Jeste li ikada razmišljali ili shvatili što može učiniti jeda Zdravo Marijo?
John Petrovich i otac Joe Freedy znaju, nakon nedavnog, uvjerljivog incidenta.
“Kad sam to čuo, bio sam iznenađen – kako je ta priča nevjerojatna”, rekao je otac Freedy, pomoćnik u župi Božanskog milosrđa u biskupiji Pittsburgh, nakon što je slušao Petrovicha kako mu prepričava pojedinosti.
Malo prije toga, u subotu ujutro, Petrovich je trčao, kao i obično, u četvrti Pittsburgha. Na svojoj ruti prošao je pokraj kuće u čijem su prilazu bila kola hitne pomoći. Ulazna vrata kuće i garažna vrata bila su otvorena. Petrovich je izmolio tada molitvu za unesrećenu osobu te objasnio zašto:
“Dok sam odrastao, svaki put kad sam čuo bilo koju vrstu sirene – hitne pomoći ili policijskog automobila – napravio bih znak križa i izmolio molitvu za one u potrebi i zaštitu za one koji su uključeni. To mi je bila navika od djetinjstva”, rekao je Petrovich za Register i dodao:
“Jedna druga stvar u toj prigodi bila je da sam uvijek neku molitvu, ali nikada nisam osjećao potrebu izmoliti određenu molitvu. To je bila jedina stvar koja je bila drugačija od svega drugog. I prva molitva koja mi je tog dana pala na pamet bila je Zdravo Marijo.”
Petrovich je mislio stati i pomoći, ali budući da nema obuku iz prve pomoći, odlučio je nastaviti trčati, iako se pitao je li pogriješio što nije stao. Ipak, molio se: “Bože, ako je vozilo hitne pomoći još uvijek parkirano na tom prilazu, zaustavit ću se i vidjeti mogu li pomoći.” Dok je trčao natrag, izvijestio je: “Kola hitne pomoći nisu bila tamo, nije bilo svjetla u kući, vrata garaže su bila zatvorena, a ulazna vrata su bila zatvorena.”
Sljedećeg četvrtka, nakon posla, Petrovich je trčao u istoj četvrti.
Približavajući se kući u kojoj je vidio kola hitne pomoći, ugledao je gospođu “na rubu prilaza te kuće, koja je počela mahati rukom i rekla je ‘Stani’. Molim vas, stanite’, prisjetio se Petrovich.
“Tako sam došao do ruba prilaza, a ona je rekla, ‘Hvala vam što ste stali, gospodine. Moram razgovarati s tobom. Moram ti zahvaliti jer si mi spasio život.’”
Zbunjen, Petrovich je upitao: “Kako sam ti spasio život?”
“Onda,ona mi kaže, ‘Da ti kažem što mi se dogodilo prošli tjedan.’” Sama kod kuće, odjednom se počela osjećati čudno i onesvijestila se. Znala sam da umirem.
Ispričala je Petrovichu kako je, prije nego što se našla u bolničkom krevetu i trebala povratiti svijesti, “dobila viziju Isusa koji joj je došao i rekao: ‘U redu je. Sve će biti dobro. Bit ćeš dobro jer se ta osoba molila za tebe.’”
“Na dlanu njegove ruke bilo je tvoje lice – na Isusovoj ruci”, rekla mu je prepričavajući što joj je prolazilo kroz glavu. “I pomislila sam, ‘Moram ti zahvaliti što si mi spasio život’.”
“A kako reagirati na tako nešto?” rekao je Petrovich za Registar. “Ostao sam bez riječi. Nisam znao što bih rekao, osim ‘Hvala’.”
