‘Suočit ćemo se s duhom ponosa. To je najopasnija zvijer, strašnija od svih drugih o kojima sam dosad govorio. Baca se uglavnom na ‘savršene’ i pokušava ugristi i proždrijeti osobito one koji su gotovo u potpunosti razvili sve vrline,’ započinje sv. Ivan Kasijan jedan od najvećih autoriteta u zapadnom monaštvu.
Postoje dvije vrste ponosa. Prvi je onaj koji, kao što sam spomenuo, napada najuglednije i visoko duhovne redovnike, dok drugi pogađa početnike i manje duhovne. I premda je svaka od ove dvije vrste kobne oholosti neprijateljska prema Bogu kao i prema ljudima, prva se prvenstveno odnosi na odnos s Bogom, a druga se posebno očituje u međuljudskim odnosima.
Nema drugog poroka koji čovjeka lišava svih vrlina i posve ga prazni od čestitosti i svetosti, kao što to čini opaka oholost. Kao nekakva smrtonosna bolest koja obuhvaća cijelo tijelo, koja ne slabi jedan njegov dio, nego ga u cjelini uništava i ubija, ona uzrokuje da oni koji su već razvili svoje vrline do najvišeg stupnja trpe najstrašniji poraz i propasti.
Jer svaki porok ima svoje granice, i iako slabi snagu raznih vrlina, okreće se protiv jedne posebno, a prije svega suzbija njen otpor i pokušava ga nadvladati.
Oholost uništava druge vrline
Da ovo što sam rekao bude jasnije, dopustite mi da navedem nekoliko primjera: proždrljivost, ili nezasitan želudac, ili neobuzdani apetit, dokida apstinenciju, požuda kalja čednost, a strpljivost se uništava gnjevom.
Često, dakle, onaj tko je opsjednut jednom manom ne izgubi sve svoje vrline, ali kad izgubi samo onu preuzetu suprotnom i suprotstavljenom manom, on može barem djelomično zadržati ostale.
U međuvremenu, kada se nesretna duša ispuni ponosom, ona potpuno razruši cijeli grad vrlina, poput nekog najokrutnijeg osvajača nakon što osvoji gornji dvorac, sravnivši sa zemljom nekadašnje visoke zidove svetosti – što znači uronjenost u poroke – i ne ostavivši ništa sjena slobode podređenom srcu.
I što je bogatija duša koju preuzme, to će joj teži jaram ropstva nametnuti i nemilosrdnije će joj otimati sva dobra koja su za nju vrline.”
