Ovo svjedočanstvo govori o čudu božanskoga Milosrđa. Biblija govori o postojanju Pakla, Sotone, demona i njihovih djela. No, ljudi niječu da postoji đavao i idu svojim putem. ”Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može dušu i tijelo pogubiti u Paklu.” (Mt 10,28) Iz jedne opsjednute žene 1978. godine javio se glas svećenika Verdija Garandieua koji je živio u 17 st. u jednom selu na Pirinejima, a koji je progovorio o tome zašto je završio u paklu. Ovo je svjedočanstvo probudilo ljude diljem svijeta a koji pozaspali u mlakosti nisu bili svjesni ove strašne mogućnosti za – vječnost.
Iz razgovora između egzorciste i Verdija:
Verdi: Ja sam samo jedan od mnogih. Bijednik među mnogima. Kakvu sam ludost počinio! Kako sam provodio nerazuman život! Zašto nisam bolje živio? Zašto nisam bio svećenik po volji Onoga Gore? (pokazuje gore). Zašto nisam prihvatio Njegove milosti? Zašto sam uopće postao svećenik (govori glasno i zdvojno plače)…kada nisam bio sposoban ili nisam u punoj mjeri pokazao sposobnost da tu tešku, odgovornu službu vršim? (plače zdvojno).
Egzorcist: Govori istinu Verdi Garandieu, u ime Isusa Krista, sve na slavu Božju!
Verdi: Griješo sam lošim primjerom. Davao sam loš primjer kao što ga i sada daju na tisuće svećenika. Već tada (teško diše) nisam obavljao dobro vjersku poduku.
Egzorcist: Govori istinu, Verdi Garandieu, samo istinu u ime Isusa Krista!
Verdi: Više sam mario za suknje, nego za Božje zapovijedi. Proklet sam, jer sam bio premlak. Za mene je Onaj Gore doslovno rekao: ”Ispljunut ću te iz usta, jer nisi hladan ni vruć”.
Egzorcist: Govori, Verdi Garandieu, Bogu na slavu, sve što moraš reći o svom životu! U ime…!
Verdi: Još u mladosti sam bio dobar. Tada (viče gorko) sam još živio u milosti (plače zdvojno). Ali potom sam postao mlak. Napustio sam put kreposti i nisam više bio u milosti. Ipak sam se u početku tu i tamo ispovijedao. Još sam se htio obratiti; više nego jednom, htio sam se vratiti i boriti protiv svojih pogrešaka, (glasno), ali…
Egzorcist: Govori istinu, u ime Isusa Krista, na slavu Božju, samo istinu!
Verdi: (…) ali nisam više uspio, jer sam premalo molio. Premalo sam se odazivao glasu milosti! Bio sam, kako se kaže, mlak. Mlak je skoro već hladan. Treba biti vatren, tada se ne bi svećenicima dogodilo to što se meni dogodilo. Sada imate tisuće, pa i desetke tisuća svećenika, koji su kao i ja mlaki i nisu više (viče)…
Egzorcist: Govori istinu! U ime…!
Verdi: …u stanju milosti. Neće bolje proći od mene ako se ne obrate i prihvate vatru Duha Svetoga i ne dopuste da u njima djeluje. Meni, Verdiju, nije dobro u Paklu! Želio bih da nikada nisam živio! Također bih prije svega htio, kada već moram postojati, da mogu natrag i da svoju zadaću bolje izvršim! Kako bih to bolje učinio! Htio bih dan i noć klečati na koljenima i Onoga Gore (pokazuje gore) moliti i moliti milost! Zazivao bih sve anđele i svece da mi pomognu, kako ne bih još jednom morao ići putem propasti! Ali ne mogu više natrag (viče potresenim glasom), proklet sam! Svećenici ne znaju što znači biti proklet. Ne znaju što je Pakao (zdvojno). Skoro svi idu putem manjeg otpora. Misle, da im mora biti dobro, kako život treba uživati i sve što on pruža. Misle, da se huamnizam, modernizam i hod s vremenom ne mogu više izmijeniti. Njihovi pretpostavljeni, kardinali, biskupi i opati ne prednjače bolje. Da li žive za sirotinjskim stolovima uz škrte obroke, kao što je Krist živio? Sigurno je Krist, kako Evanđelje bilježi, sjedio u stanovitim zgodama za stolom i jeo.
Egzorcist: Kaži istinu i samo istinu, Verdi, u ime Isusa Krista!
Verdi: Krist je to činio iz ljubavi prema bližnjemu, no nije nikada mnogo jeo. O vremenu, kada nije bio na svečanostima ne treba uopće govoriti. Krist je često gladovao, više nego slutimo. Sveta obitelj i apostoli su često postili, inače im ne bi nikada tako velike milosti pale u dio. Mislim, da je Krist imao svu puninu milosti u sebi. Više mu i ne bi bilo potrebno milosti molitvom isprositi. Njegovo je biće bilo milost i svjetlo. Morao je prednjačiti umjerenost apostolima i cijelom čovječanstvu, osobito (glasno) Papi, kardinalima, biskupima, opatima, svećenicima. On je u savršenoj mjeri prednjačio. Što je koristilo? Danas sjedi najveći broj klera za bogatim stolom s postasticama, vinom i svim ostalim. Ponekad si ugađaju jelom više nego je to dobro za njihovo zdravlje. (…)To je raskoš, proždrljivost i luksuz…sve do grijeha.
(…) Htio sam biti dobar svećenik. Ali zamislite, svećenik je u većoj opasnosti od laika, pa ga mi dolje (iz Pakla) vodimo u propast. Svakako, i laici su ugroženi, prije svega ako su u milosti ili vrše važnu službu. Budući da je svećenikovo posvećenje izvršeno u zbog toga tu nama dolje (pokazuje dolje) mogu u razornoj mjeri nanostiti štetu, napadamo fa s najjačom snagom. To se i meni dogodilo (mučnim zdojnim glasom).
Egzorcist: Govori istinu, Verdi, samo istinu u ime Isusa Krista, Bogu na slavu.
Verdi: (…) ali jao (dubokim glasom), jao svećenicima koji više ne govore ono što bi morali reći, ne žive tako kako bi morali živjeti…i vjernike vode stranputicama. Bilo bi bolje da javno pred svim vjernicima na propovjedaonici kažu: ”Oprostite mi, griješio sam, nisam više na kreposnom putu. Molite za mene da se vratim i ponovno vas naučavam o pravom življenju u istini.” Bilo bi bolje da to kažu, bio bi to čin poniznosti. (….) Laicima, koji žive u siromaštvu trebalo bi reći: ”Zahvaljujte Gospodinu i slavite Ga. Dao vam je siromaštvo da nasljedujete Krista, kao što su to i apostoli činili. Zahvaljujte Gospodinu, jer u siromaštvu nemate vremena za besposlicu.” Još uvijek je besposlica početak svakog poroka. Onima u bijedi, s mnogo djece i teškoga rada ne preostaje vremena za luksuz i skretanje s pravoga puta ili za zabavu, trebalo bi reći: ”Slavite svaki dan tri puta Gospodina i zahvaljujte mu na koljenima, što vi i vaša djeca možete raditi. Darovao vam je djecu da ih odgajate za buduće građane Neba. Po svakom vam djetetu raste velika milost. (…)
Svjedočanstvo je preuzeto iz knjige: Verdi Garandieu, odbačeni svećenik, upozorava na Pakao/ Bonaventura Meyer, Apostolatski centar ”Sav Tvoj”, Zagreb 2003.
