Joseph Ratzinger jedan je od najvećih teologa u povijesti Crkve. Osim što je Papa u miru, nedavno je papa Franjo izjavio da je on svetac.
A na njegove ideje snažno je utjecala obitelj u kojoj je živio kao dijete.
Unutar kojih je Božić imao poseban značaj, jer je to bila obitelj u kojoj je kršćanstvo upravljalo ritmom života.
Pronađeno je pismo koje je Josip napisao Djetetu Isusu kada je imao samo 7 godina, a u kojem je već sadržana njegova sudbina katoličkog svećenika i Pape.
Sedmogodišnji Joseph Ratzinger pisao je malom Isusu 1934. tražeći božićne darove.
Na jednom komadu papira, jer je bilo skupo i trebalo je štedjeti, nalaze se zahtjevi i njegove braće Georga, tri godine starijeg, koji je umro 2020., i Maríe, najstarije kćeri, koja je umrla 1991.
Josip je pisao karakterističnom kurzivnom kaligrafijom tog vremena
“Drago Dijete Isuse, uskoro ćeš sići na zemlju. Djeci ćeš donijeti radost. I meni ćeš donijeti radost.
Želio bih koji je misal, zelenu misnicu za misu i Srce Isusovo. Uvijek ću biti dobar. Lijepi pozdrav. Joseph Ratzinger”.
Joseph Ratzinger tražio je misal tj, molitvenik koji je sadržavao razne molitve i mise na latinskom i njemačkom jeziku.
Misnica je haljina koju su svećenici oblačili u zoru na svetu misu misu, a koju su on i njegov brat koristili za slavljenje mise, s ukrasima koje je pripremila njihova vlastita majka.
I na kraju, mali Josip zatražio je „Srce Isusovo“, odnosno sliku Presvetog Srca, kojoj je njegova obitelj bila vrlo posvećena.
Zamolio je Dijete Isusa, jer je u Ratzingerovoj rodnoj Bavarskoj upravo Dijete donijelo božićne darove, prema tradiciji koja je na snazi i u mnogim drugim europskim zemljama.
Sa svoje strane, 10-godišnji Georg zatražio je notni zapis i bijelu misnicu, već spajajući dva velika poziva koji su dali smisao njegovom životu, svećenika i voditelja svjetski poznatog zbora katedrale u Regensburgu.
I María, 13 godina, tražila je slikovnicu.
Zahtjevi Georga i Josipa za misnice nisu ekscentričnost, jer je “igranje služenja misa” među djecom u to vrijeme bilo relativno uobičajeno.
“Mi smo se pretvarali da slavimo misu, a majčina krojačica nam je krojila odjeću”, ispričao je jednom Georg Ratzinger.
“Naizmjenično je jedan od nas bio svećenik, a drugi oltarnik.”
Ovo pismo malom Isusu čuvala je Maria Ratzinger, starija sestra, sve do svoje smrti 1991.
Pronađeno je u njegovoj kući u Pentlingu, u njemačkoj općini Regensburg, tijekom restauratorskih radova.
I izloženo je u papinoj rodnoj kući u Marktlu u Bavarskoj, koja je pretvorena u muzej.
Ratzingeri su živjeli na najvišem katu nekadašnje policijske postaje, jer im je otac bio policijski komesar, ali su ga zbog protivljenja Trećem Reichu često premještali na druga odredišta.
Monsinjor Georg Gaenswein obavijestio je Benedikta XVI. kada je pronašao pismo i kaže da je bio vrlo sretan i da mu je njegov sadržaj izmamio osmijeh.
Ovo božićno pismo onoga što će kasnije biti jedna od najutjecajnijih osoba katoličke teologije 20. i 21. stoljeća otkriva koliko mu je liturgija bila važna već od djetinjstva.
Također izražava Josipovu želju da bude svećenik.
Prema riječima njegove sestrične Erike Kopper, od djetinjstva nije imao želju biti ništa osim svećenika.
S 15 godina je, kaže, rekao da će biti biskup, na što je ona duhovito komentirala: “A zašto ne papa?”
A tu je i raniji incident koji se dogodio 1932. godine, kada je kardinal von Faulhaber, nadbiskup Münchena, posjetio gradić u kojem je živjela obitelj Ratzinger, stigavši u crnoj limuzini.
Budući papa, tada petogodišnjak, bio je dio skupine djece koja su kardinalu poklanjala cvijeće.
I Josip je bio toliko impresioniran da je objavio da i on želi biti kardinal.
Ali i sve u životu djeteta, rođenog u gorljivo katoličkoj obitelji, upućivalo je na taj Božji plan.
Kasnije će postati kardinalom pa reći: “Da je moj rođendan zadnji dan Velikog tjedna i noć prije Uskrsa uvijek je zabilježeno u obiteljskoj povijesti. Budući da je s jedne strane to povezano s činjenicom da sam jutro svoga rođenja kršten novoosvećenom vodom, a biti prvi kršten novom vodom doživljavalo se kao značajna sudbina.
A s druge strane, to što je moj život bio ugrađen u otajstvo Uskrsa moglo je biti samo znak blagoslova” rekao je.
