Tehnološki poduzetnik Roman Kluska istaknuta je ličnost postkomunističkog doba u Poljskoj. Nedavno je bio zapažen po svojim snažnim javnim stavovima o upravljanju pandemijom koronavirusa od strane svjetskih vlada, za koje vjeruje da ubrzavaju provedbu socijalizma u većini zapadnih zemalja. Rođen 1954. pod Narodnom Republikom Poljskom, osnovao je 1988. (uoči sloma komunističkog režima) Optimus, privatnu tvrtku za proizvodnju i prodaju osobnih računala, koja se brzo etablirala kao lider u istočnom europskom tržištu. Kluska su 2002. uhitile poljske vlasti i optužile ga za poreznu prijevaru, zbog čega je na kraju oslobođen i nadoknađen za neopravdani pritvor. Ovaj slučaj visokog profila, koji je otkrio duboke nedostatke u regulativi i poreznim službama postkomunističke Poljske, također je označio spor povratak na vladavinu prava u zemlji. Kluska je ostao vrlo popularna javna osoba u godinama koje su uslijedile, posebno zbog svojih brojnih filantropskih aktivnosti, često na vjerskom području. Između ostalog, bio je glavni pokrovitelj izgradnje Svetišta Božanskog milosrđa u Krakovu. Njegova popularnost dovela je do toga da ga je nekoliko političkih krugova smatralo potencijalnim predsjednikom Poljske 2005., no Kluska se na kraju odbio kandidirati. Godine 2007., kao posebni savjetnik premijera Jarosława Kaczyńskog za ekonomska pitanja, nadzirao je program poznat kao “Paket Kluska” koji je trebao pojednostaviti gospodarski život zemlje. Razgovarao je s novinarom američkog katoličkog portala National Chatholic Register gdje je iznio zanimljiva zapažanja i upozorenja o stanju svijeta danas.
Nedavno ste u nekim poljskim medijima oglasili uzbunu zbog rizika povratka socijalizma na Zapadu, posebno zahvaljujući odgovoru vlada na krizu s koronavirusom. Zašto vas ovo toliko plaši?
Mislim da sam prilično kompetentan u tom području jer sam u određenim godinama, a značajan dio života proživio sam u realnom socijalizmu. Više od toga, radio sam u ovom sustavu nakon što sam diplomirao na sveučilištu desetak godina. Prošao sam cijeli karijerni put, od početnog djelatnika do zamjenika direktora velike državne tvrtke. Izbliza, s obje strane — kao zaposlenik i menadžer — mogao sam naučiti o ovom sustavu. Zato, prilično objektivno, mogu reći da je to nešto čega biste se trebali bojati. Ono što mislim da je najzlobniji dio ovog sustava, ono što je najokrutnije za društvo u cjelini je ogromna demoralizacija i uništavanje onoga što je vrijedno u čovjeku i razvoj njegovih najgorih, najnižih instinkta. Tada se naravno pojavljuje korupcija, zajedno s drugim bolestima. Kroz čitavu povijest čovječanstva, sve do zore realnog socijalizma, postojala je jednostavna logika: Ako se trudiš, popravljaš svoju sudbinu. Ako si loša osoba, ne radiš, kradeš, pogoršat ćeš svoju i sudbinu svoje obitelji. Ovo pravilo vrijedilo je u raznim civilizacijama kroz stoljeća prije pojave socijalizma i, na neki prirodan način, potaknulo je razvoj čovječanstva. S druge strane, glavna poruka socijalizma, koje se sjećam iz djetinjstva, uvijek je bila: “Ustat ću ili ostati ležati, novac, molim”. Zamislite što je u temelju ove rečenice: Nije važno radim li ili ležim; prijavljujem li se ili ne, svi dobivamo isto. Može li postojati demoralizirajući sustav?
Zašto mislite da socijalistička ideologija i danas privlači toliko ljudi?
