U mjestu Krasnik u Poljskoj navodno je proplakao kip Isusa i plakao puna tri dana. Video materijali s uplakanim kipom kruže društvenim mrežama, a u komentarima je vidljivo gdje se fenomen navodno dogodio prije desetak dana.
Kao i kod svih fenomena s uplakanim kipovima, Crkva ne daje previše važnosti jer važnije od svega je, ne plakati nad kipovima, nego nas ove suze, bile one tu ili ne, trebaju voditi prema spoznaji da Isus, ne samo da plače, nego i umire svaki dan pod prilikom lomljenja kruha, a što je znak nad znakovima, čudo nad čudima koji se događa svaki dan i koji propuštamo vidjeti ne vjerujući da je Isus živi Bog u svakoj euahristijskoj prilici.
Da, Isus plače, a kao takav uplakan objavio se i Padre Piju:
“Moj dragi oče, u petak ujutro bio sam još u krevetu kad mi se ukazao Isus. Bio je duboko žalostan i iznakažen.
Pokazao mi je veliku skupinu svjetovnih i redovničkih svećenika, među njima različite crkvene dostojanstvenike. Neki od njih bili su upravo pri slavljenju Sv. mise, drugi su baš oblačili svetu odjeću, drugi su je opet skidali.
Isusov pogled u strahovima priredio mi je puno trpljenja. Ipak, Njegov se pogled vrati od tih svećenika, istodobno užasnut i kao da je umoran od gledanja u njih. Dok je podizao na mene svoj pogled, primjetio sam na svoje veliko užasavanje dvije suze što se kotrljaše niz Njegove obraze. On se udalji od te svećeničke skupine s izrazom dubokog gađenja na licu, pri čemu je kriknuo: Ti krvnici!
I meni okrenut reče: Moj sine, nemoj vjerovati da je moj smrtni strah trajao samo tri sata. Ne! Na osnovu mojih dobročinstava najčešće izabranim dušama trpjet ću ga do konca svijeta.
Nezahvalnost i pospanost mojih slugu dopuštaju smrtnom strahu još me više opterećivati. Ah, kako loše odgovaraju na moju ljubav! Najviše me žalosti da oni svojoj ravnodušnosti dodaju još i prezir i nevjeru. Koliko naše nesretne subraće odgovara na Isusovu ljubav tako da upada u prokletu sektu masona! Kako sam bio često pri tomu munjom ih dotući, da nisam tada bio zaustavljen anđelima i dušama zaljubljenim u mene…
Ostave me samog u noći, samog preko dana u crkvama; više se ne brinu za Oltarski Sakrament. Zaboravlja se moje Srce. Moja kuća postala je za mnoge kao kazalište za razgovor.
Ja vidim moj sine, mnoge što…(ovdje je zanijemio, jecaji mu stegnuše grlo i potajno plakaše) što me licemjernim pretvaranjem izdaju RAZBOJNIČKIM pričestima, tako da GAZE prosvjetljenja i ojačanja što ih im trajno dajem.
Papa Franjo zašto Isus plače?
U jednoj propovijedi 2016. godine i papa Franjo je odgovorio na ovo potresno pitanje nad kojim možemo razmatrati u ovom velikom tjednu.
Komentirajući evanđelje koje veli da Isus plače nad Jeruzalemom, Papa je pojasnio zašto je plakao. Isus plače jer se sjeća povijesti „svojega naroda“. S jedne strane je „neizmjerna“ Božja ljubav, a s druge je „nevjeran, preljubnički, idolatrijski odgovor sebičnoga naroda“. Može izgledati da je psovka „luda ljubav Boga prema svojem narodu“, ali nije , veli Papa ističući kako se Isus sjeća proroka, kao što je Hošea i Jeremija, koji opisuju Božju ljubav prema Izraelu. U današnjem evanđelju Isus se žali: „zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja“ – kazao je Papa dodajući:
Upravo to žalosti Isusa Krista, ta povijest nevjernosti, povijest ne prepoznavanja Božje miline, Božje ljubavi, zaljubljenoga Boga koji te traži, jer si i ti nesretan. Isus je u tom trenutku vidio što ga čeka kao Sina. I plakao je… ‘Jer narod nije prepoznao vrijeme kada je pohođen’. Ova se drama nije odvijala samo u povijesti i okončala s Isusom. Ona se odvija svaki dan. To je i moja drama,” rekao je sveti Otac.
