Katolici možda poznaju svetog Antuna Padovanskog kao franjevačkog fratra, crkvenog učitelja i sveca zaštitnika izgubljenih predmeta – ali samo je jedna osoba ikada vidjela svetog Antuna u odobrenom ukazanju.
Godine 1664. tkalac Šimun – podrijetlom iz malog poljskog sela Radecznica – susreo je sv. Antuna u ukazanju.
Franjevački svetac razgovarao je sa Šimunom više puta na vrhu planine, ali se ukazao i podno planine, na izvoru koji je blagoslovio. Zamolio je tkalca da sagradi crkvu na mjestu ukazanja i obećao da će zahvaljujući njegovom zagovoru ljudi na ovom mjestu doživjeti mnoge milosti. Povijest je potvrdila istinitost Antunova ukazanja (i tkalca usput).
Opisani događaji zbili su se tijekom oružanog sukoba Poljsko-Litvanske zajednice, ovoga puta s Rusijom, 1664. godine. Borbama razorena zemlja, a posebno siromašni slojevi koji zbog njih uvijek najviše trpe, trebali su duhovnu potporu.
Vjerojatno je to razlog zašto je sveti Ante došao k njima i vjerojatno razlog zašto su se gomile počele slijevati u Radecznicu prije nego što je Šimun uopće podnio zahtjev za priznanje ukazanja. Podaci o prvim čudima bili su dovoljni i veliki da lavina milosti postane nezaustavljica, a na brdu je podignut drveni križ ispod kojeg su se počeli okupljati hodočasnici.
Srećom, našao se mudar biskup koji je brinuo o ukazanju i mjestu i kontrolirao ga. Riječ je o pomoćnom biskupu Chełma Mikołaju Świrskom. Kupio je zemlju na kojoj se rađalo samovoljno svetište, sagradio ondje drvenu kapelicu i maleni samostan.
Odobrenje ukazanja sv. Antuna
Franjevci su zbog količine čuda, stvorili i knjigu čuda. Trebala ih je ispitati posebna komisija teologa koju je osnovao biskup Chełmske biskupije. Godine 1679. ispitala je desetke ljudi koji su svjedočili događajima, ispitana su čuda zapisana u knjizi i ukazanja su konačno priznata kao istinita.
Svetište je kasnije zaokupilo pozornost Vatikana. Godine 2015. papa Franjo ju je nazvao manjom bazilikom.
Jedan od razloga je i to što se u svetištu i dalje događaju čuda ponajviše čudesna ozdravljenja. Neka su toliko spektakularna, poput regresije svih promjena kod djeteta rođenog s toksoplazmozom, da su nevjerovatna i nezaustavljiva.
Fra Teofil Czarniak za EWTN je svojedobno rekao: “Bilo je to prvo potvrđeno ukazanje sv. Antuna u svijetu. U ovom trenutku, danas, možete vidjeti to prekrasno svetište ukrašeno slikom svetog Ante, ispunjeno živopisnom vjerskom umjetnošću i pozlaćeno zlatom. Kada hodočasnici posjećuju prekrasnu crkvu, dobivaju silne milosti po zagovoru sv. Antuna. Od ozdravljenja do iscjeljenja, obećanje svetog Ante živi do danas.”
Na poseban način okupljaju se na svečev blagdan kada vjernici sudjeluju u euharistijskoj procesiji s kipom sv. Ante. Tad tu dođe i do 10 tisuća ljudi.
“Pozivamo svakog hodočasnika, svakoga kome je potrebna Božja pomoć po zagovoru sv. Ante – koji je veliki, veliki svetac na nebu – da dođe u posjet”, rekao je redovnik Czarniak. “Doći i moliti se. Doći i postati jedan od hodočasnika na ovom svetom mjestu.”
