Bila je noć s 24. na 25. ožujka 1178. U to vrijeme u katedrali u Tortosi, kao i u gotovo cijeloj Španjolskoj, pjevala se jutarnja ponoćka. Još nije bilo vrijeme za odlazak, a kreposni svećenik je potaknut nadmoćnim porivom otišao u Katedralu, našavši vrata otvorena, a kad je čuo da se Te-Deum (Za tebe Boga…) već pjeva, rastužio se jer je mislio da je zakasnio.
No, ubrzo se iznenadio kad je u crkvi ugledao neobičan sjaj i veliku Gospu punu veličanstva, koja je, praćena procesijom anđela sa svijećama u rukama, išla prema glavnom oltaru.
Poslušavši nagovještaj koji mu je dala, svećenik je pristupio i čuo ove riječi iz njezinih usta:
“Ja sam Majka Božja, kojoj ti služiš; a ovi koje vidiš kraj mene su apostoli sveti Petar i sveti Pavao. I jer je ova crkva sagrađena u čast mome Sinu i meni, a vi iz Tortose vodite veliku brigu da me poštujete i služite mi, kao dokaz ljubavi koju imam prema vama, dajem vam ovu vrpcu kojom sam opasana, napravljenu mojim rukama, i ostavljam je na ovom oltaru.”
Budući da joj je svećenik rekao da mu se možda neće vjerovati kada govori o onome što vidi, Djevica je istaknula da je tome svjedočio i stariji redovnik koji je molio u koru i obojica mogu posvjedočiti. Rekavši to, Djevica je nestala.
Predstavnik općine i svećenstvo tada su došli pjevati jutarnju večernju, a svećenik i stariji redovnik zadivljeni, objasnili su svima prisutnima što su upravo vidjeli i doživjeli. Svi su otišli do oltara, gdje su pronašli vrpcu koju su uzeli s najvećim poštovanjem, dajući izvještaj o ovom događaju biskupu.“
Godine 1617. u katedrali u Tortosi na vrlo svečan način osnovano je bratstvo svete vrpce, koje je odobrio i potvrdio vrhovni papa Pavao V. dajući mu mnoge oproste.
Kraljevi Španjolske bili su počašćeni su što pripadaju ovom Bratstvu. Od Felipea V, koji je bio prvi, svi su se prijavili za ulazak u bratstvo. Ovaj je čin potvrđen velikom svečanošću u prezbiteriju katedrale u Tortosi, uz nazočnost svih vlasti.
Sveta vrpca slala se u Madrid u svim trudnoćama Kraljica. Godine 1629. prvi put je poslana na dvor. Uobičajeno je da kralj to zatraži od predstavnika gradskog vijeća, koji naručuje kanonika u pratnji još jednog svećenika, koji vrši isporuku u katedrali u prisutnosti biskupa i župnika, Gradskog vijeća, klera i Kraljevskog bratstva.
Naručeni kanonik, primivši VRPCU u dragocjenom kovčežiću, priseže da je neće oštetiti i da će je vratiti na isti način na koji je isporučena.
U Madridu je Kraljevi časte nakon čega je glavni kapelan Kraljevske palače, stavlja u privatni oratorij Njihovih Veličanstava. A kada se sveta vrpca vratila iz Madrida, u Tortosi je primljena s velikom svečanošću, praćena je u procesiji do katedrale.
Sveta vrpca je danas podijeljena na dva dijela; jedan je u velikom relikvijaru koji se čuva na oltaru u katedrali u Tartosi; a druga, za koju se vjeruje da je podijeljena da se nosi bolesnicima, nalazi se u manjem relikvijaru u glavnoj sakristijskoj kapeli.
Cijela relikvija zajedno je dugačka oko dvanaest dlanova, a široka nešto više od dlana.
Njena tkanina je poput niti ili mreže bez ikakvih čvorova. Što se tiče materije kojom je sastavljena, nikada se nije moglo utvrditi njezin identitet.
Posljednji put je ispitana 1853. godine, kada je kraljica Elizabeta II dala poboljšati veliki relikvijar. Kako je sveta vrpca morala biti izvađena, stavljena je na srebrni pladanj, gdje su je stručnjaci pregledali. Rezultati su nejednaki; jedni su smatrali da je napravljena od konca, drugi da je napravljen od svile ili pita, a treći da je napravljena od pamuka, tako da se ništa nije moglo sa sigurnošću potvrditi.”
Sveta vrpca do danas je smatrana čudesnom zbog brojnih iscjeljenja i ozdravljenja koja se događaju po moitvi i pomazanju bolesnih s njom.