Cijela ideja socijalizma je utopija, ali ta je utopija vrlo primamljiva. Desetljećima su se provlačile komunističke ideje koje govore da ćete i bez posla biti dobrostojeći. Oni kojima je bolje u toj situaciji žele tako i ostati. Utopijski slogani su lijepi. “Uzet ćemo onima koji nepravedno imaju, podijelit ćemo i svi ćemo imati koliko su oni imali.” A ta parola prodire u mlade kroz službeno obrazovanje, posebice kroz sveučilišta u zapadnim zemljama, gdje se sve vrste ideologija guraju svim mogućim kanalima. Ova prazna ideologija – imati bez napora – propagirana je i zaživjela. Polako su i oni na vlasti primijetili da bi im korumpiranost društva kroz nju donijela više moći i privilegija. Danas kamatne stope određuju središnje banke, a čelnike banaka biraju političke moći koje surađuju sa središnjim bankama u svakoj zemlji. Dakle, u osnovi, političari imaju sve u svojoj moći. Oni mogu tiskati novac koliko hoće, jer je otrgnut od zlatnog standarda i dolaze na ideju da taj novac mogu tiskati bez kamata, jer ga dovode na nulu ili čak na negativnu razinu. To je pravi socijalizam. Kao i u socijalističkom sustavu koji sam znao, da bi ljudima bilo “bolje”, politički lideri su tiskali novaca koliko su htjeli, dizajnirani su se lijepi građevinski projekti, inflacija je dosegla razinu hiperinflacije i sve što vam je ostalo u trgovinama je bio ocat. Ljudi mojih godina to pamte. Dakle, ekonomski mehanizam koji je implementiran u realnom socijalističkom sustavu u malom broju zemalja, postao je temeljni regulator u našem Svijetu. Naravno, industrijska snaga, tehnološki razvoj, produktivnost i tako dalje su na sasvim drugoj razini i zato se procesi koji su se u realnom socijalizmu odvijali brzo i lakše uočljivi, trenutno odvijaju sporije. Ali da bi se taj proces značajno ubrzao i uveo socijalizam, na način da ga društvo proguta, vlade znaju da moraju prije svega implementirati strah. Njemački ekonomist Roland Baader je to lijepo opisao. Imao je veliki um i sve je to predvidio. Tvrdio je da vlade, kako bi natjerale to porobljavanje društva novim sustavom, moraju uvesti stanje ugroženosti, utjerati strah u ljude. Kaže da bi se to moglo dogoditi ili ratnom prijetnjom ili nekom vrstom epidemije, što bi izazvalo drastično ubrzanje procesa.
Što treba učiniti da se to izbjegne, na mikro razini, kao građani, a na makro razini, kao društvo?
Mislim da je ključna vrijednost, obitelj. Utoliko jer je zapažen trenutni golemi napad na obitelj, u cijelom svijetu. Napada se obitelj jer je temeljna stanica koja nosi vrijednosti. Iskorjenjivanje djece olakšava manipuliranje društvom. Svjedoci smo masovnog napada na obitelj i školski sustav kroz neke temeljne nastavne planove i programe koji se sve više odvajaju od svega što je tisućljećima oblikovalo društva. Obitelj je naša vrijednost i trebamo učiniti sve što je u našoj moći da zaštitimo tradicionalnu obitelj. Dobro je što se kućno školovanje vratilo. Mnoge obitelji na Zapadu odlučuju se na školovanje kod kuće. Drugo, jedino što možemo učiniti na makro ljestvici jest razotkriti socijalističko-komunističku utopiju, sve dok u medijima još postoji trunka slobode. Pretpostavljam da će uskoro i to biti dodatno ograničeno. Ako društvene mreže mogu zabraniti predsjednika Sjedinjenih Država, onda mogu ušutkati bilo koga. Ali dok postoji prostor slobode, tu utopiju trebamo razotkriti i pokazati da je to jednostavno nemoguće, znam to iz vlastitog iskustva, proživio sam to.
Kakva bi trebala biti uloga Crkve u takvom kontekstu?
Ne osjećam se kompetentnim ocjenjivati ulogu i ponašanje koje Crkva danas treba imati, to će učiniti Stvoritelj. Što se tiče milosrđa, ovdje bih iznio jedno svoje životno iskustvo, koje je dijametralno suprotno od onoga što se danas događa unutar Crkve.
