Apokalipsa, ili vrijeme Otkrivenja započela je uskrsnućem Isusa Krista. Nakon njegova vremena na zemlji započelo je posljednje vrijeme za čovječanstvo, posljednja epoha Božjeg plana za ljudski rod. Svaki put kad molimo: “Moli za nas sveta Bogorodice da postanemo dostoji Kristovih obećanja,” zazivamo vjeru o određena obećanja našeg Boga koja nam je ostavio da iz vjere u njih živimo radosno i plodonosno kao djeca Boga na putu do doma – vječnosti.
Ljudi nesvjesni identiteta djece Božje
Ako, iako kršteni, nismo postali svjesni da je Bog otac koji svako pojedino dijete zove imenom i vodi ga po ovom putu, ako nismo svjesni da je po Krvi Isusa Krista, po njegovih žrtvi, svaki blagoslov koji je On živio na Zemlji, uključujući uskrsnuće, pao i na nas, svakog pojedinog čovjeka te da nam je svojom žrtvom otvorio vrata raja i blagoslova, vrlo vjerojatno živjet ćemo ovaj život nesvrhovito i daleko od Božjeg plana za nas. Utapat ćemo se u bolima i patnjama ovog svijeta i nećemo zaživjeti blagoslove koji nam pripadaju po Isusu Kristu. Nažalost, veliki, ali baš veliki broj krštenih ljudi živi tako – apsolutno nesvjesno da su baštinici Kraljevstva i Sinovi i Kćeri Boga, stvoritelja svega stvorenog. Nisu svjesni svog identiteta već radije vjeruju ocu laži kojim je glavni cilj uništiti čovjeka i vjeru u Njegova obećanja za nas.
Ovaj je članak pokušaj da se istaknu glavna obećanja Gospodina našega Isusa Krista. Zašto je važno tako često razmišljati nad ovim obećanjima, svakodnevno se odmah s jutrom podsjećati tko smo i kamo idemo i što nam je obećano? Jer, ona čine sam temelj našeg vjerničkog života.
Bez obzira smatrate li ili ne da živimo na kraju jednog doba ili na kraju vremena, ipak, znakovi vremena najavljuju nadolazeću oluju. Ponor između dobra i zla svakim je danom sve izraženiji. Jednostavno je pitanje vremena kada će oluja izbiti. Poput mudrog graditelja koji je sagradio svoju kuću na stijeni, ključno je da naša kuća bude čvrsto postavljena prije nego što dođu kiše i oluje. Pripremimo se stoga unaprijed produbljujući vjeru u Kristova obećanja.
Uzdramt će svijet! Papa tražio da se objave poruke Djevice Apokalipse: ‘Svijet ide u još jedan rat…’
Deset Kristovih obećanja:
1. Vizija Boga, 2. Vječni život, 3. Uslišane molitve, 4. Bog je s nama, 5. Božje milosrđe, 6. Duh Sveti, 7. Nevezanost dobiva nagradu, 8. Naša su djela nagrađena, 9. Crkva će prevladati,10. On će ponovno doći u slavi
1. Vizija Boga.
Mnogi ljudi satima stoje u redu kako bi vidjeli koncert ili sjede na hladnim tribinama kako bi vidjeli nogometnu utakmicu. Oni plaćaju cijenu da bi to vidjeli, izdvajaju svoje vrijeme i novac. Ovi prizori su svakako uzbudljivi, ali prolaze poput ljetnih oblaka, daju kratko zadovoljstvo i nestaju. Nasuprot tome, ekstatična vizija Božjeg lica traje u vijeke vjekova. Ova vizija nadilazi svaku zamislivu ljepotu na zemlji i ispunjava svaku želju.
