Mogu li roditelji oprostiti ubojici svog sina? Vlastitim snagama to je nemoguće, ali da uz pomoć vjere u Boga. A to je ono što su John i Sharon Echaniz uspjeli tijekom suđenja za ubojstvo njihova sina Michaela, koji je imao samo 23 godine. Kada su saznali za događaj, koji se zbio u ožujku 2022., njegovi roditelji su pali na zemlju da se pomole: “Kleknuli smo. – Bila je to neopisiva bol.
Michael Echaniz, nastavnik na akademiji u San Antoniju u Teksasu, upucan je i ubijen dok je izlazio iz svog stana 10. ožujka 2022. Nekoliko dana kasnije, ubojica, Mathew Wiessing ( 25), bivši razrednik, uhićen je i optužen za ubojstvo, čija je motivacija za ubojstvo došla iz ljubomore zbog Echanizove veze s Wiessingovom bivšom djevojkom.
Kako je izvijestio Our Sunday Visitor, John Echaniz je 10. siječnja bio u sudnici u San Antoniju i čuo kako Wiessing izražava kajanje i želju da preuzme odgovornost prije nego što sudac izrekne zatvorsku kaznu od 40 godina.
Tražim Božje milosrđe za tebe
John Echaniz pročitao je nekoliko riječi i rukom pisano razmišljanje svoje supruge, koja je morala ostati kod kuće zbog kemoterapije. Svaki je roditelj u svojim izjavama podijelio agoniju koju im je nanijelo ubojstvo njihova sina te sirovi bijes i bol koji su im spržili duše. No, imali su i želju za ubojicom svog sina.
“Što se mene tiče, opraštam ti za ono što si učinio. Iskreno se nadam da ćeš jednog dana biti s Michaelom, mojim sinom, u raju. I to iz dubine srca kažem”, rekao je John Echaniz. “Uz pravdu, tražim i Božje milosrđe za tebe. I molim se da tvoje srce bude otvoreno za bezuvjetnu ljubav Svevišnjeg.”
Sa svoje strane, Michaelova majka je napisala: “Želim da znaš, Mathew Wiessing, da ti unatoč svemu ovome opraštam. Ne želim ti ništa loše. Molim se da odlučiš posvetiti svoj život, koji vam je dar, ispravljanju za razaranja koje ste prouzročili i, čineći to, želim da pronađeš mir.”
‘Počela sam moliti’! Mama se okrenula Bogu dok se opraštala od preminulog sina: On se počeo micati
Poklonili mu krunicu na suđenju
Sada, John i Sharon Echaniz žive stvarnost oprosta, vjerujući svojoj duboko ukorijenjenoj katoličkoj vjeri da će izvršiti molitvu Gospodnju u svojim životima: “oprosti nam duge naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim.” Ovaj par zna da je zbog svoje vjere “potrebno” oprostiti, ali “ljudski” to je nemoguće ako se to ne čini uz molitvu, jer ono što srce traži je pravda.
“Nikada neću zaboraviti kada sam prvi put vidio tijelo svog sina u Virginiji … kako su pogrebnici morali prekriti rupe koje su napravili na njegovoj lubanji i desnoj ruci”, rekao je otac u svojoj izjavi ubojici. I dodao: “To me je natjeralo na razmišljanje o tome kako bi se Djevica Marija osjećala kada bi razmišljala o svom raspetom Sinu.”
John Echaniz čak je držao krunicu u sudnici i ponudio je ubojici svog sina. Zatim je dao još jednu krunicu drugoj obitelji koja je bila prisutna na sudu zbog saslušanja o ubojstvu njihove voljene osobe.
Molitva – ključ oprosta
Kako je objasnio otac ubijenog mladića, svakodnevna molitva krunice u obitelji s njegovih sedmero djece bila je obiteljska tradicija, a svaki je član na kraju zazivao svog zaštitnika. “Nikad neću zaboraviti završiti onu prvu obiteljsku krunicu (nakon ubojstva)”, rekao je John Echaniz u sudnici. “Ne plačem puno pred svojom djecom, ali tada sigurno jesam.”
Molitva, misa, euharistijsko klanjanje i proučavanje Svetoga pisma bili su ključni za njihov život tijekom ovog vremena boli. Sharon Echaniz zaključila je svoju poruku Wiessingu s dva stiha iz Svetoga pisma: “Hvalite Gospodina jer je dobar; jer vječno je milosrđe njegovo” (Ps 107,1) i “u tome je pouzdanje koje imamo u njega; po tome što molimo po volji njegovoj, uslišava nas” (1 Iv 5,14).
Netko me držao da ne padnem
U međuvremenu, John Echaniz citirao je Luku 15:7 na sudu: “Naš Gospodin Isus… reče: ‘Kažem vam, bit će veća radost na nebu zbog jednog grešnika koji se kaje nego zbog 99 pravednika kojima ne treba obraćenje’.
John Echaniz je dodao kako se u ove dvije godine otkako mu je sin ubijen osjećao kao da je “netko držao ruku na mojim leđima i spriječio me da padnem”, govoreći o potpori župne zajednice koja je toliko molila za njih.
Malo čudo kod špilje u Lourdesu: Jedna rečenica iz molitve ‘Oče naš’ promijenila život ovog čovjeka