Kada sam prije nekoliko godina prodao svojih 30 tvrtki, dobio sam vrlo značajna sredstva. Mnogo više nego što mi je trebalo. Odlučio sam veliku većinu potrošiti u dobrotvorne svrhe. Izgradio sam mnoge zgrade, financirao mnoge različite projekte. Nakon što se proširila vijest da postoji taj tip koji pomaže ljudima u nevolji, ispred mog ureda svaki dan je bio red ljudi koji su dolazili iz cijele Poljske. Dolazili su k meni da mi kažu o svojim problemima, da im treba novac za operaciju djeteta, da su u nevolji i tako dalje. Bilo je mnogo tih potreba i tada me dirnuo jednostavan poziv Našeg Gospodine Isusa: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.” Nisam uspio provjeriti govore li ti ljudi istinu ili ne, jesu li zaista imali te potrebe ili ne, pa sam odlučio ostati u dobroj vjeri. Tko god je došao i rekao da mu je potrebno 20.000 zlota (oko 4.900 dolara) da bi ublažio posljedice tragedije koja ga je zadesila, on će to i dobiti. Netko tko je rekao da mu treba čak 50.000, dobio bi to. Svi bi mi se zahvalili i otišli. Svako jutro služio bih prilično brojnu liniju ljudi, u skladu s porukom našeg Gospodina Isusa.
Primijetio sam, međutim, da bi nakon nekog vremena opet dolazili isti ljudi kojima sam dao novac da riješe njihov problem ili tragediju. I skoro svaki od njih bi počeo govoriti da je dobio novac i da je zahvalan, ali njihovi problemi nisu riješeni i opet su tražili isti iznos da bi problem sigurno bio riješen. Dakle, na temelju istog pravila, bilo je nemoguće utvrditi što je istina – ne želeći odvajati ljude – dao bih im iznos koji su tražili po drugi put. Svima, bez izuzetaka. Nakon nekog vremena, vidio bih iste ljude kako dolaze po treći put, s istom pričom. Bili su jako zahvalni na dobivenom, ali su tražili da dobiju iznos po treći put i problem bi ovaj put sigurno bio riješen. A ja,po zapovijedi Gospodnjoj, dao bi po treći put. Nakon nekog vremena primijetio sam da će isti ljudi doći i četvrti put, zapravo je to postajala sve veća potražnja, tvrdeći da su u potrebi i da imaju pravo na to, da dolaze po ono što je njihovo.
Dakle, konačno sam morao razmisliti o tome. Donio sam vrlo čvrstu odluku, shvativši da ne radim nešto dobro, niti rješavam probleme. Samo sam demoralizirao te ljude. Odlučio sam da nitko tko traži novac neće dobiti ni zlota, bez izuzetaka.
Umjesto toga, dao bih nešto vrijednije tim ljudima — oko pola sata razgovora, dajući predavanja, iskrene savjete, ohrabrujući ih da razmotre svoje srce i kako nas Gospodin gleda i djeluje u našim životima. Dokle god sam davao novac, kad bi ga ljudi primili, zahvaljivali bi mi se, ali nikad nije bilo povratne poruke, telefonskog poziva ili bilo kakve druge informacije o tome kako je novac riješio čak i jedan problem.
Kada sam prestao davati novac, umjesto toga sam dao svoje vrijeme, koje mi je puno vrijednije od novca i to sam ustrajno radio. Nakon nekog vremena, telefon je počeo zvoniti i lijepe riječi su počele pljuštati. Ljudi su dolazili da se iskreno zahvale.
U svojim raznim javnim izjavama često ste tvrdili da je srednja klasa u zapadnim zemljama, zajedno s Crkvom, posebno na meti političkih moćnika. Kako to objašnjavate i kakve bi posljedice slabljenja ove društvene skupine mogle biti po naša društva?
Sustav treba očistiti srednju klasu jer je neovisna i razmišlja. To je društvena skupina koja ne mora nikome biti zahvalna na onome što posjeduje, jer za to su zaslužne vrline kao što su rad, disciplina i tako dalje. To je isti tip neprijatelja kao i obitelj i tradicionalna Crkva koji su sustav vrijednosti na kojem je izgrađen veliki dio srednje klase. Intuitivno se drže tih vrijednosti, čak i ako su nevjernici. Tri sile stoje na putu ovom globalnom, totalnom sustavu porobljavanja i propasti naše civilizacije: tradicionalna Crkva, obitelj i srednja klasa, koja ne mora posegnuti za ovom malom šalicom koju nudi njihova vlada.
Zatim, naravno, korumpirana vlada treba odstupiti od propisa Božjeg zakona, kako bi opravdala mnoštvo opakih odluka, zao način života. Ako slijedite Objavu i njena stalna pravila, uspostavljena unutar prirodnog poretka od strane Stvoritelja, ne možete manipulirati.
