Svakog 20. lipnja slavi se spomen na Djevicu od Consolate (tješiteljica), zaštitnicu važnih svetaca u sjevernoj Italiji i Francuskoj poznatoj po tome što vratila vid slijepom čovjeku koji je pronašao njezinu sliku.
U četvrtom stoljeću sveti Euzebije iz Vercellija (Italija) bio je prognan u Palestinu jer nije slijedio krivovjerje arijanstva, doktrinu koja je smatrala da Krist nije Bog. Kada je pušten iz progonstva, donio je sa sobom donio sliku Djevice koju je kasnije dao svetom Maksimu iz Torina. Otada je vjernici zovu tješiteljica jer je ona ta koja tješi u teškim trenucima.
Prema Radio Maria u Argentini, zemlji u kojoj ima veliki broj poklonika, San Máximo je postavio sliku u kapelu pored crkve San Andrésa, ali je crkva uništena u ratu, a ikona je zakopana.
Kasnije je pronađena i sagrađena joj je kapelica. No, i ovaj je ograđen prostor bio je uništen i opet je ikona bila izgubljena, sve dok nije intervenirala Majka Božja.
U francuskom gradu Briançonu, zapadno od Torina, živio je slijepac po imenu Giovanni Ravachio. Godine 1104. Djevica mu se ukazala u viziji i obećala da će progledati ako pronađe svoju izgubljenu sliku u Torinu.
Slijepi mladić otišao je u okolicu svetišta San Andrés, prekopao ruševine i pronašao svetu sliku. Odjednom je, čudesno, progledao i cijeli je grad bio ispunjen radošću i zahvalnošću i pobožnost koja traje do danas je službeno počela i tisuće su je pohodile.
Zanimljivo je da je ta originalna ikona opet izgubljena, a marijanska slika koja se časti na glavnom oltaru iz 15. je stoljeća.
Ipak, dok ponovno ne bude pronađena, duboka pobožnost prema Djevici od Consolate traje i danas a mnogi su sveci našli su utočište pod njezinom utjehom.
Ivan Pavao II i snažna molitva pred Gospom Tješiteljicom
Dana 13. travnja 1980. sveti je Papa Ivan Pavao II pastoralno pohodio Torino u sjevernoj Italiji i održao kratki govor u kojem je objasnio dobrobiti Marijine utjehe koja proizlazi iz vazmenog otajstva.
Za Svetog Oca “to je utjeha u najdubljem značenju riječi: vraća snagu ljudskom duhu, rasvjetljuje, tješi i jača vjeru te je pretvara u pouzdanu prepuštenost Providnosti i duhovnu radost”.
Također je naglasio da je Presveta Marija i dalje “tješiteljica puna ljubavi u tolikim fizičkim i moralnim bolima koje pogađaju i muče čovječanstvo”. Ona to čini, prema Papinim riječima, jer poznaje naše žalosti i boli, budući da je “i ona patila”.
Na kraju je izmolio sljedeću molitvu u kojoj moli Djevicu da dođe utješiti ljude klera, svijeta politike, katoličkih zajednica i napaćenog naroda.
O Djevice sveta,
budi jedinstvena i trajna utjeha
Crkve koju ljubiš i štitiš!
Utješite svoje biskupe i svećenike,
misionare i redovnice,
koji moraju prosvijetliti i spasiti suvremeno društvo,
teško i ponekad neprijateljsko!
Tješite kršćanske zajednice
darujući im brojna
i jaka svećenička i redovnička zvanja!
Utješi sve one koji su obdareni autoritetom i građanskom, vjerskom, društvenom i političkom
odgovornošću, da uvijek i jedino imaju za cilj opće dobro i cjeloviti razvoj čovjeka, unatoč poteškoćama i porazima.
Utješi ovaj dobri torinski narod,
koji te ljubi i štuje;
brojnim obiteljima iseljenika,
nezaposlenima, onima koji pate,
onima koji u svojim tijelima
i dušama nose rane
izazvane dramatičnim izvanrednim situacijama;
mladima, osobito onima koji su se,
zbog mnogo bolnih razloga,
našli izgubljeni ili obeshrabreni;
svima onima koji u svojim srcima osjećaju
goruću potrebu za ljubavlju,
altruizmom, milosrđem, predanošću
i njeguju visoke ideale duhovnih i društvenih osvajanja.
O Majko Utješiteljice,
utješi nas sve
i daj svima da shvatimo
da je tajna sreće u dobroti
i uvijek vjernom nasljedovanju svoga Sina Isusa.
