“Jane” je bila opsjednuta mislima srama. Te su misli cijeli njezin život prikazivale kao život tužan neuspjeha. Osjećala se kao da je bolesna i odvratna. Nije mogla zamisliti da je Bog ili bilo tko drugi voli ili čak želi pogledati u nju.
Jane je pogođena teškom demonskom opsjednutošću. To je više od jednostavnog negativnog govora o sebi koji mnogi od nas imaju. Njena je izuzetno jaka i svakodnevno je muči. Udara joj u mozak naizgled bez prestanka. Ponekad joj sram obuzme misli i emocionalno je paralizira.
Prava poniznost je ukorijenjena u istini. Da, svi smo grešnici. Svi smo mi krivi i doprinijeli smo Isusovom raspeću. Ali to nije isto što i sram. Sram napada naš osjećaj samopoštovanja i vlastite vrijednosti. Natjerani smo da mislimo da smo bezvrijedni. Neki mistici kažu da demoni u paklu muče proklete takvim mislima srama. Demoni ih tuku optužbama da su bezvrijedni i da Boga nije briga.
Unatoč našoj krivnji i našem grijehu, nismo bezvrijedni. Naprotiv, stvoreni smo na Božju sliku i stoga smo od neprocjenjive vrijednosti. Beskrajno smo voljeni i grijesi su nam oprošteni. Njime smo spašeni. Misli srama i samoponižavanja ne dolaze od Boga.
S onima koji su izudarani demonskim opsjednutostima stidom, redovito prolazim kroz opetovana odricanja od “demona srama”. Vodim ih govoreći: “Odričem se demona srama. Odbacujem ih; korim ih; odričem ih se. U Isusovo ime, ja ih izbacujem. U njegovo sveto ime, ja ih izgonim!”
Također je dobro da dodaju: “Božje sam dijete i stvoren sam lijep na Božju sliku. Beskrajno me voli Otac.”
Tada ću reći: “Neka naš Bog pun ljubavi sklopi svoje ruke oko vas. Neka znaš da si beskrajno voljen. Znajte da vas ljubav želi nastati od prvog trenutka vašeg začeća. Pozvani ste i određeni ste za Kraljevstvo.”
Ovo je moja molitva za sve vas:
Neka i vi znate da ste s ljubavlju stvoreni od prvog trenutka vašeg začeća.
Neka Otac obavi svoje ruke pune ljubavi oko vas.
Neka osjetite njegovu toplinu, njegovu ljubav i njegov mir.
U ime Isusovo ozdravi.
U ime Isusovo, budi u miru.
