Valentina Papagna migrirala je u Sydney u Australiji 1955. iz Slovenije nakon što je proživjela teška vremena u svojim ranim godinama.
Godine 1988., dvije godine nakon iznenadne smrti svog supruga, Valentina je počela primati vizije i poruke od Gospodina našega Isusa i Marije, naše Blažene Majke. Od tog trenutka njezin se život, naravno, promijenio.
Valentina je ugledna rimokatolkinja, koja ima punu potporu svog duhovnog ravnatelja i župnika o. Valerijana Jenka OFM.
Sada baka, živi tihim i jednostavnim obiteljskim životom, nastojeći izbjeći publicitet za sebe, ali je primorana proglašavati poruke koje joj se daju za koje zna da nisu samo za nju.
Kako je sve počelo?
Reći ću vam kako je sve počelo. 1986. godine moj pokojni muž je preminuo. Sljedeće 2 godine jako sam tugovala, ali i molila tužna otajstva krunice. Otac Valerijan mi je uvijek bio utjeha. Uvijek je govorio “idi do podnožja križa i vidi kako je naša Blažena Majka trpjela za svoga Sina. Zato svoju patnju prepusti Njoj.
Uvijek sam molila samo žalosno otajstvo. Mama me bodrila iz moje zemlje Slovenije, ali sam ipak molila i plakala jer je za mene bio tako dubok šok kada je moj pokojni suprug iznenada tragično poginuo na cesti.
Odmah nakon Uskrsa 1988. godine ustala sam zapravo rano, jedva sam spavala jer sam još uvijek jako tugovala za svojim pokojnim mužem, ali sam se i molila. Moj sin je krenuo na posao, ja sam se malo trudila obavljati kućanske poslove ali onda sam vidjela kišu i sve što sam mislila, bilo je: koja je svrha sve to raditi kad opet pada kiša.
I tako sam se vratila u svoju spavaću sobu i otvoria zastore na prozoru i sjela na svoj krevet i izmolila svoje jutarnje molitve i Žalosna otajstva svete krunice. Trebala sam izgovoriti slavna otajstva jer je Isus uskrsnuo i bio je utorak nakon Uskrsa, ali ja sam utjehu pronalazila u žalosnim otajstvima.
Našla sam se kako gledam kroz prozor iz svog kreveta. Sjedila sam tamo i gledala kišu koja je lijevala, sivo nebo, vrlo depresivno. Odjednom sam primijetila da je osam i pet i pomislila sam u sebi, što radim, gubim vrijeme ovdje, trebala bih biti budna. Trebala sam se naći sa svojim prijateljem u Merrylandsu.
Sljedeće minute spustio sam noge na pod i dok sam još sjedila na krevetu čula sam vrlo, vrlo jak zvuk vjetra. Bio je to jako jak vjetar koji mi se približavao, stavila sam ruke na uši jer je bio tako glasan. Ipak, kad sam pogledala prema prozoru, nisam mogla vidjeti da se stablo miče, sve je stajalo. Vjetar je dolazio sve bliže i bliže i bliže.
Sljedeće minute, toliko mi se približio zvuk ovog vjetra, da me je bacio pala sam na bok. Nisam imala kontrolu, stavila sam desnu ruku na jastuk i gledala, a ovaj vjetar je još uvijek bio oko mene. Odjednom sam u kutu svoje spavaće sobe začula da se crijep s krova pomiče i rekla sam, “to je to”. Čula sam da neki ljudi puste neku vrstu plina na ljude i da dođu i opljačkaju krov na kući. Taj sam dan bila sama. Onda se krov počinje otvarati, vidim otvor svog stropa, u kutu moje spavaće sobe. Gledam, ali sam bila vrlo mirna. Nisam se mogla pomaknuti, mogla sam samo vidjeti i gledati, ali sam bila svjesna svega. Mogla sam vidjeti dugo užareno svjetlo koje dolazi iz daleka na nebu. Dolazio je vrlo brzo poput munje prema meni.
