Svjedočanstvo Danijela Čovića koji je svjedočio na nedavnom seminaru Vatra u Domu molitve u Slavonskom Brodu je izuzetno. U 12 dana poslušalo ga je preko 74 tisuće ljudi.
Danijel svjedoči kako je s 14 godina napustio Crkvu i živio doslovno od ulice i za ulicu i sve ono što ulica nudi: blud, alkohol, droga, svakodnevno.
Producirao je rap glazbu imao svoj studio i bio dosta uspješan u tome ali kaže kad god se vratio s nekog partija osjećao je tamu, osjećaj manje vrijednosti, strahove, traume ,a što je onda kamuflirao gore navedenim grijesima i kako sam kaže; životom pakla.
Trajalo je to do njegove 28. godine kad je, kako kaže doživio vrhunac slave. Preselio se u Amsterdam i tamo počeo živjeti i raditi. Svjedoči da su po cijele dane pušili travu i uživali druge narkotike, a on okružen sve narkomanima jednog dana iz ničega ode u svoju sobu i pomisli: “Koje ja molitve znam? I sjetim se: Oče naš i Zdravo Marijo i Slava ocu i ja pođem to moliti i samo gledam oče me tko vidjet od ovih mojih narkomana. Ja molim i molim i razmišljam zašto ja to radim ? Što je meni? Baš neka luda droga da se pođeš moliti od nje…?
I sutradan mene otac zove i kaže Danijele, dogodilo se nešto strašno ne znam kako ćeš to prihvatiti, mama se razboljela, pukla je aneurizma u glavi i nema šanse da preživi, izljev krvi u mozgu na dva mjesta, mozak je pun krvi, pala je u komu i to se rijetko preživljava.
Ja onako razmišljam nisam bio ni u strahu ni u šoku nego u tim i tako sam opet to počeo moliti ali i pričati s Bogom.
Onda sam mu rekao: Bože ako tebe ima ne možeš mi je sad uzeti.
I ja opet molim, molim i zove tata dan sutra i kaže: evo dali su joj danas do 12 sati, stanje se pogoršalo, nema šanse.
Ja reko dobro čut ćemo se oko 12, i ja opet ja Oče naš, Zdravo Marijo i Slava ocu…
I meni je jednostavno došlo: Ako Boga ima, ona će ostati živa, ako ga nema onda ga nema i to je sve normalno što ja i vjerujem. Ali opet je postojalo u meni to sjeme jer sam iz vjerničke obitelji.
Tata zove oko 12 i sad da vidimo i kaže tata: Liječnici su rekli još do šest navečer i kaže to je to onda, isključit će je i doda da je već bio u mrtvačnici izabrati lijes križ, grobno mjesto te da je obavijestio rodbinu…
A ja u sebi osjećam neku vjeru i kažem mu: nemoj to raditi tata, čekaj nije gotovo. Ja opet krenuo moliti i kažem Bogu: Ako preživi ja vjerujem u tebe. Zovem ja tatu oko šest, kaže tata da je stanje isto i da su produžili vrijeme sutra do podne i ja mu tad kažem: “Tata ona ostaje živa to je sigurno i ozdravit će.”
Tata mi kaže: Ne budi lud. Bog kao da me izazvao i ja sam tad počeo molit jako, sad već i svojim riječima i moja majka je ostala živa još 11 godina. Bog mi se objavio i šta sad? Moram za njim.
Poslušajte svjedočanstvo Danijela stvarno je silno što Bog čini u ljudskim životima:
