U posljednjem stoljeću mnogo je svjedočanstava ljudi koji tvrde da su umrli i kasnije vraćeni na zemlju s otkrivenjem onoga što se događa nakon smrti kao i određenim porukama za čovječanstvo.
Iako nismo dužni vjerovati u ništa od ovoga, ovakva svjedočanstva pozivaju da se vratimo Gospodinu u zagrljaj kroz sakramente i promjenu srca, još za ovog života.
Bog je od postanka svijeta vodio svoj narod kroz izvanredne i natprirodne zahvate ovisno o potrebama naroda, stoga nije neobično da u vremenu u kojem se ne govori o životu nakon smrti čak ni u Crkvi, Bog šalje takve izvanredne znakove kako bi nas upozorio i probudio. Mi ljudi nismo stvoreni samo za ovaj život, nego za vječnost, a bitka za duše ljudi je na svom vrhuncu i mnogi propadaju iz neznanja, zbog čega ovakva iskustva nekim ljudima doslovno znače život.
Ukrajinska liječnica Tatjana Anisimova Bjelous majka petero djece, ima izvanredno svjedočanstvo Božje milosti i svemogućnosti. Ona svjedoči da umrla je na operaciji.
Nakon tri dana od proglašene smrti pa čak i i nakon obdukcije koju su studenti medicine započeli na njenom tijelu, probudila se u mrtvačnici te ispričala svijetu što se događalo u ta tri dana.
Bolovala je od raka.
Duša joj je napustila tijelo, a ona je gledala kako je oživljavaju.
Treći dan nakon što je Ukrajinka dr. Tatjana Anisimova Bjelous preminula u Odessi, njezina obitelj u došla je u bolnicu po tijelo. ‘Ona nije ovdje. Ona je oživjela’, rekli su im liječnici.
Svi su bili šokirani i u nevjerici upitali: šalite se? Kako mrtvac može oživjeti? Zanimljivo, samo je njezin suprug ta tri dana ponavljao da će se Tatjana vratiti te nije želio dogovarati ništa za ukop.
Tatjana se naime probudila u mrtvačnici treći dan od smrti u velikim bolovima. Naime, studenti medicine već su počeli raditi na njenom tijelu.
Progovorila je:
‘Nakon što sam vidjela pakao i raj i stajala na podnožju Božjeg prijestolja uletjela sam u svoje tijelo uz veliku patnju i bol. I tada sam ugledala sobu, pločice na zidovima, ženu u bijeloj kuti i vodu prolivenu na podu. Žena je upirala prstom u mene u totalnom šoku ne mogavši izustiti ni riječi. Problijedila je i počela urlati. Ništa mi nije bilo jasno pa sam ju upitala zašto viče na mene.
Liječnica je sva preplašena pobjegla iz mrtvačnice’, priča Tatjana koja je potom na svojoj nozi vidjela karticu s brojem, imenom i prezimenom i datumom smrti. Tada je uslijedio šok. Vidjela je i svoj razrezan trbuh. Uskoro je shvatila da su joj studenti medicine već izvadili maternicu i jajnike jer je kao bivša studentica bila odlučila svoje tijelo ostaviti studentima za vježbu.
U mrtvačnicu je tada ušao kirurg, njezin bivši profesor s fakulteta. ‘Ne! Ne! To je nemoguće! Ti si mrtva’ govorio je i nastavio: ‘Ruke ti se miču. Živa si, brzo lezi. A što da sada radim s tobom? Uvijek si stvarala probleme, ali ovo je već previše’, govorio je njen kolega izbezumljen jer je Tatjana još uvijek imala mrtvačku boju, pjege i crne nokte.
‘Rekla sam mu da me zašije gdje sam bila izrezana što su brzo učinili. Moje dvoje djece, od 12 i 13 godina bili su zbunjeni. Najprije su im rekli da im je mama umrla, a zatim da je oživjela. Najmlađe dijete me se bojalo i k meni nije dolazilo jer je prvih mjesec dana moja koža još uvijek imala mrtvačku boju, priča Tatjana koja je 2013. godine bila u Hrvatskoj držati predavanje na temu: život nakon smrti.
No, najzanimljivije u ovoj priči je njen opis raja i pakla kao i Božjeg prijestolja koje je vidjela.
