‘Stijegovi sa Blaženom Djevicom Marijom, Svetim Josipom i Kristom Kraljem stoje ispred stotinjak muškaraca postrojenih za molitvu, 13 je sati, molitva počinje i na koljenima su. Neki imaju kišobrane, neki su bez njih, neki kleče u vodi od desetak centimetara, neki imaju podmetače pod koljenima, većina ne, sa strane kleče neke od žena s malom djecom koje su dopratile svoje muževe, molitva počinje, krunice se njišu u rukama a kiša i dalje nesmiljeno pada. I tako sat vremena, krunica, litanije, ori se pjesma pozdrava Djevici Mariji ispred katedrale u Sydneyu Njoj, Bezgrešnoj posvećenoj.’ Tako je viđeno opisao Petar Mamić Hrvatat iz Australije i glavni urednik portala Domovina koji izvještava o Hrvatima u tom dalekom svijetu a koji iz mjeseca u mjesec zapanjuju ne samo Australiju i Hrvatsku nego i mnoge vjernike diljem svijeta.
Naime, ovi muškarci predvođeni hrvatskim fratrom i pustinjakom fra Levakom a okupljeni u udruzi Predragocjene Krvi Kristove započeli su svoje molitve svake prve subote u mjesecu prije 7 mjeseci i u jeku korona ludila koje je zaposjelo svijet. Oni ne odustaju, mole za svoje obitelji i za cijelu našu domovinu i čitav svijet i iz mjeseca u mjesec živim svjedočanstvom svoje katoličke vjere zapanjuju, ponajviše tamošnje ljude koji su se također počeli priključivati u molitvu. Kako kaže Mamić fotografije s molitve u lipnju toliko su bile uzbunile Australiju da su bile najgledaniji katolički sadržaj u Australiji ikada, a ove fotografije i video nadmašile su i to.
Ova molitva je bila posebna jer za vrijeme molitve molitelje je šibala jaka kiša i vjetar a Hrvati nisu odustali od molitve čak ni nakon što su prognoze pokazivale ne samo kišu nego i poplave i velika olujno nevrijeme, što samo pokazuje taj inat vjere hrvatskog naroda koji nije zaustavljen u dalekom i ne tako katolički otvorenom svijetu.
Jedan od organizatora molitve pojasnio je zašto su oni senzacija u Australiji, odnosno što je to što toliko uzbunjuje ljude kad gledaju ove scene:… „ pa upravo to – da muškarci mole i drže krunicu u rukama. Očevi obitelji, poslovni ljudi, građevinski radnici, studenti, mladi, stari – svi oni svjedoče svojim stavom i molitvom – Bog i molitva su prvi a sve ostalo slijedi iz toga. Snažno je to svjedočanstvo današnjem vremenu koje nam kao svoje bogove gura to da moramo naporno raditi duge sate da bi tako prehranili sebe i svoju obitelj, da bi imali što veću kuću, bolji auto, više na računu, itd., nema kraja popisu toga što nam treba i nema kraja poslu koji valja raditi. A to je laž. Velika laž.
Mi trebamo raditi, svatko normalan to zna, ali ne toliko puno. Koliko puta se nađemo u situaciji da nemamo vremena za sebe, za molitvu, za svoju bližnje jer moramo raditi i rješavati hrpu obveza kojima smo zatrpani. Teški dugi naporni rad jednaka je vrsta sličnog otrova koji razara čovjeka na jednak način kao i droga, alkohol, pornografija, nemoral i grijeh, nema razlike. Molitva je ono što nam daje mudrost da znamo što nam je činiti u životu i kako to raditi. I zato je molitva najvažnija. A onda uz nju post, te milostinja, točnije desetina naših prihoda treba ići potrebitima i siromašnima. To je put. I to je jedino ispravno. Zar mislite da meni nije subota i da ne bih kao većina drugih mogao raditi ili biti kod kuće, odmarati se ili provesti vrijeme sa svojom obitelji, a ja uzimam slobodnu subotu da bih klečao po kiši ispred katedrale. Ljudski gledano – glupo i gubljenje vremena, no iz Božje perspektive a sada hvala Bogu i moje to je nešto što ni jedan čovjek i nikakav novac ne može platiti. Uostalom tu smo opet 6. kolovoza pa dođite i sami provjerite – smije se dok nam to govori. Dođite dakle, kleknite, krunicu u ruke – i vidite!“
Kasnije, nakon molitve muškarci su se pridružili i molitvi velike inicijative molitve „Hrvata cijeloga svijeta“ : molitvu krunice preko interneta koju je utemeljio i pokrenuo pater Ike Mandurić.
