“Usred hercegovačkog kamena, zemlje i krošnji, uzdigao se kip koji puca u nebo i kruna je svega što postoji. To je vapaj molitve čovječje i križa Božjega spasenja”, zapisao je o njemu slovenski pisac Tone Pavček.
Tko je u posljednjih 25 godina posjetio Međugorje, sigurno je zastao na šestometarskom kipu Uskrslog Krista iz kojeg od 2001. godine curi prozirna tekućina. Otprilike jedna kap u minuti teče iz desnog koljena kipa Isusa.
Rad slovenskog umjetnika
Brončani kip djelo je slovenskog umjetnika Andreja Ajdiča koji je o “Kristovim suzama” rekao sljedeće: “I sam sam iznenađen i ne mogu objasniti što se događa s kipom koji sam napravio. Skulptura je izlivena u bronci i do pola ispunjena armiranim betonom i željezom kako bi se održala ravnoteža. Tu je i uzemljenje za gromobran. Tamo nema vode.”
Umjetnik je originalni kip dimenzija 6 × 4 metra postavio na svom imanju u Rečici ob Savinji. Minijaturnu repliku, izlivenu u srebru, poklonio je papi Ivanu Pavlu II. prilikom njegova prvog posjeta Sloveniji. Na nagovor prijatelja izradio je još jednu skulpturu i darovao Međugorje kao dar iz Slovenije hercegovačkom svetištu. Sličan kip kipar je podigao i u mjestu Brusnice. Ali samo skulptura u Međugorju curi tekućinu.
Umjetnik je želio da se spomenik postavi u blizini crkve ili na trgu i isprva je bio razočaran što se nalazi uz cestu koja vodi prema groblju. Rekao je da neće biti dovoljno dostupna vjernicima. Ali dogodilo se drugačije. Hodočasnici staju u red od ranog jutra do kasno u noć kako bi dodirnuli „Isusove suze“ ili ih obrisali rupčićem i odnijeli svojim najdražima.
Usporedba s Torinskim platnom
Kako je umjetnik došao do kombinacije raspeća i uskrsnuća?
Sasvim nenamjerno. Dok je radio, jedno mu je raspelo upalo u masu za modeliranje koju je koristio. Brzo ju je izvadio iz posude i primijetio da je u masi ostao otisak Isusova lika.
Franjevac Josip Marcelić uspoređuje lik Uskrslog Krista s Torinskim platnom, a Ajdič kaže da je “usporedba s platnom to što je na platnu otisak Kristova mučeničkog tijela, a skulptura predstavlja uskrslog Krista koji je ostavio svoj “otisak” na križu dok je odlazio u nebo”.
“Bez sumnje možemo reći da su Njegovo prisustvo, Njegovi tragovi ostali na Zemlji. Ostavio je svoj posljednji otisak na križu, što me potaknulo da uklešem upravo taj trag, koji je nedvojbeno ljudski. Istovremeno, njegov lik svakome od nas ostavlja prostor za maštu i tako stvara svojevrsnu skulpturu u vlastitom srcu.
Osjećam da me u ovom slučaju dotaknula neka nevidljiva ruka, neka vrsta intuicije ili unutarnje vizije.
Isus opasan Riječju
Umjetnik je također izlio brončano platno koje obavija Kristove bokove. Riječi “Resurrexi at adhuc tecum sum, aleluja” ponavljaju se velikim i malim slovima. Ovo je stih iz Psalma 138. Tekst se može prevesti: “Uskrsnuo sam, uvijek ću biti s tobom, aleluja.” Ovo je ulomak iz ulazne antifone za vrijeme Uskrsa.
Odakle nepoznata tekućina?
Profesor Giulio Fanti, predavač termomehanike na Sveučilištu u Padovi (Italija), proučavao je ovaj slučaj. Rekao je da je “tekućina koja izlazi iz skulpture 99 posto voda i sadrži tragove kalcija, bakra, željeza, kalija, magnezija, natrija, sumpora i cinka.
Otprilike polovica skulpture iznutra je prazna, a budući da se u bronci pojavljuju različite mikropukotine, može se pretpostaviti da je tekućina koja teče rezultat kondenzacije povezane s izmjenom zraka. No, fenomen je u ovom slučaju neobičan jer je izračunato da iz kipa dnevno istječe litra vode, što je oko 33 puta više nego što bi se očekivalo od normalne kondenzacije. To je neobjašnjivo, čak i sa 100% vlažnosti.
