Isus je tijekom 40 dana na mnoge i različite načine dokazao da je živ. Njegovo uskrsnuće je pobjeda nad grijehom i smrću.
Ali djelo prenošenja te Radosne vijesti do kraja svijeta bit će djelo njegove Crkve. Apostoli su svjedoci, ne kao pasivni promatrači, već i kao aktivni čimbenici koji naviještaju njegova moćna djela. Uzašašće započinje tu eru Crkve.
Isus je proveo 40 dana pripremajući svoje učenike da učine upravo to. Ta priprema nije, međutim, intenzivno teološko obrazovanje. To ih je, iznad svega, pripremalo da shvate nadolazeći dar Duha Svetoga.
Isus odlazi pripraviti nam mjesto
Isusovo uzašašće nije njegovo “nebesko oproštajno putovanje”. Isus odlazi, kako kaže na Posljednjoj večeri, “pripraviti nam mjesto”. Njegovo djelo Otkupitelja je izvršeno: čovjekova mogućnost pomirenja s Bogom sada je objektivno dostupna. Isus se vraća svome Ocu da mu “sjedne zdesna”, tj. u moći i slavi koja pripada njemu koji se “ponizio do smrti, smrti na križu” (Filipljanima 2,8).
Sada kada čovjek ima sredstva da se pomiri s Bogom, Isus je “sudac živih i mrtvih”, on koji preispituje i potvrđuje te ljudske izbore za ili protiv Boga. To će djelo naći svoj vrhunac na Općem sudu Posljednjeg dana. Uzašašće je u izravnoj vezi s tim Posljednjim danom: “Ovaj isti Isus, koji je od vas uzet na nebo, vratit će se na isti način na koji ste ga vidjeli kako odlazi na nebo” (Djela 1,11).
Isus nije nestao, s nama je
U isto vrijeme, Isus nije nestao. Isus ostaje s nama, ali u drugom obliku: Sveta Euharistija. Ovo je već bilo jasno učenicima na putu za Emaus – kada su prepoznali Isusa “u lomljenju kruha” nestao im je s vidika, ne zato što je otišao, nego zato što je još uvijek bio tamo s njima pod pojavama kruha i vina (Lk 24,30-31). Na isti način ostaje s nama i danas.
Isus nas uči strpiljivosti
Isus uči svoje učenike strpljivosti. Kaže im da idu u Jeruzalem “i čekaju” dolazak Duha Svetoga (Djela 1,4-5). Ne kaže koliko dugo (iako kaže “nekoliko dana”). Dakle, Isus nas uči strpljenju s Božanskim kalendarom: Bog, za kojeg je “jedan dan kao tisuću godina i tisuću godina kao jedan dan” (2. Petrova 3:8), ne može se mjeriti ljudskim proračunima ili očekivanjima.
Izaija nam je davno rekao, u Božje ime, da “moje misli nisu vaše misli, niti moji putovi vaši putovi” (55,8-9). To je istina bilo da je to značilo čekanje na dolazak Duha Svetoga, ostvarenje Božjih planova u našim vlastitim životima i svijetu ili Drugi dolazak (1. Solunjanima 51-11). Isto vrijedi i za planove naših života.
Isus nas šalje s poslanjem
Isusovo uzašašće prilika je da zaduži svoje apostole da pronesu njegovo Evanđelje do kraja svijeta. Jednom davno, poslao ih je dva po dva u susjedna sela u Izraelu. Njihovo novo misijsko polje je svijet: “Idite naučite sve narode” (Matej 28:19; vidi također Djela 1,8). Njihovo poslanje je dvojako, Riječ i Sakrament: ” krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, učeći ih da drže sve što sam ti zapovjedio”
To je poslanje svakog katolika, bilo da se radi o svjetskim dalekim misijama ili o lokalnoj misiji vlastitog doma i zajednice.
Dakle, kao što su anđeli pitali apostole: Zašto stojite tu? Kako u konkretnim životnim okolnostima ostvarujete Isusov veliki nalog? Kako dovodite ljude na sakramente? Kako podučavate ono što vas je on naučio?
