Danas s radošću slavimo svetog Luku evanđelista. Rodio se u Antiohiji oko 10. godine. Podrijetlom Grk, iz poganske obitelji, zanimanjem liječnik, jedan je od prvih obraćenika na kršćanstvo. Bio je bliski suradnik, pratilac i učenik apostola Pavla, kojeg je susreo u Troadi (poluotok Biga, danas sjeverozapadna Anatolija u Turskoj), zajedno s njim je putovao i posvuda širio radosnu vijest, doživio mnoge opasnosti, među njima i brodolom.
Pisac je Evanđelja po Luki, zasnovanog na Pavlovom učenju i pisanju, na razgovorima s prvim kršćanima (među njima sa svetim Jakovom) i na vlastitim iskustvima. On sam u predgovoru svoga Evanđelja piše ovako: “Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio” (Lk 1, 1-4).
Luka je marijanski i ženski evanđelist, izvjestitelj o Gabrijelovom navještenju i pohodu Elizabeti, on je Mariji njezinim Magnificatom podigao najljepši mogući spomenik, on je nježni kroničar Kristovog rođenja, on je onaj koji pokazuje djetešce u jaslama te opisuje pastire i anđele koji naviještaju radost. Lukin Isus je milosrdni i ljubazni Spasitelj, koji se milostivo zauzima za ljude siromahe, za grešnike i za sve bijednike na svijetu. Majstor prispodoba, jednako je umješan u opisima silaska Riječi na zemlju, kao i njezinog uzašašća na nebo i povratka Očevu prijestolju. Najplodniji autor Novog zavjeta, u Djelima apostolskim, također izvorno pisanima grčkim koine-jezikom, opisao je povijest rane Crkve: božansko Spasiteljevo uzašašće na nebo, silazak Duha nad apostole u obliku ognjenih jezika, kamenovanje Stjepana, obraćenje Pavla, njegov poziv i njegov prijelaz od slova k duhu, njegove tamnice, udarce, bičeve, razne zamke što su mu ih postavili pogani, njegovo putovanje iz Jeruzalema u Rim, njegove napore na moru, njegove patnje, pogibelji, stradanje, brodolome. Luka nije samo očevidac svega toga već i istinski sudionik. Prema tradiciji, propovijedao je u Dalmaciji, Italiji i Galiji, a po povratku na Istok podnio je mučeničku smrt u Beociji (Grčka) oko godine 90.
Kršćanska tradicija govori o njemu i kao slikaru, istolne Crkve zadužuju ga za izvorne i prve ikone od kojih je i najvažnija prva ikona ili portret Blažene Djevice Marije, koju je sveti Luka osobno poznavao zbog čega se ova slika naziva i prvim portretom Bl. Djevice Marije, koji se danas čuva na Malti:
