Otac Daniel Reehil, trenutno je jedan od najpoznatijih svećenika egzorcista na svijetu. Riječ je o nekadašnjem visoko pozicioniranom bankaru koji je radio na Wall Streatu, a nakon slučajne posjete Međugorju 1998. postao je svećenik, kasnije i primio službu egzorcista od svog biskupa.
Samo svjedočanstvo je izuzetno zanimljivo jer je riječ o čovjeku koji je pretrpio u djetinjstvu zlostavljanje od strane svećenika, pa iz njega vidimo da je sotona još kao malom djetetu želio uništiti ljubav za Crkvu i spriječiti poslanje koje danas uključuje – izgon sotone.
No, među brojnim zanimljivostima iz duhovnog boja oca Reehila posebno se ističu dva incidenta s početka njegova puta s Bogom, a iz kojeg možemo vidjeti kako to sotona radi s izabranima. Govorio je o njima za Spirit Daily.
Prvi se, rekao je, dogodio dok je hodao od crkve Naše Gospe od pobjede na Manhattanu nakon sastanka sa svojim duhovnim voditeljem.
“Bio je tamo jedan lijepi muškarac koji je zurio u mene”, kaže. “Mislio sam, ovo je čudno. Pa sam se okrenuo da krenem prema svom uredu, a on je pritrčao do mene i zgrabio me za ruku.
U New Yorku to muškarci jednostavno ne rade. Tada je rekao, ‘Idemo na piće’, a ja sam se naježio gore-dolje po tijelu. Rekao sam ‘Makni se od mene’, okrenuo sam se u drugom smjeru i otišao prema svom stanu a on je išao prema meni sve bliže.
“Došao sam do svog stana, ušao sam kroz vrata i zatvorio vrata, pogledaao sam ga i on mi se samo smijao.
“On je otišao, a ja sam otrčao natrag u crkvu i rekao starijem svećeniku koji me je savjetovao, ‘Oče, da ti kažem što se upravo dogodilo. Što misliš da je ovo?’ a on je rekao, ‘Rekao sam ti, imat ćeš metu na leđima pa budi oprezan.’ Bilo je zastrašujuće, da budem iskren.”
No, to nije sve. Sada idemo na jug do Floride.
“I nekoliko godina kasnije, bio sam dolje u Miamiju u posjetu staroj prijateljici bankarici i ona je organizirala ručak na ovom mjestu koje stvarno nije prikladno za sjemeništarce ili svećenike. To su svjetlucavi brodovi, bogataši visoke klase, posluga s bocama na plaži, a ja kažem sam sebi: ‘ne znam kako se osjećam u vezi s ovim.”
Bile su dvije žene s ocem Reehilom i one su “počele gledati nekog tipa s druge strane palube.”
“I govorile su: ‘O moj Bože, taj tip, tako je zgodan!’ A onda su rekle: ‘Oh, on dolazi ovamo!’
“Okrenuo sam se i pogledao i to je on. Bio je to tip kojeg sam vidio ispred crkve u New Yorku.
“Tada mi je prišao, pogledao me i rekao: ‘Što radiš ovdje? Mislio sam da ćeš postati svećenik. Ovo je moj teritorij. Ne bi trebao biti ovdje.’
Pouka (što se tiče blještavih, glamuroznih mjesta): “Ovo je moj teritorij.”
“Obje su djevojke poludjele”, kaže otac Reehil. “Bile su vidno potresene.”
Ali, dodaje svećenik, čija je obuka duhovnog ratovanja uključivala dugi boravak u Omahi s Jaganjčevim zagovornicima, “Nadnaravno nam ne može stvarno naškoditi – možda fizički, ali ne i našoj duši. Pravi problem je grijeh. Devedeset devet posto neprijateljske taktike je da nas navede na grijeh.”
Iako me taj prvi susret sa stvarnim entitetom, “malo uplašio”, kaže, sad sam osnažio u Gospodinu i nemam strah čak i u slučajevima kada sam vidio fenomene poput levitacije, “lica koja se pretvaraju u životinjska” i druge bizarne manifestacije tijekom seanse egzorcizma.
To ne znači da zlo trebamo olako shvaćati. Naprotiv. “Budite svjesni da postoji duhovni element ratovanja”, kaže on.
“Napadaju na jedan način rugajući vam se, a na drugi kako bi vas izbacili iz kolosijeka ili zastrašili.”
Iako je broj egzorcista sada u porastu, veliki je problem to što je svećenička izobrazba toliko prožeta filozofijom i drugim oblicima intelektualizma da kada se radi o suočavanju s vragom (ogromni dio Kristove službe), “oni to zapravo ne podučavaju u sjemeništu”, kaže Reehil. “Ako imaju to, to je izborni predmet.”
A kad to ne učine, ostavljaju nove svećenike — stado da ne govorimo — otvorene za vuka koji ih uvijek gleda preko susjednog brda.