Sljedeće minute, Blažena Majka je ušla. Pojavila se točno odjevena poput Gospe Lurdske. Imala je bijelu haljinu, plavi plašt i veo. Još uvijek sam mogla vidjeti kako struji u zraku. “O moj Bože, rekla sam, Blažena Majko!” Mislila sam da je to mora da je greška, kako je Blažena Majka mogla doći k meni? Stajala je tik do mene, ima spojene ruke u molitvi i rekla je, “Hajde da se pomolimo”, mislila sam u sebi, ali upravo sam završila sve svoje molitve, mislila sam da sam učinla mnogo moleći krunicu i jutarnje molitve. Ponovno je ponovila “Pomolimo se”. Tako smo započeli s ‘Vjerujem’, zatim smo zajedno izgovorili ‘Oče naš’ i ‘Zdravo Marijo’, ali primijetila sam da ona nije rekla riječi ‘Zdravo Marijo’.
Na drugom ‘Zdravo Marijo’ Podignula se iznad mjesta gdje je stajala, Podignula se oko metar od poda, možda malo više blizu zida u mojoj spavaćoj sobi, prozor je bio s druge strane moje sobe dok je ustala gore.
Pomislila sam ‘O ne, Blažena Majka odlazi, postala sam jako tužna pri pomisli da će ona otići. Ali ona je ostala. Bila je uzdignuta u zrak, a iza Blažene Majke pojavila se prekrasna mrežasta zlatna zavjesa. Njezina lijeva ruka bila je ispružena nada mnom. Njezine oči nikad nisu skretale pogled s mene, još uvijek sa Svojom lijevom rukom ispruženom preko mene i desnom rukom ne okrećući se Navukla je zavjesu. Rekla sam ‘Ohhhh’, tu je bio naš Gospodin Isus Krist, i svi mali anđeli bebe bili su oko Njega držeći Njegov plašt.
Imao je bijelu prekrasnu odjeću, a plašt je bio crven. Nije se okrenuo izravno prema meni. Rekla sam: ‘O moj Bože, dragi Isuse.’
Zatim je naša Blažena Majka progovorila minutu kasnije, rekla je, ‘Pogledaj Moga Sina, On je Bog Živi. Zašto tuguješ? Zašto plačeš? Nije kraj svemu kad netko umre, to je početak novog života. Imaj nadu u Moga Sina, Moj Sin je Živi Bog.
Kad mi je to rekla tako s ljubavlju i smireno, naš se Gospodin okrenuo. Nasmiješio mi se i rekao, ‘slušaj Moju Majku što ti Ona govori.’
Govorila mi je i učila me da imam nadu u Isusa. Isus je ostao još koju minutu. Okrenuo se da se uvjeri da ga promatram, primijetila sam da ima prekrasnu valovitu kosu do ramena, lijepe crte lica, prekrasne strastvene oči…
Blažena Majka desnom rukom dodirnula je zavjese, i zatvorila. Tada je ta vizija završila. Nebo je ušlo u moju sobu i tada sam rekla: “O, lijepi Gospodin sada odlazi a želim ostati i zauvijek ostati u tom stanju milosti”.
Nikada nisam želila da on ode, ali on je to učinio. Tada sam pomislila: O ne, naš Gospodin je otišao, otići će i naša Blažena Majka.
Opet se spustila do mene gdje sam sjedila, ležeći nekako na pola puta. Uzela me za lijevu ruku i milovala me i gledala me u oči iviše ništa nije rekla. Smiješila mi se, a ja sam osjetila takav mir, tako lijep osjećaj ne mogu objasniti. Ruka joj je bila potpuno topla, kao i naša, živa. I pomislila sam u sebi, ‘i blažena je majka živa. Ona je potpuno ljudska, živa.
U svakom slučaju, kada je završila s milovanjem moje ruke, otišla je. Prošla je kroz otvor na stropu kuće i dokle je moje oko sezalo. Promatrala sam je i promatrala. Njezin plašt i sve lebdjeli su u zraku. Pogodi što?
Te minute, ne samo da je otišla nego je ponijela i kišu, sve je odmah nestalo s njom. Prekrasno sunce i plavo nebo pojavilo se u trenutku kada je naša Blažena Majka uzašla na nebo. Prestala sam plakati, sišla sam do mjesta gdje je stajala, pored mog noćnog ormarića. Napraviča sam znak križa svojim ustima gdje je ona stajala i toliko sam hvalila Gospodina, Zahvalila sam Njemu i Blaženoj Majci.
