“Dok sam imenovan biskupom u zemlji koja se bori za prevladavanje posljedica rata, genocida i progonstva, na pamet su mi došle Isusove riječi iz Evanđelja po Ivanu: Došao sam da imaju života u izobilju.” Svećenici i redovnici koji su mogli slušati kardinala Antoinea Kambandu tijekom nedavnog govora u franjevačkom samostanu u Hallu u Tirolu osjetili su kako je duboko nadbiskup Kigalija u Ruandi u ukorijenjen u sveto Pismo. Nakon užasnog genocida, kakav su ljudi u Ruandi morali doživjeti 1994., pomirenje može uspjeti samo strpljivim slušanjem i poniznošću. Ali samo bi gledanje na Isusa Krista na križu odvelo žrtve i počinitelje ovog sukoba na iscjeljujući put suosjećanja, na kraju kojeg bi Bog udijelio oprost.
Duboka mudrost kardinala Kambande impresionira. Izravno, on govori o svom prijateljstvu s Kristom. Kako kaže on osjeća moć za vrijeme svete mise koju kao svećenik može držati u svojim rukama. Napominje da je Euharistija u njegovim rukama izvor goleme radosti i snage istovremeno.
Čitao je Bibliju poput pisma ljubaznih roditelja, koje dijete u daljini, uz sveopću bol čežnje za domom, vadio je neprestano ispod jastuka i iznova iupijao riječ po riječ. “Biblija mora postati naše najdragocjenije blago u životu” rekao je između ostalog.
Kad ga je papa Franjo imenovao kardinalom u RUandi usred krize pandemije Covida 19, na pamet su mi došle Isusove riječi upućene Petru. “Molio sam se za tebe, Šimune, da tvoja vjera ne iznevjeri. A kad se pokaješ, ojačaj svoju braću.”
Kardinal Kambanda je zapravo uspio ojačati svoju subraću na ovom predavanju u Tirolu. Na pitanje kako s afričkog stajališta ocjenjuje sinodalni proces koji je trenutno u tijeku, kardinal je odgovorio značajnom metaforom: To je kao da se vozite autocestom. Crkva sa sv. Svetim pismo i njihovom doktrinom vjere važne su smjernice. Ignorirati ih je opasno. To se događa kada ljudi više ne vjeruju u istinitost Isusovih riječi, već u druge ideologije.
Kako bi se to izbjeglo, sva vijećanja i odluke u njegovoj biskupiji uvijek, kako kaže uključuju molitvu Duhu Svetom. Bez molitve i bez volje da zajedno slušamo Riječ Božju i nauk Crkve, sinodalni proces bio bi besplodan. Crkvena rasprava bez Boga i njegove vječne riječi u konačnici je slijepa ulica. Vjeruje da je seti Duha prati i ispunjava Sinodu. Sinoda se uvijek bavila produbljivanjem prijateljstva s Isusom, kaže.
