo je najsretniji dan u mojem životu.“
U svojoj knjizi “Ustanite, hajdemo”, papa Ivan Pavao II nije skrio radost što je baš on bio taj koji je dobio milost svetu Faustinu proglasiti svetom. Naime riječ je o svetici o kojoj su se dugo vremena vodile polemike te je zbog svojih mističnih doživljaja i vizija bila proganjana, a njezina djela koja su nastala u čistoj poniznosti i poslušnosti pred ispovjednikom, pokušavala su se prikazati kao lažna proroštva, što je križ gotovo svakog sveca i mistika.
Upravo zbog toga je znakovito papino preseljenje u vječnost upravo na ovaj blagdan jer je i svojevrsna potvrda svijetu moćnih Isusovih riječi.
U knjizi sveti papa Ivan Pavao II piše: ‘Sjećam se kako sam za vrijeme rata, dok sam bio radnik u tvornici Solvay, što je bilo u blizini samostana, više puta išao sam na grob sestre Faustine koja tada još nije bila proglašena blaženom. Kod nje je sve bilo izvanredno jer je bilo nepredvidivo. Kada se uzme u obzir da je ona bila tako skromna djevojka. Zar sam u to doba mogao i zamisliti kako ću je moći prvo proglasiti blaženom a potom i svetom? Stupila je u samostan u Warsawi, premještena je potom u Vilinus i na kraju u Krakow. Upravo je ona nekoliko godina prije rata imala viđenje velikog milosrdnog Isusa koji ju je pozvao da bude apostol štovanja Božjeg milosrđa što se potom posvuda u crkvi raširilo. Sestra Faustina umrla je 1938 godine.
Odatle je, iz Krakowa štovanje milosrđa Božjeg ušlo u velik niz događaja svjetskih razmjera. Kada sam postao nadbiskupom, povjerio sam vlč. profesoru Ignaciju Rozitskome da prouči njezina djela, (djela sestre Faustine). Najprije nije htio. Potom je temeljito studirao dostupne isprave i na kraju je izjavio: “To je predivna, mistična duša’.
Ivan Pavao II nesumnjivo je također bio velika mistična duša koja je Kristovom ljubavlju osvojila čitav svijet. Bio je Marijin papa. Njegovo poznato geslo bilo je Totus Tuus Maria što u prijevodu znači: Sav tvoj Marijo.
Svećeniku don Gobbiju začetniku Svećeničkog marijanskog pokreta, Gospa u Fatimi otkrila je da je upravo ona odabrala i pripremala papu Ivana Pavla II, kao svog ljubljenog sina za veliku posljednju bitku u kojoj će trijumfirati Njeno Bezgrešno Srce. O velikom papi rekla je ovo: “Papa Ivan Pavao II. je najveći dar, kojeg je moje Bezgrješno Srce izmolilo od Isusovog Srca za ova vaša vremena bolnog čišćenja. To je moj Papa. Ja sam ga oblikovala. U svakom sam ga trenutku vodila na putu njegove osobne posvete vašoj nebeskoj Majci, kojim je on poslušno išao, sa sinovskim predanjem i s velikim povjerenjem. On je značajan dio mog Plana. On je Papa moga svjetla, koje je on ovih godina uspio proširiti u Crkvi i u svim dijelovima ovog čovječanstva kojemu se prijeti sa svih strana. Ja ga sama vodim na sve staze svijeta. On me slijedi poslušnošću djeteta, hrabrošću apostola, žrtvom mučenika i sinovskim zanosom. Ovaj Papa je remek – djelo moje ljubavi i ima veliki zadatak da svima pokloni milost moje majčinske nježnosti. Sada ga gledam s majčinskom strepnjom, dok moje Bezgrješno Srce ima biljeg duboke tjeskobe. Kolike opasnosti ga okružuju, kako su opasne zamke što mu ih moj Protivnik raspinje na putu!”
Sotona ga mrzi, zazivajte ga
Zbog svega navedenog, jer je upravo ovaj Papa otvorio brane Božjeg milosrđa svijetu i jer je iz providnosti Božje Marijin Papa, Sotona ga neopisivo mrzi i on je i danas golemi zagovornik Božje djece na nebu.
Da je zaziv Ivanu Pavlu II. razoran za zlo te da je njegova svetost velika boljka samom sotoni piše i monsinjor Andrea Gemma, u knjizi Confidenze di un egzorcista (Povjeravanje jednog egzorcista), u kojoj tvrdi da zli tijekom egzorcizma snažno reagira na zaziv imena Ivana Pavla II., čiji mu pontifikat, zbog same činjenice da je Ivan Pavao II. priznavao postojanje Sotone, jako smetao. Tijekom jednog egzorcizma đavao je priznao:
Starčić nam je (tako zove Ivana Pavla II.) nanio golemu štetu, ali ono što je sada još je gore…’. Te riječi potvrđuju duboku mržnju Zloga i prema papi Benediktu XVI koji je naslijedio Ivana Pavla II.
Jednom mi je Sotona dugo govorio o Ivanu Pavlu II. Još se sjećam promuklog glasa kneza tame. Govorio mi je to prije negoli je otišao od osobe koju je zaposjeo. Bilo je to kao ispovijed koju mi je htio priznati prije nego li sam ga Kristovom moći uspio potjerati. Naravno, njegove riječi mogu biti lažne. Ali ipak zaslužuju da ih se iznese, jer nešto govore.
