U noći 25. srpnja 1969. u San Mauro la Bruca nepoznati su lopovi ušli u župnu crkvu Svete Eufemije i ukrali iz tabernakula svetu posudu sa 63 posvećene hostije, među ostalim predmetima. Bježeći, bacili su Hostije u nekakvu rupu u kojoj ih je sutradan pronašla šestogodišnja djevojčica Gerardina Amato. Djevojčica je upozorila župnika don Pasqualea Allegra, koji ih je pokupio i stavio u tabernakul, gdje ostaju netaknute do danas.
Činjenica pokazuje da je Isusova prisutnost u posvećenim Hostijama stvarna i istinita. Hostije su netaknute 50 godina nakon što se svetogrdni čin dogodio.
Ne možemo zanijekati stvarnu prisutnost Isusa Krista u ovome. Ako pšenični kruh može trajati do tjedan dana, kako onda možemo objasniti da u ovom slučaju 63 hostije – bez konzervansa – ostaju svježe i netaknute nakon 50 godina?
Biskup Biskupije Vallo della Lucania bio je monsinjor Biagio D’Agostino, koji je nakon pronalaska 63 hostije 25. srpnja 1970. izdao dekret kojim je odredio da će se oskvrnjene čestice čuvati u trajnom klanjanju. Osim toga, odredio je da će se 25. srpnja svake godine slaviti euharistija molitva naknade u župi San Mauro la Bruca; i uzdigao je ovu crkvu u euharistijsko svetište.
Što je rekla djevojka koja je pronašla Hostije?
Videozapis Talijanske biskupske konferencije 2015. godine, predstavlja svjedočanstvo Gerardine Amato, pripovijedajući pojedinosti o ovom važnom događaju za stanovnike San Mauro la Bruca.
Gerardina kaže da je tog jutra otišla u šetnju s djedom Giovannijem. Tada je imala 6 godina. Išla se igrati kraj crkve i odjednom je na hrpi drva i drva za ogrjev, u prolazu pored crkve, ugledala 63 hostije za koje je prepoznala da su prave.
Djevojčica zove djeda, koji shvaća situaciju, a on je šalje da pozove župnika. Svećenik dolazi i zajedno s djedom kleknu i izgovaraju molitve za pokoru za svetogrdnu pljačku. Tražili su i ostale predmete te su u blizini mjesta pronašli kalež koji su lopovi u bijegu također bacili. Gerardina, kao dijete, nije u potpunosti razumjela što se dogodilo, ali sada kao odrasla osoba, ona pokazuje u videu: “Dirnuta sam što sam bila instrument Gospodina, a da toga nisam bila svjesna .”
Značajna poruka
Hostije su mogli uništiti lopovi ili, u najgorem slučaju, prodati sotonističkim sektama. No, bile su bačene na ulicu, a sutradan ih je pronašla nevina djevojčica, koja se mogla igrati s njima misleći da su komadi papira – kako je sama gospođa Gerardina rekla u videu – ali nije.
Djevojčica zove svog djeda koji shvaća situaciju i to za onoga tko ima vjere znači da nas Isus nikada ne napušta unatoč našoj zloći i našoj nevjeri. On dopušta da ga pronađu one nevine duše, što je u našem slučaju duša ove djevojčice. I ostaje netaknut, kakav i je u srcima nevinih do kraja svijeta.
