Posvećena Presvetoj Mariji Assunti, katedrala u Traniju, u Italiji, čuva dragocjeno euharistijsko čudo: takozvanu “prženu hostiju” .
Židovska žena
Jedna Židovka, koja je oko tisućite godine živjela u blizini crkve San Basilio, zahvaljujući suučesništvu jednog kršćanina, uspjela se jednog dana pomiješati s vjernicima za vrijeme mise. Dobro odigravši ulogu vjernice, pristupila je pričesti, ali s lošom namjerom.
Skrnavljenje
Nakon što je od svećenika primila posvećenu hostiju, vratila se na svoje mjesto. Umjesto da je konzumira, zamotala ga je u rupčić, a da to nitko nije primijetio. Nakon mise se vratila kući.
Namjera je bila ismijavanje i ruganje vjeri kršćana u Euharistiju, svetogrdnim činom. Došavši kući, nastavila je s provedbom svog plana. Naložila je vatru, stavila posudu s uljem i kad je ulje počelo cvrčati, ubacila je svetu hostiju. I u tom se trenutku u Traniju se dogodilo euharistijsko čudo.
U dodiru s kipućim uljem dogodilo se nešto izvanredno.
Čestica se nekim čudom pretvorila u krvavo meso, a krvarenje nije odmah prestalo. Krv je potekla iz tave i preplavila cijelu kuću, sve dok se nije izlila na ulicu, kako je fra Bartolomeo Campi napisao u svojoj knjizi pod naslovom “L’innamorato di Gesù Cristo” 1625. godine.
Žena je tada počela osjećati strah. Isprva je pokušao sakriti svoj postupak. Ali tada, shvativši nemogućnost da se riješi Presvetog Tijela, svladana grižnjom savjesti, počela je plakati i vrištati .
Krici i prizor krvi uzbunili su susjede. Vijest o grozoti odmah se proširila gradom, toliko da je stigla i do biskupa, koji je požurio provjeriti što se dogodilo.
U znak pokore za teški prijestup, biskup je naredio bosonogu procesiju: uzeo je hostiju i u procesiji je odnio u katedralu, gdje je bila izložena na klanjanje gdje je i potvrđena vjerodostojnost ovog euharistijskog čuda.
Crkva priznaje do sad čak 140 euharistijskuh čuda, a većina ih se dogodila uslijed svetogrdnih činova što je velika poruka za sve nas. Nadoknadimo Isusu uvrede koje mu se nanose diljem svijeta i danas.
Možemo moliti ovu molitvu
O presveto Euharistijsko Srce moga Isusa, koje pod prilikom posvećena Kruha gorućom ljubavlju za mnom uzdišeš, duboko Ti se klanjam! Od vijeka si me za sebe odabralo s nakanom da za Tebe živim, Tebe nadasve ljubim, a za nagradu mi obećalo samoga sebe u vječnom blaženstvu! Nesretna li mene! Na Tvoje nakane, na Tvoja obećanja nisam se nimalo osvrtao, nisam ih cijenio, pa sam rastreseno, lakoumno živio po svojoj opakoj volji, a ne po Tvojim zapovijedima. U nevolji, u žalosti, u progonstvu na Tebe sam, Isuse moj, zaboravljao, pomoć izvan tebe tražio!
Euharistijsko Srce Spasitelja moga, radosti i veselje moje prve sv. Pričesti i sretnih godina provedenih u nevinosti u Tvom slatkom prijateljstvu, nakon što sam okusio otrovne slasti varava svijeta i upoznao im prolaznost i ništavilo, evo, po Tvojoj milosti, vraćam se u Tvoje očinsko krilo, izvan kojega nema mira ni života. Gorkim suzama oplakujem svoje neurednosti, a djelima ljubavi naknadit ću svoju nevjernost. O božansko Srce, svakog poklona dostojno, daj mjesta mojoj bijednoj duši u svojoj presvetoj Rani, da u toj školi ljubavi naučim kako i koliko trebam Tebe ljubiti, koje si mi dalo neizmjerne dokaze svoje ljubavi!
