“Duše koje šire štovanje mojega milosrđa štitit ću cijeloga života kao što majka štiti svoje dijete, a na smrtnome času bit ću im spasitelj, a ne sudac. U tome zadnjem času duša nema druge zaštite osim mojega milosrđa. Sretne li duše koja je već za života bila uronjena u moje milosrđe jer je neće stići pravda!”, rekao je Isus svetoj Faustini, a mi se s pravom pitamo, ima li veće milosti od te da nas Isus štiti cijelog života, sve do zemaljske smrti gdje nas ispraća u vječnu radost s Njim? Nema.
Poruka o Božjem milosrđu koje je Isus dao svetoj Faustini je doista mnogo no jedna od moćnijih je ona koja mijenja i naša srca. Isus joj kaže: Neka se nitko ne boji pristupiti k meni, makar njegovi grijesi bili najopakiji.
Ako smo mi produžene ruke Božjeg milosrđa isto moramo misliti o svima koje naš život zahvaća. To je tako daleko i moćnije od svih ljudskih prezira i osuda jer Isus naglašava: Neka se nitko ne boji doći k meni. Isusovo milosrđe obuhvaća doslovno cijeli svijet i svakog pojedinog čovjeka na svijetu. Ali ljudi još uvijek to ne znaju.
Koliki danas u svijetu umiru bez molitve, bez sakramenta bez nekoga tko će u posljednjem času izmoliti milosrđe? A Isus kaže: Ako se ova krunica bude molila kod nekoga umirućega, ublažit će se gnjev Božji, a beskrajno Milosrđe zagrlit će dušu umirućega, primjenjujući na nju bolne patnje svojega Božanskoga sina.
Koliki su danas u strašnim tjeskobama, nemirima, strahovima, a Isus kaže: Čovječanstvo neće naći mira tako dugo dok se s posvemašnjim pouzdanjem ne obrati na moje milosrđe. Kaži bolesnome čovječanstvu da se mora uteći mojemu milosrdnomu srcu i ja ću ga obdariti mirom.
Koliki danas krive Boga za zlo koje im se događa i odbijaju uhvatiti milosrđe Boga koji ih neopisivo i beskrajno voli. Koliki se pouzdaju u svoju volju, a Isus kaže; Prije nego dođem kao pravedni sudac, otvorit ću širom vrata svojega milosrđa. Tko pak ne želi proći kroz vrata milosrđa, morat će proći kroz vrata pravde.