“Sve je počelo u operacijskoj sali nakon što je duša napustila tijelo. Stajala je pored stola i gledala kako je oživljavaju. Kolegi kirurgu vikala je da ne želi natrag u tijelo. Nakon što se on nije obazirao krenula je niz bolnički hodnik. Na njegovom kraju vidjela je supruga na koljenima kako se moli za njezino ozdravljenje.
Pokušavala mu je reći da je dobro i da se ne brine, ali on nije čuo.
Nazirali su se obrisi čovjeka u bijeloj haljini koja je lepršala. Pomislila sam da je Isus. Kad sam došla pred njega pala sam na koljena a on mi je rekao “Ustani, nisam ja Krist. Pred mnom ne smiješ klečati, ja sam anđeo, poslao me Bog.
‘U jednom trenutku našla sam se u tunelu koji je bio hladan, taman i vlažan i osjećala sam kao da hodam po močvari ali sam na kraju ugledala svjetlost i točno sam znala kamo idem. Svjetlost je bila prekrasna i jarka.
Ona ne zna zašto je Bog baš nju izabrao. Zašto ju je usmrtio, a potom joj pokazao raj i pakao i dao joj u zadatak da svjedoči u njegovo ime, da prenosi svima njegovu dobrotu.
‘Lagala sam, nisam bila pokorna, kažnjavala sam i tukla djecu. Učila sam ih da se boje Boga, ali ne i da ga ljube. Nisam bila aktivna u Crkvi, znala sam biti prepredena. Puno je toga bilo. I kad sam ga susrela otvorio mi je Knjigu mog života i vidjela sam sve što sam radila, što sam govorila i mislila.
Božje prijestolje osvjetljavalo je sve oko sebe. Sjetila se i psalama koji govore kako Božje prijestolje obasjava sve oko sebe jer tamo nema ni sunca ni mjeseca.
Božje prijestolje
Htjela je pogledati Bogu u lice, ali nije uspjela. Anđeo koji ju je vodio cijelim putem položio je ruku na njenu glavu i nagnuo je dolje. Pala je na koljena.
Rekao mi je da nitko živ nije vidio lice Gospodnje. Da tko je vidio Krista vidio je i Oca i tko je vidio Oca vidio je i Krista, nastavlja priču Tatjana.
Tada joj se, kaže obratio Bog i upitao je što je ona za njega učinila. Tatjana je odgovarala da se stalno molila.
‘Zatim su dva anđela otvorila jedan svitak i vidjela sam sebe kako čitam Bibliju, ali selektivno i to samo ono što mi se sviđa i da zapravo nisam razmišljala o tome što tamo piše. Čitala bi stihove, a razmišljala o tome kako moram ići na posao, odvesti djecu u vrtić, što skuhati danas. Molila sam i uvijek tražila nešto, ali nikad nisam zahvaljivala. Rekao mi je da bi čula njegov glas da sam istraživala Sveto pismo – objašnjava Tatjana.
Molila sam i uvijek tražila nešto, ali nikad nisam zahvaljivala.
”O Gospodine, oprosti mi” rekla sam mu i kao malo dijete počela jecati, a on mi je odgovorio da su mi grijesi oprošteni zbog smrti njegovog sina na Golgoti. I tada sam pred sobom ugledala Golgotu i ostala užasnuta.
U svjetini koja je vikala “Razapni ga” bila sam i ja. Bog mi je tada rekao da su moji grijesi bili tamo. Tada sam rekla da neću griješiti više priča Tatjana.
Duše na nebu ne vide pakao, on je za njih zatvoren. Vide zemlju i svoje bližnje za koje mole na podnožju Božjeg prijestolja. Bog joj je pokazao nebo kako se otvara. Ugledala je zemlju i jasno vidjela svaku osobu na njoj. Pokraj svakog čovjeka bio je anđeo i demon koji bi zapisivali svaku riječ i misao. Vidjela je, kaže, mnogo ružnih lica i pitala je Boga otkud svi ti ružni ljudi.
‘Prije si vidjela samo izvanjsku ljusku, a sad vidiš njihova srca. Vrati se i reci im da se ovaj svijet bliži svom kraju. Ja stojim na vratima i čekam da se pokaju. Evo, pokazao sam ti ono što većina ljudi nije vidjela’, rekao mi je, a zatim me je anđeo poveo u obilazak raja.
