Samostan Službenica Svete Euharistije u Akiti, Japan, postao je mjesto brojnih nadnaravnih događaja od 1973. do 1985. godine.
Zabilježene su vizije jarkog svjetla koje je izlazilo iz svetohraništa, zajedno s nekom vrstom dima u svetištu, pa čak i mnoštvom bića sličnih anđelima koja su okruživala oltar u bogoslužju, što je primijetio čak i mjesni biskup.
I kasnije, stotine ljudi svjedočilo je kako kip Blažene Djevice plače 101 put.
U tom je razdoblju gluha časna sestra Agnes Sasagawa primila vizije i poruke od svog anđela čuvara i Blažene Djevice, od kojih su neke sadržavale strašna upozorenja i pozive na molitvu i pokoru.
Dana 3. kolovoza 1973. Blažena Djevica Marija rekla joj je dok je molila u samostanskoj kapeli:
“Mnogi ljudi na ovom svijetu muče Gospodina… Nebeski Otac će nametnuti veliku kaznu cijelom čovječanstvu.”
I dodala je: “Spriječila sam dolazak nevolja nudeći mu patnje Sina na križu, Njegovu Predragocjenu Krv i ljubljene duše koje ga tješe formirajući kohortu duša žrtava. Molitva, pokora i hrabre žrtve mogu ublažiti Očev gnjev.”
I u svojoj posljednjoj poruci, 13. listopada 1973., na obljetnicu čuda Sunca u Fatimi, Gospa joj je dala vrlo snažnu poruku o Crkvi, rekla je:
“Đavolje djelo će se uvući i u Crkvu, na način da ćete vidjeti kardinale protiv kardinala, biskupe protiv drugih biskupa… Crkva će biti puna onih koji pristaju na kompromise.”
22. travnja 1984. biskup John Shojiro Ito proglasio je događaje u Akiti nadnaravnima, uključujući i čudo trajnog vraćanja sluha sestre Agnes, kako joj je Blažena Djevica Marija obećala 1982. godine.
A kardinal Joseph Ratzinger budući papa Benedikt XVI, izjavio je 1988. da su ukazanja u Akiti nastavak ukazanja u Fatimi iz 1917. godine.
U tim ukazanjima postojao je poziv na naknadu štete koji je malo poznat i koji je vezan uz Presveto Srce Isusovo.
Dana 5. srpnja 1973. anđeo je probudio sestru Agnes oko tri ujutro i rekao joj:
“Današnji svijet svojom nezahvalnošću i uvredama ranjava Presveto Srce našega Gospodina. Marijine rane mnogo su dublje i bolnije od tvojih. Idemo zajedno moliti u kapelicu.
A onda su anđeo, Djevica Marija i sestra Agnes zajedno molili,
“Presveto Srce Isusovo, istinski prisutno u svetoj Euharistiji, posvećujem svoje tijelo i svoju dušu da budu potpuno jedno s Tvojim Srcem, žrtvovanim u svakom trenutku na svim oltarima svijeta i dajući hvalu Ocu, moleći za dolazak Njegovog Kraljevstva.”
U ovoj molitvi vidimo dakle da je pobožnost Presvetom Srcu vrata za ublažavanje Božjeg gnjeva i izbjegavanje kazne za grijehe čovječanstva. Ovo je potvrđeno u posljednjem ukazanju, jer Gospa je rekla sestri Agnezi,: “Ljudi se moraju pokajati i poboljšati.
Jedino oružje koje će vam ostati bit će krunica i znak koji je ostavio Moj Sin”.
A kakav je to znak ostavio Isus? Pobožnost Njegovom Presvetom Srcu.
Ova pobožnost Presvetom Srcu ima kao veliki prethodnik ukazanja Svetoj Mariji Margariti de Alacoque, kojoj je Srce Isusovo prikazano kao na prijestolju, sa milosrdnim zrakama koje izbijaju posvuda, 2. srpnja 1674. godine.
Rana na srcu koju je zadobio na križu bila je jasno vidljiva, a okruživala ga je trnova kruna na vrhu s križem.
I rekao je da želi da taj prikaz bude javno izložen kako bi dirnuo neosjetljiva srca ljudi.
I stoljećima kasnije, Isus se 22. veljače 1931. godine ukazao svetoj Faustini Kowalskoj, s desnom rukom u znak blagoslova, a lijevom pokazujući svoje Srce iz kojeg su izlazile dvije zrake.
A on joj reče: “Moje je srce milosrđe, iz ovog mora milosrđa teku milosti svijetom”.
No, dodao je, “onaj tko odbija proći kroz vrata moga milosrđa mora proći kroz vrata moje pravde.”
Dakle, Srce Isusovo je milosrdno, čezne za ljubavlju ljudi, očekuje da se ljudi pokaju za svoje grijehe i poprave rane u Njegovom srcu.
A ako ne učine, milosrdno će srce primijeniti svoju pravdu, onako kako je upozorilo u Akiti.