Sljedeće minute primijetila sam kako je priroda lijepa. Nikad nisam primijetila da su ptice, lišće, drveće sve Božja kreacija. Kako sam bila glupa, nikad nisam rekla Bogu hvala za sve Njegovo stvorenje. Nikada mu nisam zahvalila za svu hranu koju primamo, nikada mu nisam zahvalila za kruh, za život, ništa. Te minute sve mi je došlo. Morala sam Mu samo zahvalljivati.
Nekada sam imala bolove na lijevom uhu sve do srca, bila je to stalna bol od tugovanja, ali dok me je Blažena Majka milovala po ruci ta me bol potpuno napustila, izliječila me.
Kleknula sam tamo i plakala sam i rekla: “Filmske zvijezde misle da su važne, ljudi misle da su važni ovdje na zemlji, kraljevi, kraljice, oni su ništa. Posjetili su me naš nebeski Kralj i Kraljica. Otišla sam u kuhinju i stala tamo i rekla: „Kome da kažem? Ovo prekrasno iskustvo, sve što mi se dogodilo. O moj Bože”, rekla sam.
Pozvala sam sina na posao i htjela sam mu reći, htjela sam reći mami u Sloveniji, ali sad su spavali, bilo je prerano da je zovem. Moja sestra nije bila kod kuće u susjedstvu. Nazvala sam sina na poslu i šef se javio na telefon i zamolila sam da razgovaram sa svojim sinom Frankom, a u odgovoru mi je rečeno da je upravo izašao po nešto za posao. Pitao je želim li ostaviti poruku i skoro sam mu rekla da sam jutros vidjela Blaženu Majku, ali onda sam pomislila da će oni misliti da sam bolesna.
Tako da nisam ništa rekka. Otišao sam u Merrylands da vidim svoju prijateljicu Mariju. Dok smo se srele, pitala me što mi se dogodilo, “tako si sretna danas”, rekla je. Obično sam uvijek bila tužna. Rekla sam Maria, Ï nikad neću oprati ruku. Dotakni me, pogodi što, Blažena Majka mi se jutros ukazala u mojoj sobi.
Prijateljici Mariji sam ispričala sve o svom iskustvu tog jutra i dodala da nikad neću oprati pidžamu. Marija je rekla, “jako smo se molili za tebe.”
Rekla sam svom sam ocu Valerijanu, rekla sam mnogima, neki su vjerovali, neki nisu. Razgovarala sam s majkom preko telefona i ona mi je rekla da bih možda trebala otići liječniku. Pokušala sam ispričati cijelom svijetu što mi se dogodilo. Život mi se u tom trenutku potpuno promijenio. Bila sam religiozana, ali ne tako duboko. Blažena Majka je zaista došla, ali tek malo nakon toga je naša Blažena Majka dolazila češće.
Znala je sve što mi prijatelji govore i da se mole za mene i rekla je, tako je lijepo što se tvoji prijatelji mole za tebe, ali nismo zbog toga došli k tebi. Bila si izabrana prije stvaranja, Moj Sin vas je izabrao, Bog Otac vas je odabrao, On je imao planove za vas i mene je Moj Sin poslao k vama da vas utješim, da vam ponovo dam nadu u vašem životu.
Rekla mi je da moram svima pričati o Isusu Živom i ne šutjeti. Ovo je velika milost koju ste primili i sada je vrijeme da vam se otkrije. Od tada sam primala poruke. Zapravo nisam to željela, primati poruke ali Blažena Majka je rekla: Ne, mi želimo da budeš naše oruđe, naš prorok, moraš govoriti ljudima da se mole. Svijet je jako loš i grešan. Ljudi se moraju obratiti i promijeniti, inače je velika kazna nad vama djeco moja.
Tada sam počela primati pouke od našeg Gospodina i naše Blažene Majke i to se nastavilo i dalje, i dalje. Mnogo puta bih zapisala riječi i stavila ih u svoju ladicu. Naš Gospodin bi mi došao i rekao: „Znaš riječi koje ti govorimo, ti ih držiš u ladici, to nije dobro. Moraš ih širiti okolo. Ali ja sam odgovorila: “Gospode, narod mi se smije i ruga mi se’. A On je rekao: Neka te ismijava, budi jaka, rekao je, jer oni se samo rugaju, i sami sebe osuđuju.
Mnogo je patnje, ali nikad nisam odustala. Postajala sam sve jača i jača. Koliko god plakanja, patnje ili zlostavljanja drugih bilo i uvijek mi je dolazila utjeha s neba.