Hodala je po vlažnoj, mekoj travi koja joj je milovala stopala. Sve je bilo prepuno predivnog cvijeća i zrelih, mirisnih voćki. Voda je tekla s trona Božjeg i od svih prizora zastajao joj je dah. Tada je anđeo pred nju doveo mladića kojeg ona na prvu nije prepoznala. To je bio njezino prvo dijete, sin koji je umro s 10 mjeseci.
‘Nazvao me mamom. Tada sam shvatila da je to moje dijete. Jedino što sam htjela je zagrliti ga. Ali anđeo to nije dopustio jer sam bila predodređena da se vratim na zemlju. Sin mi je rekao da ne bi bio ovdje da me nije napustio tada. Zahvalila sam Bogu’, kaže Tatjana. Malo nakon toga ugledala je svog oca koji nije bio star već čovjek od 30 godina. Pitao ju je što radi ovdje jer njezino vrijeme još nije došlo.
‘Moj otac je završio u raju jer se zadnjih 15 minuta prije smrti pokajao u prisustvu svećenika’, nastavlja priču Tatjana.
Pakao
Nakon susreta s ocem približili su se zavjesi od magle. Prošli su kroz nju i odmah je osjetila užasan smrad i vrućinu. Jedva je disala.
Bio je to užasno jak vonj spaljenog mesa, pokvarenih jaja i znoja, a cijelo vrijeme čula se glazba, heavy metal i žestoki rock.
‘Tamo nema vode, tamo je takva suhoća da sam osjetila kao da mi puca koža. Osjetila sam svježinu tek kad sam anđela uzela objeručke moleći ga da me nikako ne ispušta. To mjesto je prvi krug pakla poznatiji kao čistilište’, ističe Tatjana.
‘Tu su ljudi u zatvorenom prostoru punom plina koji jure s jedne strane na drugu. Vide raj ali ne mogu ući u njega. Vape za pomoć. Oni malaksali koji pokušavaju sjesti ne uspijevaju jer ih demoni progone. Dižu pogled prema nebu ali ne smiju izgovoriti ime Gospodnje. To su oni koji čekaju suđenje. Na sudu će se možda opravdati, a možda i ne. Propustili su svoju priliku za spasenje na Zemlji’, objašnjava Tatjana i priča dalje, za mnoge šokantne detalje života nakon smrti.
‘Tu se u plinovitom oblaku nalik akvariju nalaze duše abortirane djece koji jezivo vrište ali ne osjećaju bolove. Oni viču “Ne ubij me, hoću živjeti, voljet ću te majko”. Oni odlaze u raj jedino ako se njihovi roditelji na zemlji pokaju, a ako ne čekaju ih tamo kao svjedoci.
Kad su krenuli dublje prema paklu na putu je vidjela demone koji režu duše na sitne komade, a svaki i najmanji komad vrišti iz sve snage. Oni se kasnije spajaju i tako u krug. To su duše ljudi koji su za života razdvajali odnosno unosili razdor među ljude.
”I ravnodušni odlaze u pakao”
U jednom od krugova pakla, u kojem se stalno čuju jecaju, urlici i krici, ugledala je poznate oči. To je bila njezina baka s očeve strane. Iako je redovno išla u crkvu, voljela je ogovarati i proklinjati ljude.
‘Imala je užarenu štipaljku koja joj je vukla jezik. Vatra bi je preko jezika i dušnika spalila cijelu. Pretvorila bi se u prah i opet sve u krug.
Najviše su je pogodile sudbine ravnodušnih ljudi. Onih koji za života nisu činili zlo, ali ni dobro. Nije mislila da će i oni završiti u paklu. Vidjela je i demone koji vrhovnom đavlu, koji maskiran sjedi na tronu, donose ljudske duše. Ugledavši jednu takvu prepoznala je političara iz svoje zemlje. Upitala je anđela ”Pa otkud on tu? On je živ.”
‘Odgovorio mi je da je taj čovjek sklopio pakt sa sotonom i prodao mu svoju dušu. Nju će zauzeti demon koji će na Zemlji živjeti kroz tog čovjeka, ispričala je. Nakon što je vidjela sve što joj je Bog želio pokazati, anđeo ju je lagano gurnuo i ona se vratila u svoje tijelo.
