Za većinu promatrača ne može biti toliko iznenađenje da je Vatikan u novom dokumentu o poučavanju oštro kritizirao takozvane operacije promjene spola. “Katolička crkva se protivi rodnoj ideologiji”, stoji pisano u Dignitis Infiniti a piše Niall Gooch za UnHerd
A ipak će biti ljudi kojima će dokument biti razočaranje. U svijesti javnosti Papu Franju obično se smatra reformatorom, protivnikom pretjerano formalne liturgije i oštrim kritičarem modernog kapitalizma. Promijenio je tekst Katekizma kako bi u potpunosti osudio smrtnu kaznu, pokušao je ublažiti crkvenu retoriku o seksualnosti i pokušava vladu Crkve učiniti demokratičnijom kroz “sinodalnost” .
To je povećalo očekivanja da je on “liberal” koji će formalno izmijeniti dugotrajne i beskrajno kritizirane doktrine Crkve o spolnosti, braku, svetosti života i ljudskom tijelu. Ali takva očekivanja proizlaze iz brkanja teologije i politike. Franjo je uglavnom na političkoj ljevici, u ekonomskom smislu. Njegova iskustva iz Latinske Amerike u drugoj polovici prošlog stoljeća učinila su ga neprijateljskim prema svemu što nalikuje autoritarnom nacionalizmu, a duboko ga ne voli i sumnja u anglo-američku tradiciju slobodnog tržišta. On je antiimperijalist.
Ali on je također teološki konzervativni katolik, sa svime što to podrazumijeva. Prije desetak godina javno je prijetio mafijašima paklenom vatrom, a u svojim propovijedima i javnim promišljanjima često spominje đavla. On je nedvosmisleno i oštro osudio pobačaj, osobito uspoređujući liječnike koji provode taj postupak s plaćenim ubojicama. Čak je i njegov prijedlog o kojemu se mnogo raspravljalo da bi nekim katolicima koji su se ponovno vjenčali nakon razvoda trebalo dopustiti primanje pričesti izrečen u kontekstu ponovnog potvrđivanja temeljnog učenja o braku i sakramentima.
Isključuje pobačaj, eutanaziju i operaciju promjene spola
Ova kombinacija društvenog konzervativizma s ljevičarskim pogledom na ekonomiju, kazneno pravosuđe i međunarodne odnose nije nimalo neobična među kršćanima, a ni na koji način nedosljedna.
Često se nalazi među vjerničkim katolicima, uključujući mnoge koje osobno poznajem. Razmišljanje Crkve o politici i društvenim odnosima utemeljeno je na konceptima kao što su grešnost svih ljudi i neizbježna pogrešivost ljudskih institucija, dostojanstvo pojedinca, važnost milosrđa i značaj stvorenog tijela.
Način na koji se te kategorije primjenjuju na suvremena pitanja ne raščlanjuje se uredno na konvencionalne linije lijevo-desno. Na primjer, ideja o Bogom danom dostojanstvu isključuje pobačaj, eutanaziju i operaciju promjene spola, ali također pruža intelektualnu i moralnu osnovu za katoličke reformatore kaznenog sustava, za banke hrane koje vode gotovo sve župe u zemlji, i za organizacije kao što su kao Pax Christi koji rade za mir i pomirenje. Kršćanska poruka izaziva i nadilazi svaku političku ideologiju.
