Jedna od najkraćih ali najsnažnijih molitvi je tradicionalna Slava Ocu:
Slava Ocu
i Sinu
i Duhu Svetom,
kako bijaše na početku,
tako i sada
i u vijeke vjekova.
Amen
Što se događa kada izgovaramo ovu molitvu? Katekizam nam govori da se slava Božja sastoji u ostvarenju i priopćenju Božje dobrote (usp. KKC 294). Kada molimo, govoreći “Slava Ocu”, hvalimo iskustvo Božje dobrote koju nam On tako velikodušno daje.
Kardinal Raniero Cantalamessa ističe da Božja slava nije ništa drugo nego nesebična ljubav prema ljudima. Ujedno nas podsjeća da je „temeljni grijeh odbijanje štovanja Boga. Odbijanjem štovanja Boga čovjek je lišen Božje slave. Zato želimo gorljivo i često recitirati “Slava Ocu”.
Značenje molitve “Slava Ocu”
Molitvom “Slava Ocu” slavimo Boga što nas ljubi. Volimo Oca kada priznamo da zna sve najgore o nama, ali koristi to znanje da nas voli još više. To je ono što nam treba – Božja očinska ljubav.
Hvaliti Oca znači hvaliti Boga što nas nije napustio zbog naših neuspjeha. Hvaliti Oca znači objaviti da smo voljeni jednostavno zato što smo Njegovi.
Kao što je fra Francis Martin napisao:
“Slava je ljubav koja se izražava kada se Isus predaje u potpunoj poslušnosti Očevoj volji.” Izgovarajući “Slava Ocu”, molimo za milost da Mu se predamo kao što je Isus učinio – u potpunoj poslušnosti Njegovoj volji.
Pod “Slava Sinu” mislimo na ono što pjeva bizantska liturgija: “Slava djelatnoj prisutnosti tvoje Providnosti u našim životima, Kriste Kralju naš: po njoj si postigao spasenje svih nas.”
Biskup Massimo Camisasca primjećuje: “Mi slavimo Boga dopuštajući da budemo uključeni u čin ljubavi koji se dogodio na križu.”
Sv. Ambrozije pak izjavljuje: “Neću sebe hvaliti jer sam otkupljen. Neću se hvaliti da sam slobodan od grijeha, nego da su mi grijesi oprošteni. Neću se hvaliti da ja koristim, niti da je od mene itko od koristi, nego da je Krist zagovornik moj kod Oca, jer je krv Kristova prolivena u moje ime.”
Hvalimo prijateljstvo Sina Božjega s nama! Uvijek volimo nepogrešivu Stvarnu prisutnost Sina!
Izgovarajući “Hvaljen budi Duh Sveti” molimo Treću osobu Presvetoga Trojstva da uđe u naše srce i zavlada cijelim našim bićem. Svjesni smo da često nismo ljudi duha, nego ljudi tijela i svijeta – perverzni, materijalistički…
Koliko smo često zaokupljeni sobom umjesto da se bavimo drugima. Bogu dajemo slavu kada mu se obraćamo svjesni svoje nedostatnosti, nedostojnosti, nemoći i stvarnog grijeha. Kada se u takvim trenucima povjeravamo Bogu, Njemu se najviše klanjamo. U takvim se trenucima potpuno oslanjamo na Njega, ne zavaravajući se da smo “dobri”. Slavimo Boga shvaćajući svoju ovisnost o njemu u svemu. Molimo za stalnu promjenu.
Zato ponovimo molitvu monaha Ivana Starijeg koji je živio u 8. stoljeću: “Neka me stalno nosi divljenje Tvoje slave.”