Pomisao da vide Boga privlačila je i plašila drevne Izraelce: “Nitko me ne smije vidjeti i ostati živ”, rekao je Bog Mojsiju (Izlazak 33:18). Primjer Manoaha, Samsonova oca, prenosi Izraelcima osjećaj strahopoštovanja, Nakon susreta s anđelom Gospodnjim, Manoah je rekao svojoj ženi: “Osuđeni smo na smrt! Vidjeli smo Boga !” (Suci 13:22)
Ipak, Bog sada otvara vrata dušama da upiju Njegovu radost u viziji licem u lice. To je najveći dar koji dolazi kroz zasluge Isusa Krista. Isus je svojom vlastitom Krvlju platio cijenu naše ‘ulaznice’. Ali, ovo čudesno obećanje dolazi uvjetovano čistoćom promatrača: “Blago onima čista srca, jer će Boga gledati.” (Mt 5,8)
Sveti Ivan proširuje ovo obećanje: “Bit ćemo mu slični jer ćemo ga vidjeti onakvog kakav jest. I svi koji imaju tu nadu u Njega čiste se, kao što je On čist.” (1 Iv 3,2-3) Čistoća je, dakle, preduvjet za gledanje, jer “ništa nečisto ne može ući u nebo”. (Otkrivenje 21,27)
Je li to razlog za obeshrabrenje? Uostalom, tko se osjeća dovoljno čistim da vidi Boga? Dobra vijest je da postoje velike gomile grešnika na nebu koji su postali besprijekorni kroz Jaganjčevu krv. Kroz osoban odnos s Ocem koji onda u nama budi milost i djelatna djela molitve, pokore i milostinje, postali su čisti poput svjetlosti i sada sretno gledaju Boga vječnosti.
2. Vječni život
Pretpostavimo da vam netko pokloni izvrsnu sobnu biljku. U vašoj je moći brinuti se o njoj ili je zanemariti. Na sličan način, dar vječnog života dolazi kroz vjeru, koju zauzvrat treba njegovati. Isus na mnoge i različite načine govori: Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje , ima život vječni. (Iv 6,47)
Još jednom nalazimo obećanje temeljeno na uvjetu, onom vjere: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da svi koji vjeruju u njega imaju život vječni.” (Iv 3,16)
Kako se njeguje vjera? Isus nam jasno kaže: “Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.” (Iv 6,54) Biljke trebaju hranu — duša treba hranu. Isus daje svoje Tijelo i Krv u Euharistiji da bi duša mogla rasti za život vječni. Dodatni načini uzgoja biljke vječnog života dolaze kroz molitvu, sakramente i meditaciju Svetoga pisma: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ćete biti moji učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi .” (Iv 8,31-31)
3. Uslišane molitve
Isus nam je na jasan način da ne može jasnije obećao uslišanje molitvi u više navrata. Rekao je: “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
(Mt 7,7-8). Isus govori i ovo: “Zaista, kažem vam: Ako tko rekne gori ovoj: Digni se i baci se u more! i ne posumnja u srcu svojemu, nego vjeruje, da će se ispuniti riječ njegova, bit će mu to.” ((Mk 11,23)
Isus opet govori: “Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, ištite što god hoćete i bit će vam.” (Iv 15,7)
U čemu je problem? Prvi problem je u tome što mase krštenih uopće ne mole i ne traže, opet nesvjesni svog identiteta tako molitve ne mogu ni biti uslišane.
Kao dječak, Robert Liardon doživio je iskustvo blisko smrti i bio u raju. Kao odrastao napisao je knjigu pod nazivom We Saw Heaven, i rekao je da je tamo vidio čak i zdrave organe za one koji su bolesni i opisao to “mjesto” blagoslova kao skladišta koja su bila gotovo puna jer tako malo ljudi iskorištava ono što sadrže. “Sve što trebate učiniti je ući i uzeti ono što vam je potrebno rukom vjere, jer to je tu!”
Drugi problem su ljudi koji možda i mole pogotovo kad je teško ali traže darove umjesto darovatelja. Opet nesvjesni odnosa Otac – sin/ kćer misle da je molitva magija, pa onda odustaju kad njihove molitve nisu na prvu uslišane. Nedostaje im žara za Bogom i upornosti. Isus kaže: “Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, ištite što god hoćete i bit će vam.” Ostati u Kristu znači ostati povezan s Njim (usp. Iv 15,1-8). Električna lampa se pali jer je uključena u utičnicu. Ako se netko odvoji od Boga neposluhom ili lijenošću, to nije Božja krivnja. Isus objašnjava kako ostati u Njemu: “Ako budete držali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi.” (Iv 15,2). Opet, Bog želi odnos, želi da smo u ovom životu neprestano s Njim i u tom odnosu i kroz taj odnos on će nam dati sve što nam je potrebno ili kako je Pisano, čak i sve što tražimo. To je njegovo obećanje!
4. Bog je uvijek s nama
Bezbrojni su sveci izdržali samoću u tamnicama poput pauka desetljećima. Drugi su odabrali povučeni život – pustinjaka. Što ih je spriječilo da polude ili se čak osjećaju sami? Jer je njihova duša bila utemeljena na čvrstoj stijeni Božjeg obećanja: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” (Mt 28,20)
Bog prebiva u svakoj duši, pa i u grešničkoj kako objašnjava sveti Ivan od Križa: “Bog podupire svaku dušu i suštinski prebiva u njoj, pa makar to bila i duša najvećeg grešnika na svijetu. Ovo jedinstvo između Boga i stvorenja uvijek postoji.” Međutim, postoji još intimnija prisutnost.
