Ne uči nas samo Katekizam Katoličke Crkve o milostima ozdravljenja koje proizlaze iz sakramentalne ispovijedi. Isus je istu poruku o ovom sakramentu dao svetoj Faustini. U njezinom Dnevniku, na primjer, Isus ju je poučio o svojoj samilosti prema grešnicima:
Danas te šaljem sa svojim milosrđem ljudima cijeloga svijeta. Ne želim kazniti bolno čovječanstvo, ali ga želim izliječiti, pritišćući ga na Moje Milosrdno Srce. (1588)
To je vrlo razotkrivajući citat, jer kada naš Gospodin započne govoreći “Ne želim kazniti “, mogli bismo očekivati da će reći “Ne želim kazniti grešno čovječanstvo, nego mu oprostiti .” Ali Isus se nije tako izrazio. Umjesto toga, rekao je: ” Ne želim kazniti bolno čovječanstvo, ali ga želim izliječiti .”
Naš Spasitelj je tako suosjećajan! Iako je sigurno uvrijeđen i ožalošćen našim grijesima, On također jasno vidi kako naši grijesi mogu raniti i otrgnuti sam život iz naše duše. Drugim riječima, On vidi kako čovječanstvo “boli” od grijeha, pa želi ne samo oprostiti naše grijehe, već i izliječiti naša srca, i tijela pritišćući ih uz svoje vlastito milosrdno Srce.
Dnevnički zapis 1487, Isus je ohrabrio Faustinu govoreći joj: “Pričaj mi o svemu, budi iskrena prema meni, otkrij sve rane svoga srca. Ja ću ih izliječiti …” Tako je Faustina uvijek pristupala ispovjedaonici s dječjim povjerenjem, znajući da je njezin Spasitelj uvijek tu da je dočeka i izliječi (usp. unos 377).
Možda najznamenitije učenje koje je naš Gospodin dao svetoj Faustini o ovom sakramentu nalazi se u Dnevniku 1448. Isus joj reče:
Piši, govori o Mojem milosrđu. Reci dušama gdje trebaju potražiti utjehu, to jest u Sudištu milosrđa [sakramentu pomirenja]. Tamo se događaju neprestano ponavljaju najveća čuda. Da bi se iskoristilo ovo čudo, nije potrebno ići na veliko hodočašće ili obaviti neku vanjsku ceremoniju; dovoljno je doći s vjerom do nogu Mog zastupnika i otkriti Mu svoju bijedu, i čudo Božanskog Milosrđa bit će u potpunosti pokazano. Kad bi duše bile poput raspadajućeg leša tako da s ljudskog stajališta ne bi bilo nade u obnovu i sve bi već bilo izgubljeno, s Bogom nije tako. Čudo Božjeg milosrđa vraća tu dušu u potpunosti.
Pročitajte ponovno posljednje dvije rečenice koje je izgovorio naš Gospodin. Sjećate li se kako nam je Katekizam rekao da dobra ispovijed donosi pravo “duhovno uskrsnuće” u nama – Uskrsno jutro za dušu? Pa, to je upravo ono što je Isus poučio svetu Faustinu: Čak i ako su naša srca mrtva od grijeha poput beživotnog mrtvaca, ipak, čudesna snaga Božanskog milosrđa koja teče kroz ovaj sakrament može tu dušu potpuno vratiti, u novi život.
Milosti ozdravljenja koje proizlaze iz ovog sakramenta doista su nevjerojatne. U Dnevniku 1602. Isus je rekao svetoj Faustini da je ispovijed osobni, životvorni susret sa samim Isusom:
Kćeri, kad ideš na ispovijed, na ovaj izvor Moga milosrđa, Krv i Voda koje su potekle iz Moga Srca uvijek se slijevaju na tvoju dušu i oplemenjuju je. Svaki put kad ideš na ispovijed, potpuno uroni u Moje milosrđe, s velikim povjerenjem, tako da mogu izliti dobrotu svoje milosti na tvoju dušu. Kad pristupiš ispovjedaonici, znaj ovo da te Ja Osobno tamo čekam. Samo me svećenik skriva, ali sam djelujem u tvojoj duši. Ovdje se bijeda duše susreće s Bogom milosrđa. Reci dušama da iz ovog izvora milosrđa duše crpe milosti isključivo posudom povjerenja. Ako je njihovo povjerenje veliko, Mojoj velikodušnosti nema granica. Bujice milosti preplavljuju ponizne duše.
Ove riječi zvuče toliko poput odjeka našeg Spasitelja u evanđeljima, kada je rekao:
Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. … Ako je tko žedan, neka dođe k Meni i neka pije. Tko vjeruje u Mene, kako kaže Pismo, “iz njegova će srca poteći rijeke žive vode” (Mt 11,28; Iv 7,38)
Zapravo, Isus ide tako daleko da kaže svetoj Faustini da se u ovom sakramentu ” događaju najveća čuda, koja se neprestano ponavljaju “. Najveća čuda od svih!
Navikli smo govoriti o čudu mise (Kristova stvarna prisutnost u euharistiji), a to je prilično veliko čudo!
Ili što kažete na čudo Kristova uskrsnuća od mrtvih!
Ili što kažete na čuda u Lourdesu, Fatimi i Guadalupeu, Međugorju!
Ili što kažete na čudo stvaranja cijelog svemira ni iz čega!
Ali naš Gospodin je rekao da to NISU najveća čuda. “Najveća” čuda, rekao je, događaju se u ispovjedaonici i neprestano se ponavljaju.
Kako ovo možemo razumjeti? Sveti Toma Akvinski nam tu može pomoći. U svojoj velikoj Summa Theologiae , sveti Toma je napisao da je čudo obnove i spasenja duše, u Božjim očima, veće čudo od stvaranja samog svemira. Jer materijalni svemir je nešto što nastaje neko vrijeme, ali onda će jednog dana proći. Međutim, duša koja je spašena je spašena za vječni život.