Štoviše, nekoliko kapi te tekućine, ostavljenih da se osuše na predmetnom staklu, pokazalo je specifičnu kristalizaciju, različitu od kristalizacije dobivene s običnom vodom.”
Lokalni ljudi reći će vam kažu da su znanstvenici testirali tekućinu i otkrili da ima isti sastav kao ljudske suze. No, ta informacija nije službena.
Pavček je također zapisao: “Krist, opasan lanom, ustaje s križa, simbola zemaljskih patnji: ruke su mu ispružene kao da su netom pribijene na križ, ali ih istovremeno širi u znak klanjanja i grli ljude: uskrsli Krist je svojom smrću otkupio svijet.
Uskrsnuće je uzdizanje istine o spasenju. Silueta Krista koji ostaje na križu govori o vječnoj prisutnosti Boga na zemlji.
Moguća čuda
Ljudi oko kipa Uskrslog ne stoje bezveze. Voda koja iz njega teče uzrok je nekih mogućih čuda o kojima se govori.
Julie Quintana iz Los Angelesa svjedoči da je otkrila mogući rak dojke kada je u lipnju 2015. posjetila Međugorje. Kad je stavila rupčić na skulpturu Uskrslog Krista i natopila ga tekućinom koja se iz njega izlijeva, osjetila je jaku vrućinu u prsima, a po povratku kući sljedeća biopsija pokazala je da je njeno zdravlje savršeno.
“Osjetila sam jaku vrućinu u kojem je tekućina dotaknula moje tijelo, i u ruci i točno na točki u mojoj desnoj dojci. Usporedila sam osjećaj jer sam mislila da umišljam. Svaki put je lijeva strana bila hladna, a desna jako vruća, ne samo izvana, već i iznutra, kaže Julie Quintana.
“Htjela sam znati kako će objasniti ovaj događaj, a liječnik je rekao: ‘Pa, ponekad se tijelo samo izliječi’. Meni je bilo dovoljno! Hvala Isusu.
Iako skromni međugorski fratri uvijek napominju kako tome ne bi trebali pridavati veliku pažnju, Uskrsli kip je zbog tekućine koja neprestano kapa postao mjesto hodočasničkih okupljanja koji kip rado posjećuju i pred njim se mole.
Najmoćnija priča o njemu je ona o slijepoj djevojčici kojoj su ozdravile oči u trenutku kada ih je namazala vodom koja teče iz koljena Uskrslog Isusa. Tada 16. godišnja djevojčica rođena je s trajnim oštećenjem vida. Evo što se dogodilo: ‘Došle smo do crkve, a ona mi je rekla da osjeća da joj se nešto događa s očima. Vratili smo se ponovno do Isusa i ponovno joj namazali oči. Nakon tjedan dana smo otišli na pregled kod doktorice i s njezinim očima je sve bilo u redu’, rekla je majka Nena Mucak.
U našu redakciju stiglo je lijepo svjedočanstvo mlade N. B. koja je godine 2008. posjetila Međugorje sa školom.
‘U to vrijeme moji su se roditelji rastavljali, prolazila sam dosta težak period. Imala sam 16 godina, i sa srednjom školom išli smo u Međugorje. U 21 sat smo svi trebali biti u sobama a prijateljica i ja smo oko ponoći pobjegle iz sobe i otišle do kipa Uskrslog moliti. Stajale smo u tišini i molile kada je samo odjednom tekućina u mlazovima počela teći iz svih rana Kristovih. Voda je nezaustavljivo tekla, mi smo to gledale u čudu i šutjele, dirnute prizorom i u šoku. Nastavile smo nijemo moliti ne znajući što se događa. Je li to radi nas? Što nam Isus poručuje? – pitale smo se svaka za sebe i od strahopoštovanja pred viđenim nismo se usudile niti govoriti. Šutke smo krenule do hotela s nadom da će nam svećenici pojasniti događaj. No, sutradan su nas svećenici zamolili da nikome ne kažemo za to iskustvo i da ne obraćamo pažnju na to što se dogodilo. Taj događaj ipak se urezao u moje biće, i odlučila sam svjedočiti. Tekućina je tekla u potocima iz svake rane. Zašto? Nisam znala tada, a ne znam ni danas. Znam samo da je osjećaj i onda i danas duboko duhovan, duboko osoban’ kaže nam N. B.