Nadnaravna Božja prisutnost u vjernicima dolazi kroz ljubav i milost. U tim dušama Bog prebiva kao u hramu (2 Kor 6,16), kao Zaručnik u svojoj supruzi i kao ljubavnik u svojoj voljenoj: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. (Iv 14,23)
5. Bog je milostiv
Božje milosrđe je poput sunca koje daje život, ali su mu potrebna otvorena vrata da bi djelovao. Kako objašnjava sveta Faustina: “Neka nitko ne sumnja u Božju dobrotu; makar nečiji grijesi bili tamni poput noći, Božje je milosrđe jače od naše bijede. Jedno je potrebno: da grješnik odškrine vrata svoga srce, bilo da je tako malo, da pusti zraku Božje milosrdne milosti, onda će Bog učiniti ostalo.” (Dnevnik 1507)
Vrata se otvaraju kroz povjerenje i pokajanje. Bog je uvijek spreman oprostiti, poput oca izgubljenog sina, ali od nas traži poniznost, povjerenje i ljubav.
Milosrđe je Božje nemoćno, takoreći, kad se susreće s tvrdoglavošću:
“Ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama vaš Otac nebeski; ali ako vi ne oprostite ljudima njihove prijestupke, ni vaš Otac neće oprostiti vašim prijestupima.” (Mt 6,14-15)
Još jednom, Božje obećanje je učinkovito pod uvjetom da duša surađuje i želi biti u odnosu Otac – sin/kćer.
6. Duh Sveti
Isus je bio strpljiv dok je podnosio malodušnost svojih apostola. Koliko su se često svađali tko je broj jedan među njima. Opet su se skrivali iza zatvorenih vrata kada su se suočili s prijetnjama vlasti. Činilo se da su njihovi umovi tako često bili tupi da shvate Isusove riječi.
Uvjeravao ih je da ih neće ostaviti kao siročad – On će biti s njima i obući ih silom s visine.
Ovo obećanje je na čudesan način ispunjeno na Pedesetnicu kada su njegovi apostoli postali potpuno novi ljudi. Shvatili su značenje Isusovih riječi; postali su neustrašivi propovjednici, čudotvorci pred ozbiljnim prijetnjama.
Isus proširuje ovo obećanje na sve koji su kršteni i vjeruju u Njega: “Tko je žedan neka dođe k meni i neka pije tko u mene vjeruje. Kao što je Sveto pismo reklo: ‘Iz srca vjernika poteći će rijeke voda živih.'” Ovo je rekao o Duhu kojega su trebali primiti vjernici u njega; jer još nije bilo Duha jer Isus još nije bio proslavljen.” (Iv 7,37-39)
Naposljetku, vjerničko tijelo kao hram ključni je element teologije svetog Pavla: “Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razori hram Božji, razorit će i njega Bog. Jer Božji hram je svet, a ti si taj hram.” (1Kor 3,16-17) Temelj ovoga hrama počiva na vjeri i obdržavanju zapovijedi: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I zamolit ću Oca i On će ti dati duha Tješitelja, da bude s tobom zauvijek.” (Iv 14,15-16). Veliki je problem danas što mnogi ljudi, opet nesvjesni identiteta i ovog obećanja ne žive i ne surađuju s Duhom Svetim iako su primili puninu darova i milosti.
7. Nevezanost dobiva nagradu
Netko bi se mogao zapitati: “Zašto Isus toliko inzistira na slobodi od zemaljskih veza?” Odgovor je jednostavan: duša inače ne može doletjeti do Božjeg srca. Suđeno nam je da budemo slobodne ptice.
Sveti Ivan od Križa to kaže ovim riječima: “Nema velike razlike je li ptica vezana tankim koncem ili užetom. Čak i ako je vezana koncem, ptica će biti vezana isto tako sigurno kao ako bi bila vezana konopcem; to jest, bit će joj onemogućeno letenje sve dok ne prekine nit.” ‘Prekidanje niti’ zahtijeva povjerenje u obećanje da budući blagoslovi nadmašuju sadašnje dobrobiti: “Zaista vam kažem, nema nikoga tko je ostavio kuću ili braću ili sestre ili majku ili oca ili djecu ili polja, radi mene i radi dobre vijesti, koji neće primiti stostruko” (Marko 10, 29-30)
Ostavljajući sve, dobivamo sve. Zemaljska blaga prolaze, a nebeska ostaju. Uzdaj se u Gospodina.
