Julie Quintana iz Los Angelesa svjedoči da je otkrila mogući rak dojke kada je u lipnju 2015. posjetila Međugorje. Kad je stavila rupčić na skulpturu Uskrslog Krista i natopila ga tekućinom koja se iz njega izlijeva, osjetila je jaku vrućinu u prsima, a po povratku kući sljedeća biopsija pokazala je da je njeno zdravlje savršeno.
Julie Quintana iz Los Angelesa, rekao je:
“U srijedu prije puta u Međugorje bila sam na biopsiji dojke. Također sam primila rezultate testa te godine koji su otkrili polip u mojoj maternici i prekancerozne stanice.
Nisam mogla kod specijaliste i to bi trebalo pričekati do povratka s hodočašća. Tako sam otišla u Međugorje u ošamućenosti. Jedan od brojnih prekrasnih darova Međugorja, koji stoji nekoliko metara iza crkve, je kip raspetoga Krista i tekučina koja izbija iz njegova desnog koljena, neprekidno dugi niz godina. Ovoj vrsti vode pripisana su mnoga ljekovita svojstva.
“Prstima sam dotakla tekućinu, prekrižila se, i stavila kap tekućine na sredinu desne dojke, iznad mjesta gdje je bila obavljena biopsija,” kaže Julie Quintana.
“Osjetila sam jaku vrućinu u kojem je tekućina dotaknula moje tijelo, i u ruci i točno na točki u mojoj desnoj dojci. Usporedila sam osjećaj jer sam mislila da umišljam. Svaki put je lijeva strana bila hladna, a desna jako vruća, ne samo izvana, već i iznutra, kaže Julie Quintana.
“U srijedu, 15. lipnja, vratili smo se na biopsiju i nakon tjedan dana primila sam izvještaj da je moja dojka benigna. Onda sam vidjela specijaliste i oni su rekli da nema više “ništa”, rekli su: “apsolutno ništa.
“Htjela sam znati kako će objasniti ovaj događaj, a liječnik je rekao: ‘Pa, ponekad se tijelo samo izliječi’. Meni je bilo dovoljno! Hvala Isusu.
Kip Uskrslog Isusa koji se već godinama nalazi se iza crkve svetog Jakova, još je jedno od međugorskih čudesa jer od kada je postavljen ovaj kip neprestano na predjelu koljena ispušta tekućinu, kap po kap. On kapati nikada ne prestaje. Mnogi kažu da je u pitanju kondenzacija, međutim ne znaju da do sada niti jednom znanstvenom metodom nije objašnjeno kako se ta ‘kondenzacija’ događa. Iako skromni međugorski fratri uvijek napominju kako tome ne bi trebali pridavati veliku pažnju, Uskrsli kip je zbog tekućine koja neprestano kapa postao mjesto hodočasničkih okupljanja koji kip rado posjećuju i pred njim se mole.
U dugim redovima stoje s rupčićima kako bi prikupili u rupčić koju kap, a po tim kapima dogodila su se i brojna ozdravljenja. Najmoćnije je ono o slijepoj djevojčici kojoj su ozdravile oči u trenutku kada ih je namazala vodom koja teče iz koljena Uskrslog Isusa. Tada 16. godišnja djevojčica rođena je s trajnim oštećenjem vida.
Evo što se dogodilo: ‘Došle smo do crkve, a ona mi je rekla da osjeća da joj se nešto događa s očima. Vratili smo se ponovno do Isusa i ponovno joj namazali oči. Nakon tjedan dana smo otišli na pregled kod doktorice i s njezinim očima je sve bilo u redu’, rekla je majka Nena Mucak.
Ovaj kip djelo je slovenskog kipara Andreja Ajdiča, a tekućina počela je teći odmah nakon postavljanja. S kipom su se događale brojne manifestacije, ne samo ozdravljenja.
U našu redakciju stiglo je lijepo svjedočanstvo mlade N. B. koja je godine 2008. posjetila Međugorje sa školom.
‘U to vrijeme moji su se roditelji rastavljali, prolazila sam dosta težak period. Imala sam 16 godina, i sa srednjom školom išli smo u Međugorje. U 21 sat smo svi trebali biti u sobama a prijateljica i ja smo oko ponoći pobjegle iz sobe i otišle do kipa Uskrslog moliti. Stajale smo u tišini i molile kada je samo odjednom tekućina u mlazovima počela teći iz svih rana Kristovih. Voda je nezaustavljivo tekla, mi smo to gledale u čudu i šutjele, dirnute prizorom i u šoku. Nastavile smo nijemo moliti ne znajući što se događa. Je li to radi nas? Što nam Isus poručuje? – pitale smo se svaka za sebe i od strahopoštovanja pred viđenim nismo se usudile niti govoriti. Šutke smo krenule do hotela s nadom da će nam svećenici pojasniti događaj. No, sutradan su nas svećenici zamolili da nikome ne kažemo za to iskustvo i da ne obraćamo pažnju na to što se dogodilo. Taj događaj ipak se urezao u moje biće, i odlučila sam svjedočiti. Tekućina je tekla u potocima iz svake rane. Zašto? Nisam znala tada, a ne znam ni danas. Znam samo da je osjećaj i onda i danas duboko duhovan, duboko osoban’ kaže nam N. B.