8. Naša su djela nagrađena
Sveto pismo na različite načine ukazuje na to da su nečija dobra ili loša djela nagrađena. Drugim riječima, nagrade ili kazne zaslužuju se prema našim djelima. „Svi se moramo pojaviti pred Kristovim sudom, da svatko primi dobro ili zlo, prema onome što je činio u tijelu.“ (2 Kor 5,10) “Evo, dolazim uskoro i donosim svoju plaću da svakome vratim po djelima.” (Otkrivenje 22,12)
Dakle, ako diskretno dajemo milostinju, postimo ili molimo, slijedi nagrada: “Otac tvoj koji vidi tajno, platit će ti.” (Mt 6,1-18) Štoviše, milosrđe ili okrutnost koju netko iskazuje prema bližnjemu ima Isusa kao primatelja: “Zaista, kažem vam, što učiniste jednome od ove moje najmanje braće, učiniste meni.” (Mt 25,40)
Stoga se naše najmanje dobro ne zaboravlja: “Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća. (Mt 10,42)
Nasuprot tome, zla djela, pa čak i neoprezne riječi bit će nagrađeni ako ne dođe do pokajanja: “A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. (Mt 5,22).
9. Crkva će nadvladati
Isus koristi dvije implicitne metafore da bi opisao Crkvu i obje uključuju apostola Petra, čije ime na aramejskom znači stijena: Kefa (Kefa na latinskom).
Prvo, Isus naznačuje da će njegova Crkva biti poput kuće, sagrađena na stijeni vjere svetoga Petra: “Kažem ti, ti si Petar (Kefa) i na toj stijeni (kefa) sagradit ću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati.” (Mt 16,18)
Drugo, Crkva je čamac, slikovito poznat kao “Petrova barka”. Nekoliko apostola bili su ribari po zanatu, uključujući sv. Petra. Isus im govori da će od sada biti “ribari ljudi”. Dakle, iako je Crkva božanskog podrijetla, ona ima ljudska bića kao posadu i putnike.
Jedan pogled na povijest Crkve otkriva ovu dinamiku snage i ranjivosti. S jedne strane, njezin ljudski element otkriva se u borbi protiv krivovjerja, carskog progona, podjela, skandala i rata. S druge strane, njezina božanska snaga vodi Crkvu preko uzburkanih valova vremena. Na kraju će Crkva sići s neba kao Kristova Zaručnica, nanovo obučena i savršena. (Otkrivenje 21,9-11)
Kraj svijeta po svetom Mateju: Dolazi moćno, dolazi iznenada, a dana nam je samo jedna naredba
10. On će ponovno doći u slavi
Židovski narod Isusova vremena očekivao je Mesiju čiji će dolazak slomiti snažnu ruku rimskog ugnjetavanja. Stoga, kada je Isus rođen u tami u Betlehemu, samo ga je mali dio Izraela prepoznao kao Izabranog. Kad je započeo svoju javnu službu, Isus se nije uklapao u mesijansku paradigmu političkog heroja.
Međutim, ako je njegov prvi dolazak bio obilježen poniženjem, Isus je nagovijestio da će njegov povratak biti veličanstven. “Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.” (Mt 26,64) Opet, “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi.” (Mt 25,31-32)
Umjesto malog dijela koji Ga je prepoznao pri njegovom rođenju, Njegov povratak će svi promatrati i bit će blistav: ” Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov.” (Luka 17:24)
Mudri Graditelj
Isus je bio seoski tesar do svoje tridesete godine. Sa svojim zemaljskim ocem Josipom gradio je i popravljao kuće. Iz iskustva zna koliko je važno graditi na kamenu, a ne na pijesku. Graditi svoju kuću na Isusovim obećanjima znači ne bojati se nadolazeće oluje:
“Svatko tko čuje ove moje riječi i vrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi svoju kuću na stijeni; kiša je pala, i poplave su zapuhale, vjetrovi su udarili na tu kuću, ali ona nije pala, jer je bila utemeljena na stijeni.” (Mt 7,24-25)
Učvrstimo svoje kamene temeljce čestim razmišljanjem o Kristovim obećanjima. To će nam osigurati miran prolaz kroz svaki pljusak, tuču ili zavijanje vjetra, to će nam osigurati mir i radost kao predokus raja na ovoj Zemlji.
U 13. stoljeću najavio totalni kolaps čovječanstva! Sveti Bonaventura o dolasku Antikrista na svijet
